Zločin koji se ne smije prešutjeti

“Nakon obavljenih konsultacija sa članovima i članicama Odbora za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, a povodom dopisa zaprimljenog od dr. Nediljka Rimca, federalnog ministra zdravstva broj: 01/23-02-1179/26 od 21. 5. 2026, obavještavam vas da je odgođena tematska sjednica Odbora za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta FBiH o temi: Stanje u zdravstvu: maligne bolesti - Liječenje i prevencija, koja je bila predviđena za 25. 5. 2026. godine.”

Samo nekoliko dana nakon što je najavljena, sjednica je otkazana. Jednim potezom pera. Prvobitno je rečeno da je samo prolongirana, da će se održati početkom juna, ali od novog termina ni traga ni glasa. Sada je sasvim razumljiv skepticizam koji su pokazali pacijenti prema ovoj sjednici čim je najavljena. Jer, ministar zdravstva FBiH i aktuelni, i svi prošli, onkologiju nisu desetinama godina unazad shvatali ozbiljno, bitno, prioritetno. Onkologiju nisu uopće uzimali u obzir. Na onkologiju nisu trošili minutu svoga vremena. Pa, izgleda neće ni od sada. Neće nikada. Mogu se smijeniti i zamijeniti svi, mogu se promijeniti sve vlade, može na čelo Ministarstva doći bilo ko, onkologija će ostati na istom, u rupi bez dna, u bezdanu, u podrumu, u tami i jadu.

Pacijenti su se saživjeli sa titulom statističke činjenice, broja kartona ili broja na listi čekanja. Svjesni smo da nas odgovorni, vladajući, ne posmatraju kao ljude, nego kao stavku u budžetu, kao teret, kao pritisak, kao nekoga ko bi kao teško bolestan trebao ležati kući i čekati posljednji trenutak života. A mi se nešto borimo, nešto zahtijevamo, nešto apelujemo, tražimo pravo, mogućnosti, načine, nudimo rješenja. Smetamo. Administrativna farsa sa odgađanjem sjednice zbog “nemogućnosti prisustva” ministra Rimca samo je kap u prepunoj čaši institucionalnog beznađa, jada, neodgovornosti, crnila i mraka. I ne znam šta je teže, otkazivanje sjednice ili činjenica da je sjednica, u čije održavanje su bile uprte hiljade ugaslih, umornih očiju, otkazana na osnovu jednog dopisa, bez ponuđenog alternativnog datuma.

Sasvim je jasno da se u BiH već odavno pravo na liječenje tretira kao politička usluga, a ne kao osnovno ljudsko pravo. Solidarnost i empatija, koji bi morali biti temelj zdravstvenog sistema, zamijenjeni su hladnim ignorisanjem. Ovdje se ne radi o izolovanom incidentu, već o hroničnoj bolesti bosanskohercegovačke politike koja decenijama ignoriše vapaje najranjivijih. Kada se pogleda unazad, jasno je da Fond solidarnosti i onkološki odjeli nikada nisu bili dio razvojnih strategija, već mjesta na kojima se gasio požar onda kada bi medijski pritisak postao “neizdrživ” ili u vrijeme pred izbore. Pacijenti i dalje sami kupuju preskupe citostatike, organizuju humanitarne akcije za liječenje u inostranstvu i provode mjesece na listama čekanja. Umorni, shrvani, potrošeni se odupiru teškoj bolesti. U isto vrijeme, javni novac se troši na vozne parkove i administrativne aparate koji služe sami sebi. Otkazivanje ove sjednice i nezakazivanje novog termina ruši i posljednju iluziju da postoji politička volja za sistemskim reformama u zdravstvu. Ako najviši zakonodavni organ u FBiH ne može ili ne želi prisiliti izvršnu vlast da se suoči sa problemom malignih bolesti, postavlja se pitanje čemu uopšte služe te institucije?

Pacijenti s pravom osjećaju bijes i nemoć, jer vide da su prepušteni sami sebi u najtežim trenucima života. Tama i jad nisu samo metafora, to je realnost u hodnicima i sobama naših bolnica gdje se pacijenti suočavaju sa zidovima tišine. Vrijeme za diplomatske tonove i strpljenje je odavno isteklo. Ako institucije ne prepoznaju hitnost borbe protiv malignih bolesti, građanima i udruženjima preostaje jedino da radikalizuju svoju borbu na ulicama. Jer, kada sistem odbije da razgovara o prevenciji i liječenju u Parlamentu, on direktno potpisuje smrtne presude sopstvenim građanima. A to je zločin koji se više ne smije prešutjeti jer dok se vlasti nastavljaju baviti protokolima i dopisima, karcinom ne pravi pauzu, ne piše dopise, ne protokoliše aktivnosti, čak ih i ne najavljuje. Samo vreba. I djeluje. Brzo. Aktivno. Progresivno. Karcinom ubija.