Nekada dan mladosti, sada dan žalosti

Maj je jedan od najljepših mjeseci u godini. Priroda se budi, dani su duži i topliji. U Bosni i Hercegovini posljednjih 30 godina nije tako. Maj je u BiH mjesec bola i tuge. To je mjesec tišine, a ova tišina itekako boli. Ovaj mjesec nosi posebnu težinu u historiji naše zemlje zbog strašnih zločina i ubistava devedesetih godina. Ostale su nam uspomene, godišnjice i duboki ožiljci. U maju se obilježava Dan djeteta, no BiH se sjeća ubijene djece. Djeca su simbol nade i budućnosti, a njihovo ubistvo ostavlja trajne ožiljke kako u zajednici, tako i u društvu u cjelini.

Roditelji čija djeca su ubijena žive s prazninom koju više ništa ne može ispuniti. Njihovi životi su dugi i teški kao zatvorska kazna. Oni žive u nadi da će kada umru, ponovo zagrliti svoju djecu. Sarajevo se sjeća ubijene djece 5. maja. Za ta ubistva niko nije optužen niti je odgovarao. Nije podignuta niti jedna optužnica za 1.601 ubijeno dijete Sarajeva. Djeca su ubijena dok su se igrala, u školama, u redovima za vodu i humanitarnu pomoć. Granatama su gađane i tek rođene bebe.

Aleja mladosti na Slanoj banji. Tišina i jecaji. Tišina koja je glasnija od vriska. To je mjesto gdje počiva tuzlanska mladost. Bol traje više od tri decenije. 25. maj u Tuzli je dan žalosti, a nekada smo u bivšoj državi ovaj datum proslavljali kao Dan mladosti. Tuzla se u maju prisjeća jednog od najtragičnijih dana u svojoj historiji, kada je granata ispaljena s položaja VRS-a na Ozrenu prekinula 71 mladi život, a ranila više od 150 osoba. Dvogodišnji dječak izdahnuo je na rukama svog oca. Ugašeni su snovi, mladost i budućnost generacija koje su prkosile ratu. Posebna težina, dodatna bol i nepravda za porodice ubijenih svake godine je i činjenica da Novak Đukić, pravosnažno osuđen za zločin na Kapiji, kaznu ne izdržava u zatvoru. On je prije odlaska na izdržavanje kazne pobjegao u Srbiju, gdje i danas slobodno živi.

Kraj mjeseca je Dan bijelih traka. To je sjećanje na dan kada je Krizni štab Općine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom, moraju nositi bijelu traku oko ruke. Ubijeno je 3.176 osoba, među kojima 102 djece. Bijele trake simbol su zločina počinjenih u Prijedoru.

Maj u BiH više nikada neće biti bezbrižni, proljetni mjesec u kojem se budi priroda i sve rađa. U maju, umjesto rađanja, ubijena je naša mladost. Svi smo odgovorni za stvaranje okruženja u kojem djeca mogu odrastati sigurno i s ljubavlju daleko od nasilja i mržnje. Pokažimo im put i neka više nikada i nigdje ne bude ubijeno nijedno dijete.