GORAN DAKIĆ: Ako

Ako vam smeta što nemate vode petnaest dana, u avgustu, na plus četrdeset; ako vam smeta što se morate prati kod komšije, kod tetke ili kod roditelja na selu; ako vam smeta što iz flaša polijevate nervozne bebe koje je znoj dobro “nagrizao”; ako vam smeta što iz lavora ili bidona sa širokim grlićem zalijevate klozetsku šolju; ako vam smeta što kaladont sapirate kiselom vodom; ako vam smeta što se pred spavanje brišete vlažnim maramicama…

Ako vas nervira što neprestano govore da je “otklanjanje kvarova u toku”; ako vas nervira što lažu iz dana u dan i iz noći u noć; ako vas nervira što ne umiju da zakrpe napuklu cijev ili što ne znaju da okrpe provaljeni vodomjer; ako vas nervira što svakog ljeta nemate vode; ako vas nervira što nestaje struje čim malo jače zaduva; ako vas nervira što zimi ne umiju da očiste snijeg; ako vas nervira što s jeseni ne znaju da pokupe lišće…

Ako vas pojede što nisu kadri da naprave šahtove u nivou ulice; ako vas pojede što nisu sposobni da presvuku stari asfalt bez dodatnog krpljenja i popravljanja; ako vas pojede što svaki dan zbog radova stojite u koloni najmanje sat vremena; ako vas nervira što ništa ne umiju da urade prije izbora, a i tada jedva i ofrlje; ako vas pojede što ništa ne znaju osim da obećaju, slažu i uzmu; ako vas pojede što niste ničiji sin, ničiji sestrić, ničija strina…

Ako vam smeta što u bolnicama nema čiste posteljine, gaza i toalet-papira; ako vam smeta što na svaki pregled valja čekati mjesec; ako vam smeta što u apotekama ne postoji terapija za vašu dijagnozu; ako vam smeta što ne stižete na zakazani pregled zato što ne možete da nađete parking; ako vam smeta što tek na samrti saznajete od čega ste bolovali; ako vam smeta što vam dobar dio života prođe u čekanju, u nadanju i u strepnji…

Ako vam smeta što za jedan papir morate da molite deset drskih službenika; ako vam smeta što stojite u redu pet sati da biste predali “papire” za ličnu kartu ili za pasoš; ako vam smeta što vam uvijek nedostaje bar jedan papir kada dođete na red; ako vam smeta što morate da putujete sto kilometara da biste izvadili rodni list ili uvjerenje o državljanstvu; ako vam smeta što je portir u vodovodu drzak, a operater u elektro nepristojan i bahat…

Ako vas ždere što je grad betoniran, što se u koritu Vrbasa nalaze bageri, što se otvaraju nelegalna šetališta, što se “sade” besmisleni kružni tokovi, što se u tim kružnim tokovima podižu nakaradni spomenici, što nigdje ne možete automobilom, što ne možete da se odmorite u hladovini, što u svakoj zgradi ima jedna kladionica, što se svaki kvadrat slobodnog prostora zalijeva kubikom betona, što se ništa ne čuje od kamiona i kipera…

Ako vam nije svejedno što malo šta možete bez partijske knjižice; ako vam nije svejedno što prvo morate u stranku, pa onda na posao; ako vam nije svejedno što onima koji kasne ratu kredita banka plijeni imovinu dok oni koji nisu pokrali samo ono što nisu stigli dobijaju najveća priznanja; ako vam nije svejedno što ministri i poslanici ne umiju da kažu sva slova azbuke proizvoljnim redom; ako vam nije svejedno što imovinski kartoni polupismenog šljama imaju desetak stranica…

Ako vam smetaju privatni fakulteti koji štancaju diplome za nekoliko stotina ili hiljada maraka; ako vas nerviraju limuzine u kojima se voze skupi banditi; ako vas ljute pendreci koji mlate omladinu po diskotekama; ako ne smijete na ulicu da vas ne bi zakačio metak; ako ste bijesni zbog milionskih tendera koje dobijaju mamini sinovi i tatine kćeri; ako ste kivni na one koji su vam sve uzeli; ako ste gnjevni na one zbog kojih ništa niste ni imali…

Ako vam ništa ne smeta, ako vam je sve potaman, ako je sve onako kako mislite da treba da bude, onda ostanite kod kuće i nemojte ništa raditi. Otvorite pivo, “prošetajte” se po mrežama, budite zlobni i zajedljivi, jer ne umijete da budete duhoviti, slavite još jednu pobjedu voljenog tima, tugujte nad porazom ponosnog autsajdera i ćutite. Ali ako vam nešto od ovoga smeta, ako vas nervira makar polovina jedne “stavke”, oktobar kuca i nosi preporučeno pismo.