Koliko rano je prerano za ustajanje? Evo šta kažu naučnici, jedna stvar je ključna
U posljednje vrijeme sve je veći broj svjedočanstava uspješnih pojedinaca – među njima sportista, direktora i poznatih ličnosti – koji ističu rano buđenje kao ključ vlastite produktivnosti. Među njima su i direktor Applea Tim Cook, Kris Jenner, Jennifer Aniston i Kate Hudson, koji dan počinju u ranim jutarnjim satima.
Popularnost ovakvog životnog stila vidljiva je i na društvenim mrežama, gdje hashtagovi povezani sa samopoboljšanjem, jutarnjim rutinama i produktivnošću bilježe ogroman broj pregleda. Na TikToku se sve češće pojavljuju videozapisi pod nazivom „5 do 9 prije 9 do 17“, u kojima korisnici prikazuju kako provode jutarnje sate prije radnog vremena, prateći strogo strukturirane dnevne rutine.
Međutim, postavlja se pitanje – koliko je rano buđenje zaista korisno i postoji li naučna podloga koja podržava ovaj trend?
Dok mnogi zagovornici ranog ustajanja tvrde da na taj način dobijaju prednost nad drugima jer dio zadataka obave prije nego što ostatak svijeta ustane, naučna istraživanja nude složeniju sliku. Neka pokazuju da su ranoranioci fizički aktivniji u poređenju s osobama koje kasnije ustaju, dok druga istraživanja ne nalaze značajne razlike kada je riječ o prehrambenim navikama.
Ranije studije sugerisale su i da su ranoranioci sretniji, ali novija istraživanja ukazuju na to da bi se taj osjećaj mogao povezivati s većom vjerovatnoćom da su religiozniji, a ne nužno s vremenom ustajanja.
Također, osobe koje sebe prepoznaju kao večernji hronotip suočavaju se s većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. Međutim, to se može djelimično pripisati i nezdravijim životnim navikama koje se češće vežu uz ovaj obrazac ponašanja.
Ono što se često primjećuje kod ranoranilaca jeste izraženija samodisciplina, što može imati pozitivan utjecaj na uspjeh u različitim oblastima – od obrazovanja i posla, do sportskih aktivnosti. Osobe sa izraženom samodisciplinom lakše održavaju redovan raspored spavanja i buđenja.
Ipak, najvažnije pitanje je: može li se buditi prerano? Odgovor je – da. Bez obzira na vrijeme ustajanja, ključno je da organizam dobije dovoljno sna. Većina odraslih osoba treba između sedam i osam sati sna svake noći. To znači da svaka jutarnja rutina mora biti usklađena s odgovarajućim vremenom odlaska na spavanje.
Primjera radi, ukoliko se neko želi probuditi u šest ujutro, san bi trebao započeti najkasnije između 22 i 23 sata. Za one koji ciljaju na ustajanje u četiri ujutro, to znači da bi u krevet trebali ići već oko 20 sati.
Dodatni izazov predstavlja i nepravilno spavanje tokom vikenda, kada mnogi odlaze na počinak kasnije nego radnim danima, što može poremetiti unutrašnji biološki sat. Stoga se preporučuje dosljednost u vremenu odlaska na spavanje i buđenja, kako bi se očuvala stabilnost cirkadijalnog ritma i osigurao optimalan nivo energije kroz cijeli dan.
