Miloradu Dodiku trebaju dvije ruke, a Draganu Čoviću obraz

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovno je podržao uspostavljanje posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, poručivši da će njegova stranka glasati za takav prijedlog ako bude upućen u parlamentarnu proceduru. Dodik je ovim “saopštenjem” dodao malo vjetra u jedra HDZ-a Dragana Čovića i time nastavio da igra za tim svog dugogodišnjeg hrvatskog partnera. Podrška dolazi i nakon što je protukandidat Čovićevoj Darijani Filipović na oktobarskim izborima Zdenko Lučić otvoreno dao do znanja da ga saradnja sa Dodikom ne zanima. A Dodiku su važne dvije ruke u Predsjedništvu BiH.

Najstabilniji savez

- Posebna izborna jedinica u Federaciji BiH, u kojoj bi hrvatski narod birao autentičnog člana Predsjedništva, minimum je koji ne narušava strukturu BiH, ali omogućava legitimnost predstavljanja. Ne gradi se povjerenje u BiH tako što bošnjačka politika zloupotrebljava slova Daytona kada su u pitanju Hrvati, a duha kada su u pitanju Srbi, napisao je Dodik na X-u.

Predsjednik SNSD-a sličan je stav iznio i u maju, nakon sastanka s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem u Mostaru, kada je takođe podržao uspostavljanje hrvatske izborne jedinice i izmjene Izbornog zakona BiH kojima bi se, prema njihovim tvrdnjama, spriječilo preglasavanje Hrvata.

Politički odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića jedan je od najdugovječnijih i najstabilnijih saveza na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ono što je počelo kao povremeno približavanje lidera dvije nacionalno dominantne stranke – SNSD-a u Republici Srpskoj i HDZ-a BiH među Hrvatima – vremenom je preraslo u partnerstvo koje se održava bez obzira na promjene vlasti, međunarodni pritisak, izborne cikluse i povremene političke krize.

Dodik i Čović su posebno bliski kada je riječ o izbornom zakonodavstvu. Za Čovića je pitanje načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH jedno od ključnih političkih pitanja, na koje igra iz jednog izbornog ciklusa u drugi. Za Dodika je podrška tom zahtjevu istovremeno način da ojača političku poziciju HDZ-a BiH, ali i da promoviše sopstvenu viziju države kao decentralizovane, u kojoj entiteti i konstitutivni narodi imaju snažne mehanizme zaštite.

Politički analitičar Mladen Bubonjić kaže da zbog toga nije slučajno što je Dodik godinama podržavao Čovićev zahtjev za “legitimnim predstavljanjem” Hrvata. Još prije izbora 2018. godine, podsjeća on, njih dvojica su otvoreno razgovarali o postizbornoj koaliciji. Čović je tada rekao da je saradnja HDZ-a BiH i SNSD-a izvrsna, dok su dvojica lidera razgovarala i o formiranju vlasti nakon izbora.

- I upravo je 2018. godina pokazala koliko je njihovo političko savezništvo povezano sa pitanjem Predsjedništva BiH. Čović je izgubio izbore od Željka Komšića, a HDZBiH je pobjedu Komšića predstavio kao primjer političke situacije u kojoj jedan konstitutivni narod može izabrati predstavnika drugog. Dodik je stao na stranu Čovića i njegovog zahtjeva za promjenom izbornog sistema, kaže Bubonjić.

Dodik, dodaje on, nije Čoviću potreban zato što Čović podržava sve njegove stavove. Niti je Čoviću potreban Dodik zato što HDZBiH prihvata kompletnu politiku SNSD-a. Potrebni su jedan drugom zato što su pronašli tačke na kojima se interesi preklapaju. Čović od Dodika dobija podršku za političke zahtjeve hrvatskog korpusa, prije svega za izmjene Izbornog zakona. Dodik, s druge strane, dobija partnera koji insistira na principu konstitutivnosti, entitetskog i kolektivnog predstavljanja, što se uklapa u njegovu širu političku koncepciju BiH, smatra Bubonjić.

- Čovjek koji se slika sa Thompsonom i koji odaje počast ustašama na Bleiburgu sigurno nema pozitivno mišljenje o Srbima, ali podržava Dodikovu politiku zbog hrvatskih pretenzija koje se nisu promijenile od rata devedesetih. Dodik je u toj kombinaciji nužno zlo, neprijatelj mog neprijatelja koji gurajući srpsku priču, gura i hrvatsku. Zajednički “neprijatelj” su im BiH i Bošnjaci. Nema tu ni ljubavi, ni poštovanja, samo goli interes koji se, ako i kada se ostvari, vraća na fabrička podešavanja mržnje između Srba i Hrvata, tvrdi Bubonjić.

Obojica godinama kritikuju intervencije međunarodne zajednice u unutrašnje političke procese BiH iako se intenzitet i motivi njihove kritike razlikuju. Dodik je mnogo radikalniji u odnosu prema visokom predstavniku i često osporava sam legitimitet njegovog djelovanja. Čović je institucionalno oprezniji, ali HDZBiH takođe često insistira na tome da ključne promjene moraju biti rezultat domaćeg političkog dogovora, do kojeg nikako da dođe sa njima u vlasti.

Razlika koje nema

U julu 2026. godine ta je bliskost ponovo javno potvrđena. Nakon sastanka delegacija SNSD-a i HDZ-a BiH u Mostaru, Dodik i Čović govorili su o nastavku saradnje, funkcionisanju institucija BiH, evropskom putu i izmjenama Izbornog zakona. Sve to su zajedno i blokirali u mandatu koji se bliži kraju. Istovremeno su iznijeli saglasnost da odluke visokih predstavnika treba poništiti.

Posebno je značajno što je Dodik tada otvoreno podržao Čovićevu političku poziciju u vezi sa izborom hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Rekao je da je HDZ relevantan politički predstavnik Hrvata i da će SNSD podržati inicijative kojima bi se osiguralo da Hrvati sami biraju svog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Lučić je Dodika tada nazvao posljednjim saveznikom predsjednika HDZ-a BiH, a njegov dolazak helikopterom u Mostar opisao kao demonstraciju sile.

- Ovakva demonstracija sile ne čudi od čovjeka kojem su sva vrata zatvorena pa spektakularno otvara ona koja su mu uvijek otvorena – Čovićeva, naveo je Lučić.

- Često se govori da je odnos prema EU i NATO-u jedina razlika između Dodika i Čovića, odnosno između njihovih politika. SNSD je protiv EU i NATO-a, dok je HDZ za taj put, mada je svima jasno kako Čović čini sve što može da na taj put ipak nikada ne stupimo, rekao je lider ReStarta Stefan Blagić.