BREXIT nije uništio, a ni oslabio EU

Godinama nakon BREXIT-a, odnosno odluke Velike Britanije na referendumu 2016. godine da napusti EU, što je i zvanično okončano 31. januara 2020, u Bosni i Hercegovini smo mogli slušati poruke otvorenih i prikrivenih protivnika integracije u Uniju kako je EU u procesu raspada, da će nestati prije nego BiH ispuni uslove za članstvo, kako je Velika Britanija dokaz da se trud na realizaciji reformi ne isplati... Takav narativ bio je možda i najveća posljedica BREXIT-a po BiH.

Nova-stara realnost

No, nakon 30. septembra i takav narativ izgubio je svaki smisao. Aktuelni premijer Velike Britanije Andy Burnham, govoreći o budućnosti odnosa sa Unijom, poručio je da, između ostalih opcija, treba razmotriti i ponovno članstvo. Ankete kažu da samo devet posto Britanaca smatra da je bolje od očekivanja, a izvještaj Biroa za ekonomska istraživanja iz Cambridgea pokazuje da je BREXIT smanjio BDP države za šest do osam, a investicije za 12 do 13 posto.

Neven Anđelić, profesor na londonskom Regent’s Univerzitetu, ističe za Oslobođenje da je Burnham prva značajna politička osoba koja je javno izrekla nešto što je bilo anathema, iako je trenutno malo vjerovatno da će se povratak u EU desiti.

U to vrijeme predsjednik RS-a, danas tek čelnik SNSD-a Milorad Dodik isticao je da je BREXIT nova realnost koja dovodi do jedne nove Evrope, da je RS-u pravo na referendum više puta onemogućeno, te da je afirmacija referenduma o važnim nacionalnim pitanjima poprimila dodatnu snagu i dobro će poslužiti RS-u budućnosti. Svaku priliku u godinama nakon BREXIT-a Dodik je koristio da potez Britanije predstavi kao znak slabljenja i simbol buduće propasti Unije.

Pretjeranih ekonomskih posljedica londonske odluke po BiH nikada nije ni bilo. Dvije zemlje su potpisale potrebne bilateralne ugovore, a Britanija je postala, a i do danas ostala uz SAD, do početka drugog mandata Donalda Trumpa, najveći oslonac probosanskim snagama.

- Nisu mogli govoriti “uđite u EU, to je dobro za vas, ali ne i za nas”. Izlaz je bio u snažnoj podršci bh. državnosti, što je imalo efekta, između ostalog, kreirajući paranoju u Dodikovom kabinetu, koji je britanskog ambasadora nazivao smradom i panično reagovao nakon što je UK dodala dva nova vojnika u mali kontingent snaga u BiH. Međutim, niti se BiH pomjerila bliže EU integracijama, niti je britanska politika nešto radikalno promijenila u stabilnosti na Balkanu. Dobra namjera je ipak bila iskazana i to je bilo značajno, ističe Anđelić.

Zvanični London je 2022. uveo sankcije tada članu Predsjedništva BiH Dodiku i entitetskoj predsjednici Željki Cvijanović, uz jasnu poruku kako UK vjeruje da namjerno podrivaju teško postignut mir u BiH, te kako “oštrim sankcijama pokazujemo da će neprijatelji mira biti pozvani na odgovornost”. Ovako jasnu politiku Britanija je zadržala pod svakim premijerom. To je Londonu uveliko omogućio i potpuno suveren pristup vanjskopolitičkim potezima.

Jasan odgovor

- Sad kad nema obavezu da čeka artikuliranje stava članica i institucija EU, Britanija se može posvetiti dinamičnijem djelovanju u BiH, poručila je tada u analizi profesorica FPN-a UNSA Nedžma Džananović.

A premijer Burnham je još istakao kako je Brexit nanio više štete nego koristi, dodavši da Britanija ne može provesti još jednu deceniju bez jasnog odgovora o mjestu u Evropi.

Upravo su mnoge analize nakon istupanja pokazale da BiH treba ući u EU iz onih razloga iz kojih je Britanija izašla. Otvaranje ogromnog tržišta rada i imigracija za BiH je zapravo jedan od ciljeva ulaska, građani priželjkuju mogućnost za nesmetani rad širom Starog kontinenta.