HODA DEDIĆ: Posjete nisu prazne kada otvaraju vrata

Pisanja pojedinih medija o navodnim naređenjima ambasadorima koji su imenovani na prijedlog člana Predsjedništva BiH dr. Denisa Bećirovića da pišu hvalospjeve o njemu postaju, u nedostatku utemeljenih kritika, njihova omiljena tema. Kada se ne može osporiti dinamika rada dr. Bećirovića, intenzitet sastanaka, razgovora i ostvarenih posjeta, onda treba osporiti navodni izostanak učinkovitosti sastanaka ili rezultata posjeta.

Idealno je, naravno, kada je predsjednička posjeta popraćena potpisivanjem nekog obostrano korisnog bilateralnog sporazuma. Međutim, treba sagledati vrijeme i kontekst djelovanja. Nakon parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2022. godine, Bosna i Hercegovina se suočila s najsloženijom sigurnosnom i političkom situacijom od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995, opstrukcijama i antiustavnim djelovanjem predstavnika entiteta Republika Srpska. Ako se zna da svaki sporazum mora biti najprije usaglašen unutar Vijeća ministara BiH, a zatim odobren i od strane Predsjedništva BiH, onda je suvišno obrazlagati realnu limitiranost svake vanjskopolitičke inicijative za koju ne postoji konsenzus u Predsjedništvu BiH, poput, naprimjer, Sporazuma o slobodi kretanja s ličnim kartama na Zapadnom Balkanu. Nakon uloženog veta članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović o proglašenju zaključaka Predsjedništva BiH štetnim po vitalne interese Republike Srpske, Bosna i Hercegovina je ostala jedina država u regionu koja je zadržala vizni režim s Kosovom.

I dok su u izostanku minimuma ustavnog patriotizma mnoge inicijative ostajale na čekanju, u isto vrijeme se projicirao narativ o “nemogućoj državi”, zlonamjerno širile lažne slike o Bosni i Hercegovini i Sarajevu, kao poveznicama s radikalnim strujama. Takvi narativi su išli toliko daleko da se i onaj najdivniji osjećaj solidarnosti koji moji sugrađani prirodno u sebi nose, poput glasa protiv ubijanja palestinske djece, poveže s najmračnijim ideologijama. Trebalo je šutjeti na sve to? Ne razbijati lažne narative? Trebalo je, kako pojedini mediji pišu, ne sastajati se, ne putovati. Trebalo je valjda otvoriti prostor drugima da bez smetnji plasiraju laži. Olakšati svijetu da digne ruke od nas “nemogućih”.

Treba reći i to da je predsjedničku posjetu mnogo teže organizovati ako ne postoji konkretan, obostrano koristan projekat ili inicijativa. Projekat dr. Bećirovića je bio projekat podrške državi Bosni i Hercegovini, istini i budućnosti demokratske, moderne, države Bosne i Hercegovine, buduće članice Evropske unije i NATO-a. Zato treba cijeniti i biti zahvalan svim prijateljskim državama za podršku našoj državi. Mnoge od država domaćina su snosile troškove posjete. Treba cijeniti i rad ambasadora koji su zajedno s kolegama u kabinetu predsjednika Bećirovića vrijedno radili na realizaciji posjeta. Najbolja promocija za dr. Bećirovića su rezultati rada ambasadora koje je na njegov prijedlog imenovalo Predsjedništvo BiH. To je istovremeno i najbolja promocija za Bosnu i Hercegovinu.

U diplomatiji se rezultat ne mjeri samo brojem potpisanih sporazuma. Sastanci i posjete su dio šireg procesa izgradnje povjerenja, razumijevanja i političke podrške. Posebno u složenim političkim okolnostima, važno je imati otvorene kanale komunikacije, partnerima predstaviti vlastitu poziciju i osigurati razumijevanje i podršku. Nekada je uspjeh upravo u tome da se spriječi pogoršanje stanja, otvori prostor za budući dogovor ili obezbijedi podrška koja će biti važna tek u određenom trenutku. Diplomatski angažman se ne može procjenjivati isključivo kroz ono što je potpisano nakon jedne posjete. Pravo pitanje je šta je takvim kontaktima otvoreno, šta je unaprijeđeno i kakav je prostor za djelovanje time stvoren. U vanjskoj politici, kontinuirana komunikacija i izgradnja međunarodnih partnerstava nisu odsustvo rezultata, nego vrlo često njihov neophodan preduslov.

Ovdje želim potcrtati da izgradnja unutrašnje konsolidacije u BiH ostaje najvažniji cilj. Mi, Bosanci i Hercegovci, jedni drugima moramo i trebamo biti najvažniji. Međutim, to mora biti istinsko i zajedničko opredjeljenje. Većinu ambasadora koje je Predsjedništvo BiH imenovalo na prijedlog dr. Bećirovića čine karijerne diplomate. Njihov diplomatski angažman i karijera se nastavljaju i nakon izbora, u svojstvu profesionalnog diplomatskog angažmana u BiH ili našim predstavništvima u svijetu. Ni u procesu imenovanja dr. Bećirović se nije vodio stranačkim opredjeljenjima kandidata. Mnogi sadašnji ambasadori, imenovani u ranijim sazivima Predsjedništva BiH, koji su časno radili svoj posao, ponovo su imenovani. A to šta su pojedini ambasadori zatekli i naslijedili od svojih prethodnika koje je imenovao prethodni saziv Predsjedništva BiH je za jedan mnogo duži tekst.

(Autorica je ambasadorica BiH u Kraljevini Norveškoj)