Poslovni interesi Trumpa su politika SAD-a prema Bosni i Hercegovini

Vanjska politika Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini tema je koja posljednjih mjeseci privlači sve više pažnje - kako u domaćim, tako i u svjetskim krugovima. Profesor John Hulsey sa Univerziteta James Madison ističe da mu je teško iznijeti direktan dokaz da se vanjska politika SAD-a prema BiH promijenila na eksplicitan način.

Različiti stavovi

- Jasnije je, međutim, da šire promjene u načinu na koji Sjedinjene Države djeluju u svijetu utječu na njihove odnose s Bosnom. Najvažnije od njih su sveukupno drastično smanjenje pomoći SAD-a i zaokret ka konfrontaciji s evropskim saveznicima, što ilustruje neuspjeh u postizanju dogovora o imenovanju novog visokog predstavnika. Pored toga, poslovni potezi Trumpovih (Donald, predsjednik SAD-a, op. a) kompanija, kao i pojedinaca i kompanija bliskih njemu i njegovoj porodici, otvaraju pitanja o odluci Sjedinjenih Država da ukinu sankcije Miloradu Dodiku (lideru SNSD-a, op. a) i o podršci projektu gasovoda Južna interkonekcija. Stiče se utisak da interesi ljudi bliskih Trumpu oblikuju politiku Sjedinjenih Država, kaže naš sagovornik.

Ističe da, s druge strane, Sjedinjene Države u BiH nastavljaju djelovati na način na koji su to činile i u prošlosti.

- Uvođenje novih uređaja za glasanje radi povećanja povjerenja u izborni proces predstavlja praksu koju SAD primjenjuju već decenijama, zaključuje naš sagovornik.

Dr. Soeren Keil sa Univerziteta u Passauu pak smatra da se vanjska politika Sjedinjenih Država prema BiH radikalno promijenila.

- Umjesto podrške evropskim integracijama BiH i djelovanja kao oslonac stabilnosti i sigurnosti - uz podršku reformama vladavine prava, transparentnosti ili zaštiti teritorijalnog integriteta - američka politika je danas isključivo transakcijska, kaže.

Objašnjava da je skidanje Dodika i drugih vodećih ličnosti SNSD-a sa američke liste sankcija manje povezano s lobiranjem SNSD-a i RS-a, a više s poslovnim interesima porodice Trump i kompanija bliskih Trumpovom krugu.

- Američka podrška jednom italijanskom diplomati zapravo ga je diskvalifikovala kao kandidata za sljedećeg visokog predstavnika - bez obzira na njegove kvalifikacije ili sposobnost za taj posao - jer ga mnogi Evropljani, uključujući Nijemce, Francuze i Britance, vide kao Trumpovog saveznika, poručuje naš sagovornik.

Akcentira da su nespremnost Trumpove administracije da prepusti Evropljanima izbor kandidata (što je bila ustaljena praksa), kao i njihov pokušaj utjecaja na izbor sljedećeg visokog predstavnika, direktno povezani s nastojanjem da se osigura da ta osoba ne blokira sumnjive poslovne aranžmane i interese povezane s Trumpom u RS-u i ostatku zemlje.

- Američki pritisak na Christiana Schmidta da odstupi nije motivisan njegovim lošim učinkom na funkciji visokog predstavnika, bliskošću s HDZ-om ili potrebom za novim početkom, već time što je percipiran kao neko ko dovodi u pitanje američku politiku u Bosni - posebno u pogledu ukidanja sankcija i popuštanja pritiska na RS da pristane na zajedničku strategiju za pregovore o članstvu u EU, kaže dr. Keil.

Smatra da će se situacija pogoršati prije nego što se popravi.

- Nakon izbora na sredini mandata (Midterm elections), neće doći do značajnijih promjena, jer Bosna nije visoko na listi prioriteta vanjske politike, a Kongres nije u stanju ni efikasno kontrolisati izvršnu vlast u tom pogledu. Zbog toga će se nastaviti pristup politici usmjeren na Trumpa, što bi - bez jasnijeg angažmana Evropljana - moglo dovesti do novih sigurnosnih rizika. EU, koja nije uspjela zauzeti zajednički stav o OHR-u, treba preuzeti ulogu tamo gdje Amerikanci podbacuju, ali to zasad ne čini na efikasan način. To se, naprimjer, vidi na primjeru gašenja USAID-a, čiji je rad samo djelimično i u veoma ograničenoj mjeri nadomješten angažmanom Evropljana i drugih aktera u zemlji i širem regionu, poručuje dr. Keil.

Politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero smatra da od smjene administracije nakon izbora 2024, Balkan, pa ni BiH, nisu tema koja ima neko važno mjesto na agendi administracije, a politika prema Balkanu se uglavnom oblikuje u Kongresu: i u Predstavničkom domu i u Senatu.

- Zato su danas daleko važnije ove povremene višestranačke inicijative kongresnika i senatora, koji se odnose na balkanske probleme, ali je istovremeno i kakofonija daleko veća nego prije. U reljefu današnjeg Kongresa relativno je lako naći pojedinačne članove tog tijela, posebno kongresnike, koji zastupaju stavove dijametralno suprotne nekadašnjim stavovima službene američke administracije, relativno je lako stvoriti zabunu, pa čak i uvjerenje o tome da neka politika ima prešutnu, ako ne i otvorenu podršku SAD-a, kaže Gjenero.

Ističe da, ipak, osim energetike, koja je ključni interes američke administracije, druga pitanja su Sjedinjene Države “prepustile EU” i da im zapravo odgovara to što se ta pitanja ne rješavaju.

U međuvremenu, bivši ambasador Sjedinjenih Država u BiH Michael J. Murphy osvrnuo se na nedavno objavljeni Izvještaj kongresmena Billa Keatinga, istakavši da je riječ o dobrodošlom dodatku debati o politici trenutne američke administracije prema BiH. Izdvojio je tri stavke sa kojima je saglasan, te tri za koje misli da su pogrešno predstavljene.

“Tačna je tvrdnja iz Izvještaja da politika trenutne administracije prema BiH predstavlja odstupanje od tridesetogodišnje dvostranačke politike prema BiH”, naveo je Murphy.

Istakao je i da je u Izvještaju ispravno prepoznato da je odluka o ukidanju sankcija Dodiku i pristalicama bila duboko pogrešna.

Analiza izvještaja

Naveo je i da je tvrdnja da administracija nije iskoristila svoju pregovaračku moć kako bi osigurala da se Dodik dugoročno pridržava (užasnog) sporazuma koji je s njim postigla, potpuno opravdana.

Govoreći o dijelovima Izvještaja koje smatra pogrešno predstavljenim, Murphy je istakao da su iznesene tvrdnje koje privlače pažnju o korupciji koja usmjerava politiku SAD-a u BiH, ali ih ne uspijeva dokazati. Naveo je i da Izvještaj pati od nedostatka mašte utoliko što “okretanje administracije ka Dodiku” pripisuje korupciji, umjesto da razmotri mogućnost da takva promjena politike odražava iskrena - iako krajnje pogrešna i neutemeljena - uvjerenja donositelja odluka unutar administracije. Dodao je i da je stav o državnoj imovini razočaravajući, te da nedostaju detalji i nijanse potrebni da bi se tema adekvatno obradila.