Dilberović: Ako je vojska bila na Mladićevoj sahrani i država je bila tu

Vrijeme je postalo luksuz koji Bosna i Hercegovina sebi više ne bi smjela priuštiti, a čekanje na evropskom putu odavno nije besplatno. O evropskom putu BiH, blokadama reformi, politici Bruxellesa prema regionu, odnosima sa Srbijom, Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama, ali i posljedicama sahrane Ratka Mladića, govorio je ekspert za evropske integracije Edin Dilberović, gost podcasta “Direktno sa Vildanom Selimbegović”.

Čekanje košta

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen stiže u posjetu Zapadnom Balkanu, ali neće posjetiti BiH i Srbiju. Kao razlog navedeni su izbori.

- Kada se kaže izbori, u odnosu na BiH i u odnosu na Srbiju, nisu isti aršini, ni u kom slučaju, ističe Dilberović i dodaje da je EK procijenila da bi posjeta u vrijeme kampanje mogla biti protumačena kao podrška određenim političkim opcijama.

Zato očekuje da bi Von der Leyen u BiH mogla doći nakon izbora. Umjesto da BiH zavidi zemljama koje su otišle dalje, kaže Dilberović, trebala bi pokušati stići ih.

- Kao neko ko je već dugo radio vezano za proces evropskih integracija, moram priznati da ne vidim budućnost ovoga regiona nigdje drugo osim u Evropskoj uniji. Svi oni koji govore o nekim alternativama nikako da te alternative ponude, kaže Dilberović.

Jedan od najočitijih primjera posljedica političkog zastoja jeste Plan rasta za Zapadni Balkan. BiH je, podsjeća Dilberović, u početnoj fazi ostala bez deset posto sredstava, a razlog vidi u činjenici da vrijeme provedeno u čekanju ima svoju cijenu.

- Više ništa nije besplatno. Čekanje nije besplatno. Vrijeme je postalo luksuz. Sada je BiH na raspolaganju oko 947 miliona eura, uz uslove koje mora ispuniti. Novac, dakle, još nije propao, govori Dilberović.

Paradoks vidi u odnosu pojedinih političkih aktera prema EU. Čak i oni koji ne dijele evropske vrijednosti, kaže, uglavnom nemaju ništa protiv evropskog novca. Na pitanje zna li EU ko konkretno blokira reforme i evropski napredak BiH, Dilberović nema dilemu. Bruxelles, kaže, ne razgovara s nekakvom apstraktnom državom i vrlo dobro zna šta se događa unutar njenih institucija.

- Bruxelles jako dobro zna i prati. I ima još nešto, kada se bavite evropskim integracijama, shvatite jako brzo da EK i institucije u Bruxellesu kao kornjače jako dobro pamte. I raspolažu svim informacijama o tome koji zakoni prolaze, ako prolaze, ko glasa, kako glasa, ko nešto ne želi, ko nešto želi. Stvarnost je Bruxellesu vrlo jasna, dodaje.

Tvrdnja da BiH nema nikakvu alternativu EU, prema mišljenju Dilberovića, nije sasvim precizna. Svaka suverena država ima pravo razmišljati o drugim mogućnostima. Problem je u tome kakve bi te alternative bile.

- Alternativa je nešto što je puno gore, puno neizvjesnije, zahtijeva jako puno troškova i odricanja u odnosu na ono što trenutno imamo, a to je proces evropskih integracija, poručuje.

BiH pripada Zapadnom Balkanu, okružena je državama koje su članice EU i NATO-a ili su snažno usmjerene prema tim integracijama.

- Nemoguće je ostati zemlja bez geostrateškog određenja, kada je sve oko vas geostrateški određeno. Mi smo sastavni dio EU, samo nam to još niko nije javno rekao, kaže Dilberović, uz napomenu da BiH, naravno, mora ispuniti propisane uslove.

BiH trenutno ovisi o ruskom gasu, a razgovor o Južnoj interkonekciji zato posmatra i kao pitanje državnog interesa.

- Diverzifikacija nije antiruski projekat. On je probosanskohercegovački projekat, prvenstveno, cijeni Dilberović.

Govoreći o reakciji EK-a na sahranu Ratka Mladića, Dilberović je prvobitnu reakciju ocijenio nedovoljnom.

- Ono što još Bruxellesu treba, najvjerovatnije, jeste malo vremena da shvati da stabilnost nije jednako stabilokracija. I stabilnost ne može ovisiti o pojedincima, već mora ovisiti o institucijama. Prva reakcija je bila nikakva. Bolje bi bilo da nisu uopće reagovali. Ako je vojska tu, država je tu i tu je završena priča argumentacije, ističe Dilberović.

Kasniju reakciju Ursule von der Leyen ocjenjuje znatno oštrijom, a posebno je izdvojio reakciju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

Reakcije na događaje u regionu, smatra, pokazale su da BiH ima institucije, profesionalce i diplomatsko iskustvo stvarano tokom posljednjih 30 godina.

- Bosna i Hercegovina ima snagu. Ta neka forma apatije, depresije koja je prisutna, koju ste vidjeli, na kraju krajeva, probudila se s podrškom reprezentaciji BiH, koja je nastavila s nekim stavovima vrlo otvorenim i jasnim kada je region u pitanju. Kada Bruxellesu kažete: Dosta, nemojte nas praviti budalama, jer je sada vrijeme finih odnosa završeno, kada vidimo ovakve slike. Isto tako se ne možemo ponašati danas da se jučer nije dogodilo. Ova zemlja komotno, da vam budem iskren, može biti mirna, ali ne smije biti pospana, priča Dilberović.

Razgovor se dotakao i izjave ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova o mogućnosti da Srbija odustane od evropskog puta.

- Srbija je suverena država. Građani Srbije određuju svoju budućnost preko svojih političara koje biraju na određena mjesta. Ista geografska i ekonomska logika koju primjenjujem na BiH, vrijedi i za Srbiju, dodaje.

Podsjeća da je Parlament BiH donio odluke koje određuju evropski put zemlje, kao i zakon u kojem je predviđeno članstvo u NATO-u. Bruxelles ne pita samo kakve zakone imamo već provodimo li ih.

Komentirajući upozorenja o ruskim ambicijama na Zapadnom Balkanu, Dilberović naglašava da riječ “front” u savremenim okolnostima ne mora značiti klasični rat.

- Front generalno ne znači tenkove i rovove. Pogotovo danas. Takav front može se ogledati u energetskoj nesigurnosti, ekonomskim i trgovinskim problemima, cyber napadima i dezinformacijama, pojašnjava.

Dobri susjedi

Razgovor se vratio i na vojne vježbe u Srbiji i poruke koje iz BiH mogu biti protumačene kao prijetnje. Dilberović smatra da BiH ne treba reagirati strahom. Podsjeća da zemlja ima vlastite Oružane snage, policijske strukture, diplomatski sistem, namjensku industriju, međunarodne prijatelje, te prisustvo EUFOR-a i Misije ALTHEA.

- Ne treba se uopće takvih prijetnji bojati, zaključuje.

Istovremeno ga iznenađuje što su tri decenije nakon rata teme iz devedesetih ponovo među centralnim političkim pitanjima i u Srbiji i u BiH. Bez obzira na to ko bude vodio Srbiju, Dilberović smatra da BiH s tom vlašću mora sarađivati. Ali, dobrosusjedski odnosi, upozorava, moraju počivati na uzajamnom poštovanju. Kao primjer navodi činjenicu da ministar vanjskih poslova Srbije nije dolazio u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, dok su ministri iz Sarajeva među prvim regionalnim posjetama birali upravo Srbiju.

- O kojim dobrosusjedskim odnosima govorimo? O kojem poštovanju mi govorimo? Mogu shvatiti strahove koje potencijalno Srbija ima. Ali, isto tako, Srbija mora shvatiti potencijalne strahove koje BiH ima. Jer u ovom regionu, ako bilo ko kihne, u BiH svi dobiju gripu. Tako da posmatrati BiH van zbivanja regiona kao neki samostalni otok bilo bi idealno, ali je nemoguće, govori Dilberović.

Posebno mjesto u razgovoru zauzela je Rezolucija o Srebrenici usvojena u Ujedinjenim nacijama. Dilberović odbacuje relativiziranje njenog značaja.

- Rezolucija o Srebrenici je apsolutni uspjeh, možda jedan od najvećih na međunarodnom planu, ističe i dodaje da rezoluciju, uz članstvo BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, smatra jednim od najvećih međunarodnih rezultata države.