Stier za Oslobodjenje.ba: Predizborni period ne pravda zastoj ka EU

Evropski parlament usvojio je Rezoluciju o Bosni i Hercegovini, a na osnovu godišnjeg izvještaja koji je prethodno podržao AFET. Koje su ključne poruke sadržane i u Izvještaju i u Rezoluciji?

- U trenutku kada je Vijeće EU deblokiralo pregovore s Ukrajinom te odlučilo započeti s pripremom Ugovora o pridruživanju Crne Gore, glavna poruka je da BiH ne smije više gubiti vrijeme. Shvaćamo da je ovo predizborno razdoblje kada je fokus politike na kampanju, ali to nije opravdani razlog za zastoj u ispunjavanju minimalnih kriterija za otvaranje pregovora i korištenje sredstava iz Plana rasta.

Ko su glavni kočničari evropskog puta Bosne i Hercegovine i šta dalje?

- U rezoluciji koju smo izglasali u Europskom parlamentu ne bježi se od kritike vlasti u entitetu RS, ali ja bih ovom prilikom stavio naglasak na drugi dio vašeg pitanja, to jest na buduće korake. Moje je dosadašnje iskustvo da se u BiH može postići napredak na europskom putu kada se napori usredotoče na prvi sljedeći korak na vrlo konkretan i pragmatičan način.

Pravi smjer

Tako je bilo s usvajanjem reformske agende ili potpisivanjem sporazuma s Frontexom. Zato mislim da, unatoč predizbornoj kampanji, politički akteri bi se trebali sada fokusirati na ratifikaciju sporazuma o instrumentu i zajmu kako bi BiH mogla koristiti sredstva iz Plana rasta. To neće riješiti sve strukturne probleme zemlje, ali će biti korak u pravom smjeru.

Francuska i Njemačka nedavno su uputile non paper o postepenom integrisanju zemalja Zapadnog Balkana i Moldavije u EU. Kako Vi gledate na takvu ideju? Može li to “natjerati” zemlje regiona, pa i BiH, na uspješnije reforme ili pak samo produžava vrijeme provedeno u čekaonici?

- Upravo je spomenuti Plan rasta bio preteča takvom konceptu postupne integracije. Naime, punopravno članstvo traži značajne reforme i većina država Zapadnog Balkana još nije blizu ispunjavanju tih kriterija. Međutim, bila bi strateška greška ostaviti ovo područje izolirano od europskih integracija sve dok se ti uvjeti ne ispune. Stoga je ideja postupno integrirati društva i države u one segmente europske politike gdje je to moguće i korisno, ne čekajući pritom na punopravno članstvo u EU. Ukidanje roaminga je opipljiv primjer, ali ja već duže vrijeme zagovaram ideju da se, uz uvjet usklađivanja viznog režima i pojačane suradnje s Frontexom, izradi aranžman za lakši prijelaz granice. Takvi potezi bi imali konkretan efekt na svakidašnji život ljudi i na gospodarstvo.

Uslijedio je i prijedlog Njemačke, Francuske i država Beneluxa o ograničenom pravu glasa budućih članica EU. Je li takva odluka demotivirajuća za buduće članice i treba li zaista Uniji?

- Treba razlikovati koncept postupne integracije od raslojavanja članica EU na one prve i druge kategorije. Postupnu integraciju podržavam i zagovaram kao pragmatičan pristup koji služi interesima Europske unije i kandidatima, a pogotovo ljudima u BiH i drugim zemljama Zapadnog Balkana koji će od toga imati najviše koristi. Pritom smatram da postupna integracija također mora biti proces temeljen na individualnom ispunjavanju uvjeta i koji neće zatvoriti vrata pregovorima za punopravno članstvo. Naprotiv, kroz postupnu integraciju će kandidati biti u boljoj poziciji da se postupno prilagode za obveze članstva u EU. E sad, jednom kada ispune sve uvjete za punopravno članstvo, onda smatram da ne bi trebale postojati članice drugog reda, to jest s ograničenim pravima.

Evropska pučka stranka nedavno je održala konferenciju u Sarajevu. Razgovaralo se o napretku zemalja regiona na EU putu, ali i važnosti saradnje. Može li primjer Crne Gore, koja uspješno korača ka EU, biti putokaz i nama?

- Crna Gora ima realne šanse da postane članica EU tijekom mandata ove Europske komisije i Parlamenta. U političkom smislu, dva su elementa ključna za ostvarivanje tog cilja. Prvo je jasno geopolitičko opredjeljenje za EU i njenu vanjsku i sigurnosnu politiku, što podrazumijeva otklon od koncepta “srpskog svijeta” i beogradske nesvrstane politike. Drugo je suradnja vladajuće većine i oporbe oko europskih reformi, kao manifestacija šireg političkog i društvenog konsenzusa oko članstva u EU. U tom pogledu možemo reći da jasna prozapadna orijentacija i politika traženja dogovora i što širih konsenzusa su kriteriji koji vrijede ne samo za Crnu Goru već i za sve kandidate, pa tako i za BiH.

Mnogo se polemiše o ulogama i funkciji OHR-a u BiH. Je li ovo pravi trenutak da se ovlasti OHR-a smanjuju? Može li to donijeti nove probleme? Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o izboru novog visokog predstavnika u BiH?

- Oko OHR-a su se posljednjih godina vodile rasprave između Ruske Federacije i zapadnih demokracija, ali sada su se pojavile razlike i među transatlantskim partnerima. To je nova situacija koja traži veću, a ne manju odgovornost političkih čimbenika u BiH. Kao što na kontinentalnoj razini je potrebno da EU preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost i smanji ovisnost o američkoj protekciji, tako je ovdje potrebno da BiH preuzme odgovornost za vlastitu sudbinu.

Osigurati pluralizam

To znači da će OHR postupno ići prema gašenju, bez obzira na to tko će mu biti na čelu. I za jednu i za drugu situaciju smo znali da je to smjer kojim treba ići, ali se prije mislilo da još ima puno više vremena za postupno prilagođavanje. Sada je jasno kako su se procesi značajno ubrzali i nema smisla oko toga lamentirati i živjeti u negaciji. Potrebno je prihvatiti novu realnost i preuzeti odgovornost. U Europskoj uniji i u BiH je to moguće samo kroz odgovornu politiku koja traži učinkovite dogovore.

Bosnu i Hercegovinu čekaju izbori u oktobru. Izgleda da se hrvatska politička scena u BiH pluralizuje. Šta to znači za Hrvate u BiH?

- Na prošlim izborima su se hrvatske stranke u BiH suzdržale od pluralizma te istaknule samo jednu kandidaturu iako im ni to nije donijelo pobjedu na izborima za Predsjedništvo BiH. Ovoga puta se očekuje žestoka borba među kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, pa je moguće da se neće dogoditi situacija iz prošlih izbora kada je veliki broj Bošnjaka odlučivao o hrvatskom članu. Međutim, jasno je da se takav izborni sustav mora drugačije urediti kako bi pluralizam bio institucionalno osiguran, a ne da bi ovisio o političkoj konjunkturi.