Digitalno nasilje kao plaćena roba

Digitalna tehnologija nije samo ubrzala komunikaciju – ona je, u nekim mračnim kutovima interneta, industrijalizovala nasilje, komodificirala ga, pretvorila u vrlo plaćenu robu. I to ne metaforički. Doslovno.

Istraživanje CNN-a otkrilo je da postoje zajednice na internetu koje uče ljude kako činiti loše stvari. To su mjesta gdje ljudi dijele savjete o tome kako omamiti žene, kako izbjeći policiju i kako snimati. Ove zajednice nisu samo male skupine marginalaca, već su velikim dijelom povezane i koriste se raznim alatima za zaštitu svoje anonimnosti. Oni koriste enkripciju, chat platforme i druge načine kako bi ostali skriveni, ali također koriste te alate kao oružje za svoje ciljeve.

Oblikovanje ponašanja

Tehnologija ovdje ne djeluje kao neutralni alat. Ona oblikuje ponašanje. Omogućava udaljenost, a udaljenost smanjuje empatiju. Omogućava anonimnost, a anonimnost smanjuje odgovornost. U takvom okruženju nasilje ne samo da se dešava – ono se uči, usavršava i normalizuje.

To je ključna tačka: digitalni prostor nije samo refleksija postojećeg nasilja, nego i njegova infrastruktura.

Primjeri su već dobro dokumentovani. Online seksualno zlostavljanje obuhvata sve – od groominga (kada se odrasla osoba predstavlja djetetu kao vršnjak), preko undress aplikacija koje skidaju odjeću i ucjena do distribucije intimnih snimaka bez pristanka. U ekstremnijim slučajevima, riječ je o tzv. cybersex traffickingu: stvarnom silovanju koje se prenosi uživo za publiku koja plaća da učestvuje kao posmatrač – ili čak naručilac nasilja. To je silovanje na daljinu, brutalna kombinacija fizičkog i digitalnog zločina.

Ali ono što CNN-ovo istraživanje dodatno ogoljava jeste ideološka komponenta ovog nasilja. Ove zajednice ne postoje u vakuumu. One su duboko povezane s manosferom – labavim skupom online pokreta koji se okupljaju oko mizoginih ideja i narativa o muškoj ugroženosti.

Istraživanja pokazuju da se manosfera vremenom radikalizovala: od relativno benignih pickup artist zajednica do ekstremnih incel i MGTOW grupa, koje otvoreno promovišu mržnju prema ženama. U tom ideološkom okviru, žene nisu osobe, nego objekti, a nasilje nad njima postaje ne samo prihvatljivo nego i poželjno – kao oblik osvete ili prava.

Kada se ta ideologija spoji s tehnologijom, dobijamo nešto novo i opasnije od klasičnog nasilja. Dobijamo sistem.

U tom sistemu: platforme služe kao prostor regrutacije i radikalizacije, a anonimnost štiti počinioce. Algoritmi ponekad čak pojačavaju vidljivost ekstremnog sadržaja, a zajednice pružaju validaciju i uputstva.

Jedan od najpotcjenjenijih aspekata jeste upravo ta kolektivna dimenzija. Nasilje više nije čin pojedinca – ono postaje zajednički projekt. U online grupama se razmjenjuju iskustva, analiziraju “greške”, pa čak i takmiči ko će otići dalje. To je logika foruma, ali primijenjena na nasilje.

Apsurdna pozicija

Istovremeno, žrtve ostaju zarobljene u sistemu koji ih dodatno traumatizira. Platforme na kojima se nasilje dešava često su i jedino mjesto gdje ga mogu prijaviti – što ih stavlja u apsurdnu poziciju da traže pravdu od infrastrukture koja je omogućila zločin. Istraživanja pokazuju da su ti procesi često spori, neefikasni i retraumatizirajući.

Ovdje se vraćamo na širu sliku. Prema podacima UN-a, ogromna većina žena doživjela je neki oblik online nasilja. To nije marginalni problem. To je strukturalni fenomen.

I upravo zato je opasno svoditi ga na par bolesnih pojedinaca na internetu. Problem nije samo u ljudima: problem je u ekosistemu koji takvo ponašanje omogućava, normalizuje i ponekad nagrađuje.

Manosfera daje ideološki okvir. Tehnologija daje alate. A nedostatak regulacije i odgovornosti daje prostor.

Rezultat je nova faza nasilja nad ženama – ona koja se odvija istovremeno online i offline, individualno i kolektivno, anonimno i javno. Ako je #MeToo pokret pokazao razmjere problema, ova nova otkrića pokazuju njegovu evoluciju.

I tu dolazimo do neugodnog zaključka: tehnologija nije samo ubrzala svijet. U nekim segmentima, ona ga je učinila opasnijim. Pitanje više nije da li internet odražava nasilje iz stvarnog svijeta. Pitanje je – koliko ga aktivno proizvodi.