Raif Dizdarević 2017. za Oslobođenje: Trump vidi Evropu kao neki svoj priključak

Pravi je užitak bio slušati Raifa Dizdarevića kada govori o svjetskoj političkoj sceni: kao neko ko je najveći dio svoje karijere proveo kao diplomata, ko je predstavljao bivšu SFRJ i kao ambasador i kao ministar spoljnih poslova, ali i kao njezin predsjednik, imao je priliku sresti, razgovarati i družiti se s najvećim državnicima 20. stoljeća. Umro je 2. septembra, a brižljiv i pedantan, kakav je uvijek bio, ispričao mi je poodavno svoju životnu priču, koju je Oslobođenje objavilo u proljeće 2017. Njegova sjećanja su fascinantna, ali je još fascinantniji način na koji on secira zbivanja, najavljujući ono što slijedi. U prvom dijelu naših razgovora spomenuli smo početak njegovog diplomatskog puta - boravak u Bugarskoj, na prvoj liniji odbrane bivše Jugoslavije nakon čuvenog Titovog odbijanja Staljinovog diktata: jedno vrijeme je u Sofiji, kao jedini u Ambasadi SFRJ, u kancelarijskom stolu držao mašinku.

Uljuljkana Evropa

Kako je bivša nam zemlja postajala prepoznatljiva po svojoj vanblokovskoj politici, kako je rastao njezin ugled, kako se razvijao Pokret nesvrstanih, tako su i njezine diplomate bili sve viđeniji gosti diljem planete. Impozantna je lista svjetskih državnika s kojima se susretao i radio Raif Dizdarević, a još impozantniji način na koji on svoja iskustva i akumulirano znanje koristi.

Na globalnoj svjetskoj političkoj sceni u naletu je desnica.

- Broj zemalja u kojima jača desnica se povećao i povećava. Izbori u SAD-u su donijeli potpunu pobjedu desnice u američkom Kongresu. Pojava i pobjeda Donalda Trumpa je vrhunac tog jačanja i desničarskog ekstremnog ispoljavanja. Normalno je očekivati da će ovaj događaj globalno ojačati snage desnice. Uspon desnice se po ocjenama naučnih autoriteta i atmosferi koju stvaraju ozbiljni mediji bilježi u Francuskoj, Holandiji, Danskoj, Švajcarskoj, Austriji, Turskoj, Mađarskoj, Poljskoj.

To, nažalost, najviše osjete izbjeglice.

- Masovna je pojava rasističkog odnosa prema izbjeglicama u više evropskih zemalja, ksenofobija, islamofobija i rasizam postaju u nekim zemljama državna politika. U prošloj 2016. godini izvršeni su napadi ili oštećenja 364 džamije u Evropi. Poslije izbora i prvih islamofobičnih odluka Trumpa, u Holandiji je zvanično zatvoreno više džamija. Nažalost, te pojave i jačanje tih snaga ne nailaze na ozbiljnije protivljenje. U više zemalja gdje dominira desnica niču ili jačaju i djeluju ekstremne neonacističke organizacije. Pojave neofašizma u raznim varijantama, do tzv. puzajućeg fašizma su dobile prostor i nastajanja i djelovanja. Nije to neki veliki talas, ali jeste dovoljno ozbiljan kao upozoravajuća opasnost u narastanju. Pa i kod nas je, poslije nacionalističkih predizbornih tenzija, ojačala desnica u vodećim nacionalističkim strankama, ekstremna desnica unutar stranaka - agresivnost i paraliza koja se pojačala poslije izbora i koja traje, to svjedoči.

A Evropa se i dalje zaklinje u antifašizam?

- Evropa je, poučena iskustvom Drugog svjetskog rata, prihvatila antifašizam kao temeljno društveno opredjeljenje i političku osnovu na kojoj postoje i na kojoj se grade evropske integracije, zajedničke institucije i odnosi. Pitanje je dosljednosti u angažovanju protiv svih pojava ugrožavanja tog temelja. Kao da se Evropa, posebno viđena kroz Evropsku zajednicu, uljuljkala u vjerovanju da je antifašistička utemeljenost trajna i neranjiva, kao da Evropi treba - s obzirom na pojave jačanja desnice i ekstremizma koji plodi - da se trgne iz drijemeža i shvati da ništa nije vječno dato ako se odlučnim angažovanjem ne održava, i da jačanje desničarenja ugrožava principe, odnose i razvoj Evropske unije.

Novi hladni rat

Odsustvo odlučnijih intervencija EU - pa i kad je riječ o nama u BiH, u ne malo slučajeva ekstremizma čak do ugrožavanja državnog jedinstva - pokazuje kuda vode nereagovanje i neodlučnost. Nema sigurne i snažne Evrope bez energičnog reagovanja na pojave koje ugrožavaju njeno političko utemeljenje. Šok koji je izazvao svojim odnosom prema Evropskoj uniji predsjednik Trump djelovao je da se iz tog drijemeža trgne EU.

Šta je donijela pobjeda Trumpa?

- Ja nisam u poziciji niti u mogućnosti da detaljno pratim sva zbivanja u međunarodnim odnosima, pa će moji odgovori biti manjkavi. U svakom slučaju, odgovori na ovo pitanje se dijele na period do izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a i poslije njegove inauguracije i prvih mjera kao predsjednika.

Prvo ocjene do izbora?

- Globalno gledano u svjetskim odnosima posljednjih godina povećavaju se i zaoštravaju sukobi, konfrontiranja, traju postojeća i otvaraju se nova ratna žarišta na Srednjem i Bliskom istoku sa uticajem na globalne odnose, terorizam je postao svjetska opasnost i njegovo širenje traje, širi se atmosfera opšte nesigurnosti i straha. Nije malo pitanja ulazi li svijet u nekoj novoj varijanti u novi hladni rat.

Odnosi SAD-Rusija bitno utiču na globalne odnose. Ti američko-ruski odnosi su u proteklih nekoliko godina u pogoršavanju. Dijaloga je sve manje, a konfrontiranje narasta. Jača nadmetanje za sfere uticaja - to nadmetanje se odvija i u zonama rata - očito u Siriji, širi se, zaoštrava se čak i usred Evrope, oko Ukrajine. Nije mimoišlo ni Balkan.

Može li se držati pod kontrolom da negdje ne preraste u grube vidove sudara?

- U periodu nakon hladnog rata došlo je do dijaloga i niza sporazuma SSSR-SAD u oblasti obustave trke u naoružavanju, o razoružavanju, ograničavanju količina nuklearnog naoružanja koje obje strane mogu zadržati i o dijelu i procedurama uništavanja, odustajanja od nove proizvodnje i testiranja. Dogovoreni su paketi vezanih sporazuma sa mehanizmom stalne uzajamne kontrole. To je bio temelj opšteg popuštanja zategnutosti u svijetu. U novom zaoštravanju odnosa ugroženo je održavanje i poštovanje ovih sporazuma. Nadmetanje u naoružavanju čini sve bližim njihovo napuštanje. Rusija je suspendovala Sporazum o uništavanju plutonijuma koji se upotrebljava za proizvodnju nuklearnog oružja i pošto je to dio paketa vezanih svih sporazuma o ograničavanju nuklearnog naoružanja (i postepenog uništavanja dijela), ušlo se ustvari u novu trku proizvodnje sve strašnijih sredstava masovnog uništavanja. Predsjednik Putin je naložio Ministarstvu odbrane da u 2017. godini traži jačanje strateških nuklearnih snaga Rusije.

Donald Trump je isto najavio američkim snagama i prije inauguracije.

- Ušlo se u fazu zabrinjavajućeg nadmetanja u usavršavanju postojećeg i proizvodnji novih vrsta nuklearnog naoružanja zastrašujućih razmjera uništavanja i nosećih raketa tog oružja velikih dometa i preciznosti udara na ciljeve. Mihail Gorbačov je nedavno izjavio da jedna nuklearna salva sa podmornica može izbrisati cijeli kontinent. Održavaju se i proizvode stokovi nuklearnog naoružanja koje ne može biti upotrijebljeno iz prostog razloga što bi dvostrano vodilo stravičnom samouništavanju. Jednom je shvaćen besmisao te proizvodnje i gomilanja tokom hladnog rata, međutim, u ovom novom zamahu kao da se to zaboravilo.

Nad planetom se ponovo pojačava avet nuklearne opasnosti i strah od izmicanja kontroli nad tim sveuništavajućim oružjem. U pomenutoj izjavi Gorbačov je rekao “nuklearna prijetnja se danas ponovo čini realnom”. Ova trka u naoružavanju je nadmetanje i u elektronskim sredstvima ratovanja i proizvodnji sve savršenijih vrsta konvencionalnog naoružanja koje se testira u ratovima preko leđa trećih - Sirija je najdrastičniji primjer te bezobzirnosti.

Kako je govorio Gorbačov

U ovom nadmetanju javna su prepucavanja i prijetnje.

- Grupa američkih generala je izjavila kako će “rat sa Rusima biti brz, smrtonosan i neizbježan”. Moskva je odgovorila “Washington treba da strepi od naših raketa”. Predsjednik Putin je izjavio da je Rusija spremna da uzvrati i spriječi svaki udar.

I opet Gorbačov: Cijeli svijet se priprema za rat, savremeni državnici se ne snalaze?

- Rusija i NATO vrše prijeteći razmještaj snaga i naoružanja, raketnih instalacija. U Poljsku je stiglo 3.000 američkih vojnika sa ratnom tehnikom - ustvari na granicu sa Rusijom. To je najveće vojno angažovanje SAD-a u Evropi posljednjih decenija. Rusija to smatra prijetnjom i ugrožavanjem svoje sigurnosti - i odgovor slijedi. Taj lanac preraspoređivanja vojnih snaga će se nastaviti i jačati napetost i ugroženost mira. Korisnije za sigurnost bi bilo vratiti se zamrlom dijalogu i uzajamnom traženju puteva smanjivanja konfrontacije, uzdržavanju i izbjegavanju opasnosti po mir.

U svjetskoj javnosti se širi strah kuda sve to, o čemu je u ovom odgovoru riječ, vodi, vraća li se planeta ne manje opasnoj varijanti hladnog rata u uslovima teško održive kontrole kakva je bila crvena linija podjela u hladnom ratu koju su poštovali i kontrolisali sukobljeni blokovi. U ovim uslovima te linije nema. To postavlja pitanje zar nisu bile dovoljne skoro četiri decenije hladnog rata i kako je on završio. I potrebno i korisno je radi bezbjednosti i mira na to podsjetiti.

Vi ste prava osoba.

- Najupečatljivije je šta su o tome zajedno konstatovali dvojica lidera zemalja nosioca hladnog rata - predsjednik SAD-a Ronald Regan i lider SSSR-a Mihail Gorbačov na svom prvom sastanku 1985. godine u Genevi. Mihail Gorbačov nam je tokom posjete SFRJ u martu 1988. govorio o tome kako su njihovi razgovori počeli između ostalih i ovim Gorbačovljevim riječima: “... Zbog toga što smo u neprekidnoj konfrontaciji i sudaranju jako smo se istrošili, i vi i mi. Ne može se izračunati kolika su potrošena sredstava ne samo u trci u naoružanju nego i u svemu onom što je stalno konfrontiranje, sučeljavanje, nadmetanje. Mi to možemo nastaviti, nas će to pogađati, ali ako nema druge mogućnosti, možemo nastaviti. Kakav će biti rezultat? Nikakav!... I vama i nama se svijet smije. Tolika je uzajamna zagriženost i toliko smo zarobljenici konfrontacije da činimo tako mnogo postupaka - i tražimo od drugih zemalja da se tome podređuju - da nam se mnoge zemlje i državnici jednostavno smiju. Hoćete li da nastavimo stvarati takvu sliku o sebi?”

Ovako započeti razgovori, vođeni i otvoreno i konkretno, zajednički su zaključeni ovim stavovima: da u nuklearnom ratu ne može biti pobjednika; da treba činiti sve da se izbjegne rat između SAD-a i SSSR-a jer bi značio katastrofu; da ni jedna ni druga strana neće težiti vojnoj premoći! Bio je to historijski zaokret. Praćen je ovim zaključkom: Državni sekretar SAD-a George Shultz mi je rekao: “I ja i Gromiko smo uvidjeli da veliki broj nuklearnih raketa predstavlja najveći problem čijem rješavanju treba pristupiti.” Trka u naoružanju se završila apsurdom - stvoreni su ogromni stokovi nuklearnog naoružanja koje ne samo ne može biti upotrijebljeno jer bi vodilo samouništenju nego postaje najveći problem kako ga uništavati i imati pod sigurnom kontrolom.

Obaranje Gadafija

Sve ovo govori kolika je uzaludnost i historijski promašaj hladnoratovskog nadmetanja, konfrontacije i trke u naoružanju i kako se morala završiti napuštanjem, dijalogom i sporazumijevanjem. Niko nije ostvario premoć, niko nije pobijedio.

Da li su danas žive pouke ovakve sudbine besmisla konfrontacije, nadmetanja, trke u naoružavanju?

- Nažalost, kao da su zaboravljene. Zbog toga vrijedi podsjećati na njih.

Kako vidite snagu i uticaj SAD-a do izbora Donalda Trumpa? Šta je naslijedio?

- Sjedinjene Američke Države su i danas po snazi i uticaju broj jedan na globalnoj sceni. Po završetku hladnog rata i velikih poremećaja na političkoj mapi svijeta ostale su u dužem periodu jedina supersila. U mnogim zbivanjima odigrale su presudnu ulogu sa trajnim teškim posljedicama. U bilansu SAD-a tog perioda je invazija i rat u Avganistanu završen neostvarenim ciljem. Okupacija Iraka i dugotrajni rat se završio vojničkim porazom i izazvao takve posljedice u regiji i na globalnom planu - kao što je destabilizacija na velikom geopodručju i radikalizacija stanja iz koga je niklo više sukoba - međusobnih, unutarnjih i unutarvjerskih - i takvo širenje terorizma koje pogađa svjetsku sigurnost sije strah i odnosi velike žrtve. O iračkom ratu i posljedicama možemo govoriti posebno. Dakle, tome negativnom bilansu se pridružila invazija i obaranje Gadafija u Libiji, gdje traje građanski rat koji utječe na susjedstvo i dovodi u pitanje opstanak državnog jedinstva Libije. Traje rat u Siriji koji zaseže u globalne odnose.

I o tome možemo posebno govoriti.

- Dobro. Politika i akcije SAD-a u čitavom srednjeistočnom i bliskoistočnom području, sa susjedstvom, pokazala se promašenom sa teškim posljedicama i regionalne i globalne situacije - koštala je SAD velikih ljudskih i materijalnih žrtava. Deklarisana strategija u govorima Obame koja je pružala nade drugačijoj politici i provođena praktična politika bile su u raskoraku i nanijele veliku štetu položaju i uticaju SAD-a. Nezadovoljstvo u Americi tom politikom sveprisutnosti Amerike u svijetu - SAD imaju 750 vojnih baza različite veličine širom svijeta - i nekom vrstom ustajalosti i šabloniziranja spoljne politike su se iskazali u pobjedi Donalda Trumpa. Razvoj u svijetu i globalnim odnosima u vremenu kada su SAD bile jedina supersila donio je promjene i događanja u kojima je bilo teže ostvarivati snagu i uticaj supersile. Stanje u kome je biti supersila danas nije kao juče. Svijet nije isti, mogućnosti takođe, pojavile su se nove snage.

Šta SAD-u donosi izbor predsjednika Donalda Trumpa, šta uticaju SAD-a na opšte odnose i strateška pitanja svijeta, na globalno stanje odnosa?

- Izbor Donalda Trumpa iznenadio je i Ameriku i svijet, izazvao uznemirenost pa i strahovanje kuda ide Amerika. On se u izbornoj kampanji predstavio kao ekstremni desničar bez državničkih znanja i ma kakvih iskustava u politici. Stavovima koje je iznosio u predizbornoj kampanji oživjeli su i dobili nevjerovatan prostor rasizam, sve vrste opasnog populizma, mržnje prema narodima i religijama, ekstremna obećanja promjena unutar zemlje i prema spoljnom svijetu, u odnosima sa pojedinim grupacijama, ugovorima i zemljama. Bilo je nadanja da je to samo predizborna retorika, a da će politika kao predsjednika biti umjerenija i državotvornija. Trump je ta očekivanja demantovao inauguralnim govorom koji je bio u potpunosti populistički, bez odricanja od ma čega što je govorio i na što se obavezivao u predizbornoj kampanji. Među njegovim glasačima su milioni onih čija su uvjerenja upravo ono najgore iz predizborne kampanje - njima je otvoren prostor za djelovanje i njima je dužan Trump.

U svjetskoj javnosti je dominiralo pitanje šta donosi svijetu ova promjena u zemlji o kojoj je prošireno vjerovanje da je primjer najvišeg dometa ljudskih prava, sloboda, demokratije?

- Mjere koje je preduzeo u prvim nedjeljama predsjednikovanja, stavovi i ocjene što ih je iznosio, namjere koje je najavio povećale su zabrinutost i strahovanja, naišle su na masovne proteste u SAD-u i više zemalja, na rezerve i neodobravanja mnogih državnika i vlada, shvaćene su kao opasnost kojoj se moraju suprotstaviti. Ne znam da li je tako dočekan ijedan predsjednik SAD-a. Na drugoj strani to je podsticaj jačanju ekstremne desnice u mnogim zemljama.

Kakvim stavovima i mjerama je Donald Trump predstavio svoju politiku?

- Moto inauguracionog govora je bio “Amerika na prvom mjestu” (a partneri?), napuštanje svih ugovora, projekata, odnosa, koji su po njegovom mišljenju štetni po Ameriku. Odlučio je da se SAD povuku iz transpacifičkog ugovora o partnerstvu. Najavio je da će se SAD povući iz Pariskog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena, o kome se godinama pregovaralo i smatran je strateškim dostignućem. Najavio je povlačenje i iz drugih međunarodnih i regionalnih sporazuma. Da li su mogući očiti elementi izolacionizma i hegemonog nametanja interesa SAD-a - suočit će se sa reagovanjima koji mogu odvesti u trgovinski rat. Odluka o zabrani ulaska u SAD građanima sedam većinom muslimanskih zemalja - Irak, Iran, Libija, Somalija, Sudan, Jemen, Sirija - i u cjelini islamofobičan odnos prema muslimanima je bez obzira na objašnjenja rasistički - upravo onako kako je najavio u predizbornoj kampanji. Ta mjera je naišla na najširu osudu u SAD-u i širom svijeta upravo zato što je shvaćena njena rasistička suština. Pod pritiskom domaće i svjetske javnosti savezni sudija je zaustavio njenu primjenu kao neustavnu - to su potvrdile i druge sudske instance. To je bio prvi veoma značajan poraz Trumpa i ohrabrenje takvoj politici. Poraz su i neočekivane recipročne mjere - posebno što ih je poduzeo i Irak, gdje je još veliki broj Amerikanaca.

Kako je predsjednik Trump predstavio svoju spoljnu politiku, posebno u odnosu sa Rusijom, Kinom i Evropom?

- Ono što je do sada učinio i najavio nosi u sebi više izazivanje poremećaja čak i globalnih nego saradnju i smirivanje. Izuzev Velike Britanije i Rusije. Da počnem sa jednom nevjerovatnom - da li i nepromišljenom? - izjavom predsjednika Trumpa. U govoru na tradicionalnom doručku kome je prisustvovalo 2.000 zvanica iz čitavoga svijeta Trump je u jednom trenutku rekao: “Svijet je u velikim problemima, ja ću to srediti.” Tokom posjete premijerke Velike Britanije Trump nije štedio riječi pohvale Brexita kao mudre odluke Velike Britanije i kao primjer i za druge zemlje EU, rekao je da će se EU raspasti i da u Evropi “vlada nered”. To je izazvalo veoma ozbiljno reagovanje, predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk je pozvao članice na ujedinjenje u otporu prijetnjama kojima je EU izložena. Francuski predsjednik Hollande je kritikovao neprihvatljivi pritisak Trumpa i potražio odlučan odgovor EU.

Iran nije Irak

I drugi lideri ili vlade zemalja EU su slično reagovali. Trump vidi Evropu kao neki svoj priključak. Trump je najavio da će razmatrati pitanje “jedna Kina” i odnosi sa Tajvanom. Time je dirnuo u temelj međunarodnog položaja Kine i odnosa Kine sa SAD-om. Kina je odlučno to odbila - o tome nema razgovora. A onda je iz Trumpovog štaba otvoreno kritikovana kineska politika u Južnokineskom moru. Čak je i jedan od najbližih saradnika Donalda Trumpa Steve Bannon izjavio kako je uvjeren da će SAD za nekoliko godina zaratiti sa Kinom zbog Južnokineskog mora, a zvanični glasnogovornik Bijele kuće Sean Spicer je poslije toga izjavio “pobrinut ćemo se da zaštitimo naše interese tamo”. Kinezi su mirno odgovorili: “Posvećeni smo miroljubivim pregovorima sa svim zemljama tamo.” Ovako zaoštravanje sa Kinom je krajnje opasno i svaki nepromišljeni potez SAD-a u ovom slučaju i u odnosima sa Kinom može završiti avanturom.

Od predizborne kampanje Trump je ustrajan u namjeri da poboljša odnose i razvije saradnju sa Rusijom.

- Ne povlači se ni pod snažnim pritiskom u SAD-u, u Kongresu protiv ukidanja ili ublažavanja sankcija Rusiji. Čak je i na tvrdnju da je “Putin ubica” uzvratio: “Nismo ni mi nevini”, što je izazvalo oštre reakcije nekih republikanaca. Telefonski razgovor Putin - Trump ocijenjen je kao konstruktivan i koristan i, po svemu sudeći, razgovori su zbog otpora ne javnim kanalima nastavljeni u pripremanju susreta. Trump je javno podržao agresivnu politiku Izraela, osudio odluku Obame u Savjetu bezbjednosti koja osuđuje nastavak izgradnje jevrejskih naselja na palestinskoj teritoriji, poslije čega je Izrael povećao taj način osvajanja tuđe teritorije. Trump je obećao preseljenje ambasade SAD-a iz Tel Aviva u Jeruzalem, u okupirani dio. Trump je ocijenio ugovor SAD-a i grupe zemalja sa Iranom kao najgori i uveo nove sankcije Iranu uz prijetnju - “sve su opcije moguće”. Izrael na sve moguće načine pokušava uticati na akcije protiv Irana. Ukoliko bi Trump poduzeo neku interventnu mjeru, mogao bi uvesti SAD u “živi pijesak” - Iran nije Irak. Trump je ocijenio da je NATO zastario - ostaje da se vidi šta iza te ocjene stoji kao akcija. Očekivati je i druge promjene u spoljnoj politici jer je u više pitanja Trump iznosio kritička mišljenja i pominjao promjene.

Republikanci nisu izabrali Donalda Trumpa, morali su ga prihvatiti: šta je donio stranci i izazvao u Americi?

- U SAD-u je na izborima pobijedila desnica. Republikanci vladaju Amerikom. Ovladali su Kongresom. I time preuzeli u najvećoj mjeri odgovornost Amerike. Donalda Trumpa oni nisu izabrali. On se kroz uspješnu predizbornu kampanju nametnuo. Pitanje je odnosa Republikanska stranka - Donald Trump. Mnoge predsjednikove odluke moraju proći kroz Kongres. I o posljedicama onih koje ne prolaze kroz Kongres, o njima se može otvarati rasprava u Kongresu. Razlike su već vidljive, mogući nesporazumi i neslaganja su, ako se nastavi započeta praksa, neizbježni.

Kako će se i da li će se to moći prevazilaziti bez potresa?

- Republikanska stranka mora voditi računa o svojoj snazi i odgovornosti za svoje državne interese. Iako u manjini, demokrati su snažna i u svemu angažovana opozicija. Može li republikanska većina šutjeti na rasističku odluku o zabrani ulaska u SAD građanima muslimanskih zemalja i na islamofobiji uopšte? Sa koliko se zemalja time dovode u pitanje odnosi i neraspoloženje prema SAD-u? Ili na raskidanje višestranih međunarodnih ugovora u čijem zaključivanju je učestvovala država SAD. Ili na pogoršanje odnosa više država i grupacija, počevši od prvog susjeda Meksika izgradnjom 3.200 km graničnog zida? Ili na izolacionizam i ulazak u opasnost od trgovinskog rata sa velikim partnerima kao što je Kina, zemlje Latinske Amerike, Pacifika? Ili na prijetnje Iranu i dovođenje u pitanje ugovora SAD-a i nekoliko zemalja sa Iranom?

Trajni rat s medijima

Deklarisanom ekstremno desničarskom politikom, dosadašnjim i najavljenim mjerama, predsjednik Trump stvara i povećava front protivnika njegove politike u SAD-u i na planeti, i to naravno ide na adresu ugleda SAD-a.

U Velikoj Britaniji je sakupljeno milion i šest stotina hiljada potpisa da se otkaže Trumpu poziv na posjetu.

- Već sam govorio o masovnim demonstracijama protiv Trumpa širom SAD-a. U tome je neslaganje i neposlušnost u mnogim institucijama. Odluka saveznog sudije o stavljanju van snage odluke o zabrani ulaska u SAD, odbijanje žalbe Trumpa da se ta odluka povuče, to je u čitavim SAD naišlo na podršku i doživjelo planetarnu pozitivnu ocjenu. To je prvi javni poraz predsjednika Trumpa - da li i osvješćujući? Trump je odbacio ocjenu obavještajnih službi da se Rusija umiješala u predizbornu kampanju SAD-a. Pod pritiskom obavještajnog kompleksa: u SAD-u postoji 17 obavještajnih agencija i to je ozbiljna snaga iza javne scene – u svemu. Trump mora ovladati obavještajnim kompleksom, a loše je počeo, i još više vojno-industrijskim. On se zavadio sa moćnom snagom uticaja medija svojom izjavom: “Vodim trajni rat sa medijima. Oni su među najneiskrenijim ljudskim bićima na zemlji.”

Mediji su u SAD-u jedan od stubova demokratije.

- Da, i baš zato ignorisati tu činjenicu i imati većinu protiv sebe znači veliki gubitak te podrške. Republikanska stranka i Kongres njene većine ne može šutke prihvatiti činjenicu da je za kratko vrijeme očigledno opao ugled i uticaj SAD-a i da narastaju – moglo bi se reći – planetarno iznenađenje, zabrinutost, nepovjerenje. Pitanje odnosa republikanske većine i predsjednika Trumpa je pitanje dugog trajanja i pitanje je da li će i kako biti prevazilaženo. Globalna slika svijeta i globalni odnosi će se očigledno mijenjati tokom 2017. godine, godine iznenađenja, neizvjesnosti i promjena što ih izaziva politika predsjednika Trumpa. Sve što je do sada učinio i sve namjere o kojima je govorio na to ukazuju. Kako će se kretati, šta će u tim odnosima donositi u mjesecima pred nama i u trajanju mandata, ako ga predsjednik Trump ostvari do kraja, teško je predvidjeti i može se samo ponoviti – iznenađenja, pogoršanja, opravdana strahovanja, iščekivanja.

(Sljedeće subote: Kinesko čudo)