Jajce živi u ritmu teatra

“Svih sedam selektovanih predstava na različite se načine bavi suočavanjem s traumama iz prošlosti – onim ratnim, kolektivnim – ili do katarze pokušavaju doći ne liječeći simptome, nego otkrivajući uzroke sadašnjih tjelesnih ili psihičkih oboljenja. Međutim, iako tekstovi jesu u fokusu ovogodišnje selekcije, potrebitost za njihovim glasovima apsolutno preporučuju same izvedbe, kamerno približene gledatelju, glumački obilježene životnošću te čak i rediteljski ukomponovane u operske, muzičke ili navijačke scenske forme.

Živo iskustvo

Ovaj svojevrsni međujubilej donosi presjek ne samo najiskrenijih ovosezonskih predstava u BiH, koje su takve uprkos pojedinačnim i raznolikim manama, nego i pregled koji će posvećenoj i zahtjevnoj publici Igara ponuditi zaokruženo, ali i vrlo živo iskustvo, nakon kojeg ostaje bolna, ali i prkosna pjesma pročišćenja – od straha, od bolesti, od rata, jer smisao Igara jeste da se igramo s unutrašnjim zlima i da izađemo kao pobjednici... Pobjeda ima raznoraznih, dobrog nad zlim, mira nad ratom, ljubavi nad nasiljem, zdravlja nad bolešću, budućnosti nad prošlošću, a iako ove predstave ne slave svaku od njih, one barem održavaju trijumf teatra dok se izvan globalnih pozorišnih zidina pjeva u ime smrti”.

Predstava "Smrtni ishod atletske povrede"/

Citirao sam odlomak iz Izvještaja selektora Mirze Skenderagića, 45. pozorišnih/kazališnih igara koje se u Jajcu održavaju od 26. juna do sutra, kojim nas uvodi u kazališni okvir predstava koje je odabrao za ovogodišnji natjecateljski program Igara. Skenderagić, dramski pisac i pozorišni kritičar (Sarajevo, 1986), ujedno član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa Radija Bosne i Hercegovine, autor je desetine radiodrama, ali i velikog broja autorskih tekstova, studija, eseja, filmskih i pozorišnih kritika, što je nedvojbeno i valjana referenca za poziv selektora jednog od najvažnijih kazališnih festivala u zemlji.

Igre su otvorene predstavom “Gradonačelnik ili ovo je predstava o Mujagi Komadini” autora Adnana Lugonića (Sarajevo, 1988), čiju dramu i predstavu “Neće biti smak svijeta” i danas pamtimo kao izuzetan kazališni čin. “Gradonačelnika...” je režirao Dino Mustafić u Narodnom pozorištu u Mostaru, scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, scenski pokret Goran Popović, a kompozitor je Mirza Redžepagić. Igraju mostarski glumci i glumice: Saša Oručević, Emir Sejfić, Armin Filipović, Emir Spahić, Jasmin Krpo, Amela Kreso, Dragana Matrak-Bukvić i Vedran Vilogorac, a kao gosti doajen bh. teatra Izudin Bajrović te Faris Pinjo i Emina Topolović.

Temeljna ideja predstave, kako je iznosi reditelj Dino Mustafić, jeste da ona “ne rekonstruira biografiju niti gradi spomenik prošlosti, nego postavlja jednostavno, ali neugodno pitanje: šta danas znači biti gradonačelnik i služiti javnom dobru? Mujaga Komadina ovdje nije historijska figura, nego mjera. Ogledalo u kojem se vidi odnos prema gradu, zajednici i odgovornosti. Grad u ovoj predstavi nije kulisa, nego živi organizam – prostor pamćenja, ali i sistematskog zaborava...”

Javno dobro, dakle, u samom je središtu komada, i taj stalni napor i grčevito nastojanje, borba da se za dobrobit grada i zajednice učini sve što je moguće i izvedivo, nosi glavni lik, u vrlo upečatljivoj interpretaciji Izudina Bajrovića, kroz sve uspone i padove, provodeći nas kroz vrijeme u kojem je službovao, s neskrivenim aluzijama na ono što se danas zbiva.

Pozorišni je to projekt koji se zasniva na dobro poznatom i u teatru dosta korištenom modelu da se kroz život i djelovanje jednog lika ocrta šira slika povijesti i događanja u jednoj sredini. Dakle, riječ je dobrim dijelom o nekoj vrsti dokumentarnog teatra u kojem je sve historijski utemeljeno, u čijoj je osnovi povijesna građa, izvorni dokumenti tog doba i arhivski materijal koji se, manje ili više pogođeno, preobražava u dramsko tkivo od kojeg se tka predstava.

Poetski senzibilitet

No, ne mogu se ne složiti sa stavom stalnog pozorišnog kritičara na Igrama Kemala Bašića, koji naglašava da je u predstavi trijumfirala naracija nad dramskim djelovanjem, i to jasno obrazlaže: “...Osnovna lekcija o drami glasi da radnja podrazumijeva događaj, a događaj proizlazi iz dramskog sukoba koji rađa napetost. Kada na sceni postoji stvarna dramska napetost, nema nikakve potrebe za narativnim okvirom koji otima i prepričava predstavu. Lugonić i Mustafić su, nažalost, propustili brojne prilike da život Mujage Komadine pretvore u čistu dramu, odlučivši se za prepričavanje umjesto za djelovanje...” I tome ne treba ništa dodati.

Druga večer jajačkih Igara donijela nam je uprizorenje jednog romana na pozornici. Riječ je o djelu “Smrtni ishod atletskih povreda” autorice Milice Vučković (Beograd, 1988), po vokaciji slikarice, ali koja kontinuirano piše prozu – kratke priče i romane – te poeziju.

Predstavu je produciralo Udruženje Moje pozorište iz Sarajeva, režirala ju je Tara Manić, koja je, uz Bojanu Vidosavljević, i autorica dramatizacije/adaptacije romana. U naslovnim rolama igraju Džana Pinjo, na koju otpada lavovski dio posla, i Alen Muratović, uz dječaka Dariana Mehmedbašića/Maka Misiru.

Za Taru Manić, rediteljicu, u dostupnim materijalima se navodi da je docentkinja na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i da se u svom radu bavi intimnim ženskim iskustvima, istražujući tijelo, lične i društvene traume – uključujući zlostavljanje, manipulaciju i seksualno nasilje – kojima pristupa sa nježnošću, suzdržanošću i poetskim senzibilitetom.

Kroz dva lika, Evu i Viktora, drama se fokusira upravo na postupnu preobrazbu jedne nježne ljubavne veze, kroz niz malih, mahom nevidljivih pukotina i lomova, u stvarni obiteljski horor koji ne može završiti drugačije nego tragično. Roman nisam čitao, no mislim da je u nekim fragmentima vrlo uspješno prilagođen, adaptiran i dramatiziran za scenu, no uz ozbiljnu zamjerku – količina teksta kojom ovladava sjajna glumica Džana Pinjo ipak je pregolema, gotovo da njenog partnera pretvara u nekog slučajnog suputnika, a ne u itekako aktivnog i djelujućeg aktera njenog pada, nasilnika od kojeg postupno strada – gotovo da cijelu predstavu preobražava u monodramu u kojoj nema mjesta za druge likove.

Iz predstave "Za život cijeli"/

SARTR, Sarajevski ratni teatar, na Igre u Jajce stigao je sa dvije predstave. Treće večeri odigrali su komad “Za život cijeli” autora i dramaturga Benjamina Hasića u režiji Jasenka Pašića, koji također igra u predstavi, a uz njega tu su glumci Sead Pandur, Adnan Kreso, Davor Sabo, Kemal Rizvanović i Dino Hamidović.

“Za život cijeli” razigrana je i pitka himna, epopeja jednom nogometnom klubu – konkretno, riječ je o sarajevskom Željezničaru. Predstava prati same začetke tog sportskog kolektiva koji vrijedi više od života, oslikava brojne prizore i događaje iz njegove stoljetne historije, upoznaje nas sa znamenitim ličnostima koje su vodile klub i utjecale sudbinski na njegov razvoj.

Dokumentarni teatar

Ili, kako to nadahnuto bilježi autor i dramaturg Benjamin Hasić, pisac koji je sanjao da bude špic u plavom dresu: “...Ovo je priča o nama i našim precima. Radnicima koji su stvorili klub, o dječacima koji su postali legende pimplajući ulicama naselja, o generacijama koje znaju i koje će znati da se Grbavica ne boji ni vatre ni vjetra ni poraza. Ako vam se čini da kroz tekst proviruju stare karte ulaznica ili miris ćevapa sa štandova, to nije slučajno. Željo nije klub – Željo je stvar filozofije i stil života...”

Kao i u slučaju mostarske predstave, i ovdje je riječ o žanru dokumentarnog teatra. Prema riječima autorske ekipe, u osnovi cijelog dramskog predloška su fascinantni novinski članci kroz koje se prati historijat kluba; to su oni izvori iz kojih se razvija predstava i u koje se uvlači gledatelja i na neki način ga pretvara u jednog od fanova kluba.

SARTR je na Festival u Jajcu doveo i predstavu “Tri boje cvekle” Nejre Babić u režiji Irene Popović Dragović. Nastupio je i dramski ansambl NPRS-a iz Banjaluke sa “Šinama” Milene Marković u režiji Milana Neškovića, a posljednje natjecateljske večeri nastupiće Kamerni teatar 55 iz Sarajeva sa autorskim projektom Harisa Pašovića “Tebe ljubi duša moja”.