Gorčin Dizdar: Ostvarujemo Makovu viziju

Pred nama je novo izdanje Festivala kulture Slovo Gorčina, šta ovogodišnje izdanje donosi i kako ste koncipirali program?

- Kao i svake godine, trudili smo se da ovogodišnje izdanje bude bolje od prethodnih i mislim da smo u tome uspjeli. Posebno nam je zadovoljstvo što će gost pjesnik biti Zlatan Stipišić Gibonni, čovjek koji je ostavio dubok trag u regionalnoj muzičkoj sceni, a prošle godine je objavio i veoma zapaženu knjigu poezije “Bandire potonulog carstva”. Pored Gibonnija, najveće ime ovogodišnjeg festivala je Rambo Amadeus, koji će biti odgovoran za muzički dio programa. Međutim, i svi ostali programi - njih ukupno 25 - zaslužili su da budu posebno spomenuti, pa zato pozivam vaše čitaoce da prate našu web stranicu i društvene mreže, gdje svakom učesniku i svakoj učesnici posvećujemo poseban članak.

Kritički pristup

Kao i uvijek, program je koncipiran oko nekoliko centralnih tačaka - gosta pjesnika, nagrade “Mak Dizdar” za mlade pjesnike, izložbe likovne umjetnosti i koncerta - oko kojih gradimo svojevrsnu prezentaciju najboljeg od recentne bosanskohercegovačke i regionalne umjetnosti. Možda se neće svako složiti sa našim izborom, ali mislim da je vrlo jasan kritički pristup programiranju festivala.

Primjetno je da ovaj festival kroz godine raste, te da je programski usmjeren na širok spektar umjetničkih i kulturnih manifestiranja, šta je ono čime se vodite u kreiranju samog programa, šta su njegove ključne smjernice?

- Koliko god to moglo zvučati naivno, primarni kriterij programa je umjetnički, odnosno estetski kvalitet, što je naravno uvijek donekle subjektivno. Mislim da je očigledno da je politička orijentacija ljudi okupljenih oko Slova generalno ljevičarska, ali to ne znači da je time određen odabir učesnika. U suštini, trudimo se da pokrijemo ono najbolje u recentnoj regionalnoj književnosti, potom damo prostora autorima i temama vezanim za Stolac i/ili Hercegovinu, te u konačnici procijenimo i šta bi moglo zanimati našu publiku.

Imajući na umu dugogodišnju tradiciju ovog festivala, kako gledate na pitanje njegovog kontinuiteta, od one početne zamisli Maka Dizdara do onoga što ovaj festival danas jeste?

- U tekstu “Orfejevi dani i Makovi akšami” Meho Dizdar prisjeća se Makovih riječi vezanih za manifestaciju koju je zamišljao u Stocu: “Treba organizovati manifestaciju. Haj’ zvaćemo je nekako... Eto, Orfejevi dani, na primjer. Pa će to biti večeri ili dani, kako hoćeš, poezije, pa muzika, pa slikari, pa drama... Svi sadržaji. Neka to traje tri dana ili pet ili mjesec dana (…) Predstave neka budu vani, na Radimlji, na Starom gradu, na Daorsonu, treba samo napraviti malo puta, u Begovini, u čaršiji (…) I da znate, neće to biti samo kultura i umjetnost. Iz toga će nastati turizam i još štošta.” Mislim da smo ostvarili i ostvarujemo dio Makove vizije, ali se nadam da ćemo doživjeti i dan kada će programi biti redovno održavani i na Starom gradu, i na Daorsonu, i mnogim drugim lokacijama koje Stolac nudi.

Festival kulture "Slovo gorčina"/

Slovo Gorčina usmjereno je na široki postjugoslovenski kulturni prostor, zašto vam je važno da ovaj festival rekreira taj okvir?

- Mislim da je taj postjugoslovenski kulturni prostor posljedica našeg usmjerenja na kvalitetne sadržaje u većoj mjeri nego neka svjesna ideološka odrednica. Da imamo veća sredstva i mogućnosti, festival bi bio u većoj mjeri internacionalan, dakle prevazilazio bi i te granice. Ovako, u nastojanju da sa i dalje skromnim budžetom ponudimo ono najbolje u kulturi, prirodno dolazimo do postjugoslovenskog kulturnog prostora, koji je i dalje relativno blisko povezan, a osim toga ne zahtijeva angažman prevodilaca i pripadajuće opreme, što bi bila značajna stavka u budžetu.

U okviru festivala dodjeljuje se i književna nagrada “Mak Dizdar”, šta nam možete reći o tom segmentu festivala?

- Književna nagrada “Mak Dizdar” dodjeljuje se autorima i autoricama do 35 godina koji pišu na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku i nemaju prethodno objavljenu zbirku poezije. Rukopisi se predaju anonimno, a žiri se mijenja svake godine, tako da uspijevamo zadržati najveći mogući stepen objektivnosti pri ocjenjivanju. Pored novčane nagrade, pobjednička zbirka objavljuje se u izdanju izdavačke kuće Buybook.

Umjetnička kolonija

Ova nagrada predstavljala je prvi pjesnički uspjeh mnogim značajnim autorima, kao što su Miljenko Jergović, Mile Stojić, Goran Simić, Admiral Mahić, Džemaludin Latić, Zilhad Ključanin, Almin Kaplan... Ove godine zaprimili smo rekordnih 140 rukopisa, a žiri će uskoro objaviti imena najboljih 10. Pobjednik će biti proglašen na samom festivalu, u okviru programa svečanog otvaranja.

Koliko je publika uopšte zainteresovana za ovakav vid kulturne razmjene, te da li je Stolac u tom smislu zaista grad susreta umjetnika, riječi i ideja?

- Festival iz godine u godinu uspijeva privući sve veću publiku - na centralnim programima broj publike kreće se između 300 i 500, nekada i više od toga, dok svi ostali programi, čak i oni koji se dešavaju tokom vrelih hercegovačkih dana, gotovo uvijek imaju ispunjene kapacitete. Najvećim dijelom, radi se o pažljivo izgrađenoj publici iz Bosne i Hercegovine i šire, koja redovno dolazi u Stolac tokom dana festivala, a manjim dijelom i o lokalnoj publici. Osim toga, učesnici festivala pozvani su da u Stocu borave tokom sva tri dana, tako da je Slovo Gorčina i svojevrsna umjetnička kolonija. U tom smislu, Stolac tokom festivala zaista jeste grad susreta umjetnika, riječi i ideja. Naravno, to ne može prikriti realnost da je Stolac ekonomski nerazvijen i etnički podijeljen grad, ako je to bilo ono na šta ste aludirali ovim pitanjem. Ali, uvjeren sam da Slovo Gorčina, u mjeri u kojoj kultura može, daje značajan doprinos dugoročnom razvoju ovog grada.