Husnija Kamberović: Tito je znao motivisati i mlado i staro

Četvrtog maja, na godišnjicu smrti Josipa Broza Tita, u podcastu “Direktno sa Vildanom” gostovao je historičar i akademik Husnija Kamberović. Razgovarali su, naravno, o Titu - komunisti, revolucionaru, političaru, državniku, inicijatoru i prvom glavnom tajniku Pokreta nesvrstanih, a od 1953. godine doživotnom predsjedniku bivše zajedničke države.

A šta je danas Tito? Kamberoviću je to najteže pitanje, ali kaže da ga je važno promatrati kao historijsku ličnost, kroz njegovo doba, biografske podatke i politički kontekst u kojem je djelovao. Prema njegovim riječima, savremeni odnos prema Titu često je zapravo odnos prema Jugoslaviji.

Modernizacija društva

- Jedni na Tita gledaju kao na čovjeka koji je skoro izjednačen sa božanstvom. Postoje i ovi drugi koji misle da je to doba koje treba što prije zaboraviti, jer je to doba diktature, terora... Mislim da je naš odnos danas prema Titu, zapravo, naš odnos prema Jugoslaviji, kaže Kamberović.

Smatra da se Tito ne može odvojiti od takozvane druge Jugoslavije, ali da ga upravo zato treba tumačiti u historijskoj perspektivi, a ne samo kroz današnje političke ili emotivne stavove.

- Druga ili Titova Jugoslavija izrasta iz Drugog svjetskog rata. Ključno obilježje te Jugoslavije je činjenica da je pokazala kako je u jednoj državi moguća međunacionalna saradnja i kako je moguće pokrenuti procese modernizacije društva, govori Kamberović.

Upravo tu, smatra on, leži jedan od razloga zbog kojih se danas prema Titu razvija izrazito negativan odnos u dijelu političkih i intelektualnih krugova.

- Oni, zapravo, danas promoviraju sasvim drugačiji koncept. Oni kažu: “Da, međuetnička saradnja je nemoguća. Evo, mi to vidimo na svakom trenu”. Naravno, nisu ni tada tekli med i mlijeko, ali to doba je pokazalo da je ta saradnja moguća. Današnje elite misle da to nije moguće. Tito, zapravo, kvari njihovu sliku sadašnjosti, ističe Kamberović.

Kamberović podsjeća da je Tito imao važnu ulogu u pokretanju pitanja bh. političkog organiziranja u ratu. Nakon bitke na Neretvi pitao je Avdu Humu šta se radi na pripremi ZAVNOBiH-a, jer se pripremalo Drugo zasjedanje AVNOJ-a, a i bilo je potrebno da BiH zauzme stav o svom mjestu u budućoj Jugoslaviji. Kada su se pojavile ideje da BiH može biti autonomna pokrajina, presudnu ulogu, cijeni Kamberović, odigrao je Tito.

- Znate šta je Tito rekao: “Pa, vi zaslužujete da budete ravnopravni. Niko to vama ne treba pokloniti, ali Bosna je svojom borbom pokazala, dokazala, izborila se za ravnopravan status i vi zaslužujete imati ravnopravan status u jugoslavenskoj državi kao republika”, kaže Kamberović.

Jedna od tema bile su i radne akcije, entuzijazam mladih i poslijeratna obnova. U BiH je napravljeno 255 kilometara pruge lopatama, krampama i kolicima. Kamberović je, međutim, upozorio da se o radnim akcijama mora govoriti realno.

- Radne akcije su bile važne. I zapravo je to u to vrijeme bio jedini način da se mogu graditi tako veliki infrastrukturni projekti, ali nije uvijek sve baš bilo dobrovoljno kao što neki misle. Nije niko nikoga tjerao, ali se znalo, ako ideš, imat ćeš bolje privilegije. Ali ne treba sve to, ni pozitivne ni negativne strane, fakturisati Titu, napominje Kamberović i dodaje da je Tito u tome bio motiv i lider koji je znao pristupiti različitim društvenim grupama, omladini, radnicima i studentima.

Posebno značajna godina bila je 1948, kada dolazi do razlaza sa Staljinom. Jugoslavija oprezno okreće kurs prema Zapadu. Zapad, međutim, nije odmah prihvatio Tita bez rezervi.

- Zato oni u početku prema Titu idu sa politikom, ne apsolutne podrške, nego održavanja Tita na površini, kazao je Kamberović.

Od pedesetih godina razvija se i priča o Pokretu nesvrstanih. Tito je tu bio ključna spona i jedan od najvažnijih aktera. Prva konferencija održana je u Beogradu 1961. godine, a pokret je sve do Titove smrti imao značajnu ulogu u međunarodnim odnosima. Nakon njegove smrti, polako gubi snagu.

- Tito je znao kontrolirati i pojedine lidere nesvrstanih zemalja koji su u nekom trenutku mogli ići ovima ili onima, podsjeća Kamberović i dodaje da je bivši predsjednik SAD-a Richard Nixon za Tita rekao da je bio div u svjetskoj diplomatiji.

- Tito je bio nevjerovatna ličnost koju su apsolutno svi cijenili. Cijenili su ga na Istoku, na Zapadu. Znao je držati distancu i prema jednima i prema drugima, ma koliko je on sve vrijeme u ideološkom smislu uvijek pripadao Istoku, govori Kamberović.

Podsjeća na tezu Latinke Perović, s kojom se saglasio, da je rušenje srpskih liberala sedamdesetih godina otvorilo prostor konzervativnoj struji u Savezu komunista Srbije. Smijenio je hrvatsko rukovodstvo, ali i srpske liberale, čime je, prema Kamberovićevom tumačenju, otvoren prostor liniji koja će kasnije isporučiti politički teren Slobodanu Miloševiću.

- Ako bismo nešto trebali Titu prigovoriti ili reći gdje je pogriješio, onda bi to bilo da je s tim rušenjem srpskih liberala otvorio prostor jačanju konzervativne struje unutar Saveza komunista, rekao je Kamberović i dodao da se Tito ne može optužiti za 1992. godinu.

Jedna od najtežih tema razgovora bio je Goli otok. Čak 16 hiljada ljudi je prošlo kroz logor, 413 je zabilježenih smrti, među kojima su neki bili ubijeni, a neki izvršili samoubistvo ili nisu izdržali. Kamberović kaže da treba razlikovati Goli otok od šireg obračuna sa političkim neistomišljenicima, koji je postojao u različitim fazama jugoslavenske države. Postojali su obračuni u Jugoslaviji, ali i likvidacije emigranata izvan zemlje. Akademik napominje da su na Goli otok najvećim dijelom slati komunisti, često oni koji su ostali vjerni Staljinu i SSSR-u.

- Goli otok jeste mrlja, ali ga treba promatrati u kontekstu straha od mogućeg sovjetskog napada na Jugoslaviju, što je u to vrijeme bio realan strah, ističe Kamberović i dodaje da je mnogo ljudi bilo krivo optuženo.

Jedini pokret

Završni dio razgovora bio je posvećen historijskom revizionizmu, rehabilitaciji četnika, relativiziranju ustaškog pozdrava “Za dom spremni” i odnosu prema partizanskom antifašizmu. Kamberović je rekao da historičari takve pojave smještaju u politiku historijskog revizionizma, u kojoj se prošlost tumači u savremenom, a ne historijskom kontekstu. Promjene u gledanju na četnički pokret, kako je rekao, počinju osamdesetih godina, kao dio pripreme za stvaranje novih heroja. Ali, upozorio je da se iz BiH ne treba gledati samo prema Srbiji i Hrvatskoj nego i prema vlastitim primjerima prihvatanja narativa o “našim” zločincima ili ličnostima koje nisu bile na partizanskoj strani.

Kamberović je bio izričit u ocjeni karaktera pokreta u Drugom svjetskom ratu.

- Partizani su na jugoslavenskom prostoru bili jedini antifašistički pokret. Tačka. Ali, ono što su četnici po BiH iza sebe ostavljali nije ništa drugo do krv. Rehabilitacija četnika je nešto što je apsolutno neprihvatljivo, ali mi znamo da je to prisutno, istakao je.

Kada je riječ o BiH, Kamberović ne vidi nijedan razlog da se bilo ko odriče partizanskog antifašizma, bez obzira na političku stranku ili nacionalnu zajednicu kojoj pripada. Problem vidi u konstrukcijama takozvanog nacionalnog antifašizma, koje su u bosanski diskurs ušle po modelima iz Srbije i Hrvatske.