Poziv Vladi USK-a da odustane od gipsare

Belgijska industrijska grupa Etex je, preko firme Siniat d. o. o. Bihać, zainteresovana da u Orašcu kod Kulen-Vakufa pokrene fabriku za eksploataciju nalazišta kvalitetnog gipsa, za koji već dvije decenije vlada interes velikih međunarodnih kompanija.

Dozvole

Kako nam kaže Esad Mahmutović, predstavnik ove kompanije u Bihaću, nalaze se u fazi pribavljanja urbanističke dozvole i eksploatacionih prava koja su u nadležnosti USK-a, što može potrajati, sve u zavisnosti od toga kakvo je raspoloženje vlasti u Kantonu.

Prošle sedmice kantonalna zastupnica USK-a iz Pomaka, doktorica Rusmira Konjević podnijela je inicijativu Da se ne dozvoli eksploatacija gipsa u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Una, a koja je upućena Vladi USK-a i Ministarstvu za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša.

- Planirano otvaranje rudnika za eksploataciju gipsa izazvalo je zabrinutost stanovništva Orašca i Kulen-Vakufa, prvenstveno za njihovo zdravlje emisijom prašine, zagađivanjem rijeke Une te mogućim onečišćavanjem izvorišta pitke vode. Zabrinuti smo i za narušavanje biodiverziteta obližnjeg potoka, rijeke Une, za ekosistem Nacionalnog parka kao jednog od najvrednijih prirodnih zona u BiH, a koji je od najvećeg značaja za stanovništvo USK-a, piše Konjević u inicijativi.

Podsjećamo, nalazište gipsa je bilo aktivno i prije rata, a zadnjih 20 godina porastao je međunarodni interes zbog najveće rezerve ove rude za evropske tržište. Iako su se pokušaji eksploatacije i ranije odbijali, pogotovo nakon formiranja NP-a Una, područje za eksploataciju se nalazi samo 1,5 kilometara od rijeke Une.

U tom području, prilikom iscrtavanja mape, teritorija NP-a Una je neprirodno sužena, ostavljajući otvorene opcije da se gipsara može pokrenuti. Iako je takav interes i postojao prije osnivanja Parka, njegovim stasavanjem i uspjehom u generinjanju turizma u USK-u pokazalo se da je najpreča zaštita ovog područja, na šta je ukazao i Klub vijećnika Pomaka u Bihaću, sa Arminom Amidžićem na čelu. On je ranije pokrenuo inicijativu sličnu Konjevićkinoj.

Krško tlo

Inače, eksploatacija gipsa planirana je na lokalitetu kopa Bukvarine, gdje postoji oko 13 miliona tona rezerve gipsa i gdje bi godišnja proizvodnja mogla dostići 108 tona u eksploatacionom vijeku od 60 godina. Ekonomski interes postoji, ali on neće biti ostvaren bez borbe.

- Dok nije pribavljena sva potrebna dokumentacija, trebamo učiniti sve što možemo da izbjegnemo štetne posljedice. Svaki industrijski zahvat u slivu Une donosi disproporcijalne rizike zbog krškog tla, gdje se teško može kontrolisati, upozorava Konjević.