Bezlična kampanja puna laži i mržnje, političke strategije u BiH godinama se vrte ukrug

Borba je uvijek ista. Poruke – uvijek iste. Rijetke su političke opcije koje glasačima ponude nešto novo, svježe. Kampanja se u BiH vodi uvijek na istim principima. Oni koji su u tom trenutku opozicija, isključivo negativnom kampanjom pokušavaju glasačima ogaditi one koji su vlast, a sebe predstaviti većim zaštitnicima Bošnjaka, Srba ili Hrvata. Oni koji su vlast pokušavaju opoziciju predstaviti kao izdajnike nacije iz koje dolaze.

Svi pod šator

Jedna od razlika ove kampanje kada je Republika Srpska u pitanju je da SNSD i Milorad Dodik nisu, bar ne još, najavili neki referendum. Ostalo je sve isto, kao i godinama ranije. Bošnjački političari, ovisno ko je na kom nivou vlast ili opozicija, utrkuju se ko će onog drugog predstaviti nesposobnijim, kriminaliziranijim... U hrvatskom korpusu, opozicioni kandidat za Predsjedništvo BiH Zdenko Lučić bavi se čelnikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, dok Čovićev HDZ ponavlja istu priču o trećoj izbornoj jedinici. I tako duže od 15 godina. Analitičari ističu da ova kampanja, iako zakonski još ne bi smjela biti na djelu, pokazuje koliko su političari i stranke ostali neinventivni i nekreativni. Dodaju da mnoge kampanje, pa i onih političkih aktera koji bi trebali biti suprotstavljeni, liče kao jaje jajetu.

- U RS-u je izmještena i dešava se pod šatorima, te u vjerskim objektima. Crkve su otvorile prostor i u njima su glavne ličnosti političari koji otvaraju crkve, doniraju i koji ta svetišta prikazuju kao uporišta tradicionalnih vrijednosti. Okvir je identičan. Dešava se u etnonacionalnoj matrici, a izostaju rješenja, vizije, odnosno oni modeli koji će ponuditi građanima bolji životni standard, ističe politička analitičarka Tanja Topić.

Napominje da su među brojnim obećanjima i ona koja se recikliraju već nekoliko izbornih ciklusa, bez da ima ikakvog pomaka u ispunjavanju obećanog. Posebno brine nedostatak vizije i kreativnosti opozicije.

- Smatram da se dobar dio opozicije uljuljkao u komfornu poziciju bivstvovanja u opoziciji. Dobar dio opozicionara godinama koristi privilegije djelovanja u opoziciji, jer neki su u parlamentima, neki u lokalnim parlamentima. Jednostavno, ne moraju da nude rješenja i da snose odgovornost. Kao da se stiče utisak kako niko ne želi da se uhvati vrućeg krompira koji je ostavila vlast zadnje dvije decenije, ističe Topić.

Ono što je i više nego jasno je da ni vlast ni opozicija ne rade apsolutno ništa kako bi aktivirale gotovo 50 posto građana koji nikada ni ne izađu na izbore. A kada se zaista želi napraviti potpuni preokret, onda se nađu i nova, svježa rješenja i kvalitetnije ideje. Dokaz za to je novi mađarski premijer Peter Madjar. Mukotrpnim višegodišnjim radom, jasnim porukama, jasnim prijedlozima rješenja, otvorenošću i fokusom na obnovi institucija, uspio je na birališta izvesti gotovo 78 posto Mađara, te pomesti tada aktuelnu vlast sa Viktorom Orbanom na čelu.

Bez botova

Umjesto masovne propagande, koristio je otvorene forume, društvene mreže i javne debate za transparentne poruke. Mediji navode da je isti pristup zadržao i nakon izbora, objavljujući u prvih stotinu dana 545 postova na društvenim mrežama, čime održava stalnu vidljivost, ali bez upotrebe botova. To je građanima stvorilo osjećaj da je uvijek tu za njih.