Treći entitet je politički adut

U zagrebačkom hotelu Dubrovnik održan je TradFest, dvodnevna konferencija u organizaciji Zaklade Vigilare i Ordo Iuris Hrvatske, uz podršku američkog think tanka Heritage Foundation. Drugi dan skupa bio je posvećen temi “Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”. Ivan Pepić, docent na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, predstavio je kartu BiH sa četiri jedinice. Uslijedile su brojne reakcije, posebno u našoj zemlji. A pitamo se koliko su te ideje zaista ozbiljne i mogu li se realno ostvariti?

Ponovljena laž

- Ako imamo u vidu da je organizator skupa jedna nevladina udruga, moglo bi se smatrati da nemamo posla s nečim ozbiljnim, pogotovo prijetećim po BiH. Ali, prisustvo kardinala Vinka Puljića, nekolicine saborskih zastupnika, a potom i izrečene ideje koje se lako prepoznaju u svakodnevnom političkom diskursu u BiH, tjeraju nas na povišeni oprez. Tim prije, jer periodično imamo slične etnopolitičke kartografske izlete, poput nedavnog Janšinog non-papera. Ono što trebamo shvaćati ozbiljno nije pojedini izlet/događaj/skup, već kumulativno stanje takvih poruka i poteza. Sve više takvih istupa formira naročiti algoritam u javnoj sferi, pa onda više puta ponovljena laž ili poluistina počne u jednom trenutku figurirati kao činjenica na koju se političari sličnih ideoloških opredjeljenja mogu pozivati i pokušati pravdati svoje odluke. Uostalom, svako crtanje mapa u ovom dijelu svijeta prizivalo je nove oružane sukobe, kaže nam prof. dr. Asim Mujkić sa Fakulteta političkih nauka UNSA.

Smatra da ovakve prilike jasno kristaliziraju dvije opcije ili perspektive unutar kojih se razvijaju partikularne politike u BiH.

- Jedna perspektiva smatra da je 35 godina etnonacionalističkog ustrojavanja BiH, od onog oružanog do ovog diskriminatornog, više nego dovoljno da shvatimo da su ti projekti propali. Druga perspektiva smatra da je problem u tome što u tih 35 godina nismo do kraja proveli etnonacionalistički ustroj, naime, što je samo srpski narod uspio etnoteritorijalizirati svoj interes, dok druga dva konstitutivna naroda nisu. Problem bi, misle oni, bio riješen ako bi BiH bila reorganizirana u tri etnonacionalna entiteta, ističe naš sagovornik.

Napominje da je, u biti, ideja troentitetske reorganizacije BiH opasna, jer napušta dejtonski okvir. A jednom kada izađemo iz tog okvira, njegove kategorije ne mogu više biti važeće, pa tako ni današnja teritorijalna razgraničenja.

- Otvaraju se vrata pakla kroz koja će nahrupiti destruktivni žar pitanja kao što su: Zašto bi teritorij dejtonske kategorije RS-a ostao netaknut? Šta je s Posavinom? Zašto bi neki hrvatski entitet zadržao današnja područja naseljena Srbima u zapadnoj Bosni, cijeli grad Mostar? Zašto bi jedan konstitutivni narod koji broji više od 50 posto stanovništva u BiH pristao na nekih 17 posto ispresijecane teritorije u unutrašnjosti? Kako sve to mislimo na miran način provesti? Ili nam se najavljuje nova faza etničkih čišćenja, upozorava prof. dr. Mujkić.

Ističe da se do promjena ustavnog uređenja može doći samo dubljom demokratizacijom, slabljenjem monopola onih snaga koje profitiraju od “vitalnog nacionalnog interesa” oko kojih je u proteklim decenijama koagulirao cijeli sistem korupcije, te sklapanjem savezništava i alijansi na bh. nivou koje bi nastupale s platformom oko egzistencijalnih interesa.

Dr. sci. Davor Trlin, docent na Internacionalnom Burch Univerzitetu Sarajevo, ističe da skup i poruke iz Zagreba treba shvatiti kao političku retoriku i mobilizaciju, ali ne kao neposrednu prijetnju ustavnom poretku ili teritorijalnom integritetu BiH.

- Riječ je o konzervativnoj manifestaciji na kojoj su ponovljene stare teze: BiH je “neuspješna država”, a treći hrvatski entitet je “jamac ravnopravnosti i stabilnosti”. Predstavljanje karte i memoranduma ima performativnu ulogu - jača osjećaj ugroženosti Hrvata i služi kao pregovaračka poluga pred izbore 2026. Ovakvi narativi ponavljaju se godinama bez stvarnog pomaka. Međunarodna zajednica (većina EU i Zapada) i dalje se protivi daljoj etničkoj fragmentaciji. Indirektna šteta postoji u dodatnoj polarizaciji, ali ne u realnoj opasnosti od promjene granica, kaže dr. Trlin.

Dodaje da ovakvi skupovi služe, prije svega, unutrašnjoj mobilizaciji hrvatskog biračkog tijela u BiH i Hrvatskoj, jačanju narativa o ugroženosti i pozicioniranju pred izbore. Predstavljanje “memoranduma” i karte ne opisuje realnost, nego je pokušava oblikovati.

Jedini put

- Prijetnja po mir i stabilnost postoji samo indirektno: ovakva retorika dodatno polarizira društvo, hrani međusobne optužbe i može otežati ionako krhke pregovore o reformama. Međutim, ona nema snagu da promijeni ustavni poredak sama po sebi. Slični narativi se ponavljaju godinama bez stvarnog pomaka prema trećem entitetu. Čak i uz određene glasove iz američkih konzervativnih krugova nema indicija da bi došlo do radikalne promjene međunarodnog pristupa, kaže dr. Trlin i osvrće se na jedini pravni put promjena Ustava BiH, odnosno Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma.

- Prvo je potrebna dvotrećinska većina u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a nakon toga prolazak u Domu naroda (bez veta ili uz njegovo prevazilaženje). Na kraju bi trebalo doći usklađivanje ustava entiteta, naglašava naš sagovornik.

Kaže da je za formiranje trećeg entiteta potrebno prvenstveno ostvariti politički konsenzus tri naroda, imati saglasnost entiteta, a potrebno je i uključenje međunarodne zajednice.

- Realnost da se treći entitet usvoji u PSBiH je gotovo nikakva. “Probosanske” i bošnjačke stranke imaju dovoljno snage da blokiraju dvotrećinsku većinu, kaže dr. Trlin.

Sumira da ideja trećeg entiteta ostaje politički adut, a ne realan ustavni projekat u dogledno vrijeme. Prave reforme, naglašava, zahtijevaju kompromis unutar važećeg okvira, a ne nove podjele.