Knežević: Policija je počasna garda vlasti, a krize su postale način vladanja

Sve krize kroz koje je u prethodnom periodu prošla Republika Srpska izazvala je vlast. Oni su krizu pretvorili u ambijent u kojem se najbolje snalaze. Kad je kriza i kad je “Republika Srpska ugrožena” izvana i iznutra, oni se ponašaju kao da je vanredno stanje, dižu kredite, ulaze u besmislene i rizične aranžmane iz kojih samo oni profitiraju spašavajući otadžbinu.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Saša Knežević, koji je ujedno i povjerenik Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića za Pale.

- Sama činjenica da vlastodršci na kraju mandata iz tajnih izvora kreditiranja započinju “najveći investicioni ciklus u istoriji Republike Srpske” pokazuje kockarsku prirodu ove politike koja je spremna da sve rizikuje radi opstanka na vlasti i očuvanja enormnog nelegalno stečenog bogatstva, ističe Knežević.

Da li je SNSD izgubio dio podrške koju je imao ranije?

- U procentima nije, jer Republiku Srpsku konstantno napuštaju oni koji nisu zadovoljni životom u njoj. Ostaju penzioneri, ubijeđeni da im Dodik daje penziju kao što im je Tito davao platu.

Zaštitni znak

Oni su nezadovoljni, ali to svoje nezadovoljstvo ne žele iskazati na izborima pravdajući svoj kukavičluk lažnim argumentom da ni ovi drugi nisu ništa bolji. Taj strah od promjene, naslijeđen iz turskog vremena, o čemu je tako lijepo pisao Ivo Andrić, učinio je veliki dio Republike Srpske praznom ljušturom bez ljudi i nade da je promjena moguća.

Šta je najveći neuspjeh aktuelne vlasti u Republici Srpskoj?

- Najveći neuspjeh se ogleda u činjenici da je za vlasti SNSD-a Republika Srpska izgubila čak trećinu osnovaca, dakle, generacija rođena poslije rata, koja je jedina sposobna za stvaranje i reprodukciju napustila je svoje ognjište i ostala samo u biračkim spiskovima i slikama na zidu ostarjelih roditelja.

Kad se bolje razmotri politika SNSD-a, to i nije slučajno, jer je njima odlazak najboljih i najpametnijih išao u prilog radi opstanka na vlasti. Ekonomski neuspjesi, izgubljene stotine miliona u arbitražama, totalni raspad energetskog sistema i kolaps svih javnih preduzeća posljedica su enormne pljačke koja je postala zaštitni znak Dodikovog režima.

Koliko su afere i korupcija promijenile odnos građana prema SNSD-u?

- Nažalost, kod nas je korupcija jedina institucija koja se održava bez obzira na društveni sistem i okolnosti u kojima živimo. Podrazumijeva se da se ljekaru daju pare, da se službenici na šalteru odnesu čokolada i kafa, službenici u ministarstvu parfem. Ljudi reaguju tek kada sistemska korupcija počne da ubija, kakav je slučaj bio u Novom Sadu. Da bi afere promijenile svijest birača, neophodno je postojanje javnog mnijenja koje u našoj čamotnoj demokratiji ne postoji.

Najbolji primjer unutrašnjeg nefunkcionisanja sistema je slučaj Nedeljka Eleka. Njega Dodik smjenjuje sa svih funkcija, a da to nadležne institucije ne mogu i ne žele sprovesti. I on sada dočekuje Aleksandra Vučića u Krajini i prima nagrade u lokalnim zajednicama kao zaslužni građanin.

Može li opozicija u oktobru pobijediti SNSD?

- Može, ali se uvijek postavlja pitanje postoji li kod nas zaista opozicija koja je spremna da preuzme stvari u svoje ruke. Prethodni izborni ciklusi su nam, nažalost, pokazali da je vlast većinu formirala u velikoj mjeri uz pomoć prebjega sa strane opozicije, tzv. papaka - koristim izraz Željke Cvijanović - koji su iznevjerili povjerenje glasača svjesni da naš prosječni glasač ima pamćenje morske zvijezde i fiksnu tarifu za svoj glas.

Knežević: Opoziciji treba odlučnost

Da li je opozicija dovoljno jedinstvena za takvu pobjedu?

- Opozicija ne treba da bude jedinstvena da bi pobijedila. Opozicija treba da bude odlučna. Jedina tačka u kojoj je neophodno jedinstvo jeste iskrena želja da se sruši režim SNSD-a i da u tome nema kalkulacija. Kod nas se jedinstvo brka sa unisonošću koja je u demokratiji nepoznanica, a kod nas je relikt jednopartijskog sistema i vremena u kojem je svako drukčije razmišljanje i svako razmišljanje bilo sankcionisano.

Gdje vidite prostor za Listu za pravdu i red na predstojećim izborima?

- Najveći problem opozicije u Republici Srpskoj je u tužnoj činjenici da je ona većinski pod kontrolom duboke države u Srbiji kojoj je jedini cilj, zapravo, da na vlasti sačuva svoju bratiju iz SNSD-a i njenih prikolica. Lista za pravdu i red je jedina politička organizacija u Republici Srpskoj koja se ne stavlja na stranu režima Aleksandra Vučića i jasno i otvoreno podržava slobodarske ideje Studentskog pokreta.

Može li Lista za pravdu i red ugroziti pozicije velikih opozicionih stranaka?

- Jedina velika opoziciona stranka u Republici Srpskoj je SDS i on je u ovom trenutku jedinstven i jak koliko i SKJ pred 14. kongres. Mi uopšte ne znamo šta je to PSS, gdje im je pečat, gdje su prijavljeni kao politički subjekt. To je SNSD sa pozlaćenom arlekinskom maskom, neprirodni amalgam tajkunskih interesa i ličnih frustracija ljudi koji su na lokalu napustili stranke na vlasti i priključili se pokretu koji nema ništa osim para kojim planiraju da kupe poslanike, a koje isključivo interesuje vlast i sasvim im je svejedno s kim će je formirati.

Koliko su posljednje pucnjave narušile povjerenje građana u institucije?

- Jedan od najvažnijih ishoda dosadašnje vlasti jeste obesmišljavanje institucija. Oni su uspjeli obesmisliti institucije predsjednika Republike Srpske i Narodne skupštine.

Sjeme razdora

U cijelom haosu na ulicama Istočnog Sarajeva mi smo vidjeli koliko su institucije nesposobne i koliko, zapravo, i ne postoje, a i kada postoje, kao što je slučaj sa gradonačelnikom, njihovo djelovanje je kontraefektivno. Policija, kao institucija koja je nekada imala zavidan renome, možda više dok je bila milicija, danas je, nažalost, počasna garda vlasti i ljudi, zapravo, i nisu razočarani zbog njihove nemoći. Tužilaštvo? Šta to bješe tužilaštvo?

Šta će presudno odlučiti oktobarske izbore – vlastiti rezultat vlasti ili snaga opozicije?

- Izbore će presuditi odluka Marinka Božovića da se kandiduje za srpskog člana Predsjedništva BiH. Da nije bilo te iznenadne i besmislene kandidature, opozicija je imala realne šanse za pobjedu za obje inokosne funkcije. Koliko je to sjeme razdora, posađeno iz znamo koje botaničke bašte u funkciji režima, najbolje pokazuju posljednji Božovićevi nastupi. Njegov govor tijela pokazuje da bi on sam najradije pobjegao iz svoje kože. Za tim, naravno, nema potrebe, on je dobar i iskusan političar i samo treba pokazati ličnu hrabrost da se odupre i iskrenu želju za promjenom, povlačenjem svoje kandidature koja bi za SNSD bila udarac od kojeg se ne bi mogao oporaviti.