Nova knjiga o Macronovima otkriva kako Brigitte utiče na predsjednikove ključne odluke
“(Skoro) savršeni par”
Emmanuel Macron je izabran za predsjednika Francuske maja 2017. i drugi put 2022. Nekima se francuski predsjednički par jako dopada, nekima manje, a najviše je onih koji ih ne podnose. Ne zna se zašto, nema ništa opipljivo.
Oni koji nisu voljeli Françoisa Hollandea ili Nicolasa Sarkozyja znali su formulirati razlog. Jedan od onih koji uvijek nešto lupi i ostane živ je američki vrhovnik. Rekao je gospođi da “dobro izgleda za svoje godine”. Možda to i jeste sve.
Spasitelj iz Marseillea
Knjiga “(Skoro) savršeni par” Floriana Tardifa, političkog novinara Paris Matcha, uvodi u zabranjene zone moći. Autor to može: prati predsjednički par od 2017. i spada u one koji su akreditirani u Jelisejskoj palači. Stalnu akreditaciju za Jelisejsku palaču ima sedam novinara/medijskih kuća. Macron je 2018. najavio namjeru preseliti salu za novinare iz glavnog dvorišnog prostora Palače u aneks, na nekoliko desetina metara dalje. Službeno, cilj je bio pretvoriti dvoranu u sobu za sastanke savjetnika, a neslužbeno je bilo jasno da novinari smetaju. Prijedlog je izazvao burno protivljenje, osobito u Udruzi predsjedničkih novinara (APP), pa je sala zadržana u srcu Jelisejske palače.
Autor prikazuje kako je politički uspon para Macron zamišljen i izgrađen zajedno, četveroručno, otkrivajući pritom pukotine i sive zone u njihovoj vezi dok su se suočavali s izolacijom koja prati moć, u koju se u Jelisejskoj palači, izgleda nužno, zapada: to je ustanovio još general De Gaulle, koji je na predsjedničku poziciju dao ostavku 1969. Moć uzdigne, ogoli i izolira.
Autor smatra da se politički novinar ima pravo zanimati za privatni život predsjednika države jer on može imati posljedice na javni život nacije. Postavio je barijere - crvenu crtu, koju ne treba prekoračiti: vrata spavaće sobe para Macron. Autorova namjera je ostvariti kompleksnu sliku šefa države, koja se uvijek ne uklapa u nametnute predstave. Budući da je putanja Emmanuela Macrona (1977) neodvojiva od putanje Brigitte Macron (1953), odlučio je zainteresirati se za bračni par.
Zanimljivo je sagledati koliko gospođa utječe na predsjednikove odluke. Svako veče oko 22h, kad u Jelisejskoj palači sjednu za objed, što je ustaljeni ritual, Macronovi naprave pregled događaja dana na izmaku. Ponekad prevagne mišljenje prve dame i predsjednik ga usvoji. To je slučaj sa izborom nekih ministara, npr. Marlène Schiappa (1982), koja je od 2017. do 2020. bila na poziciji državne tajnice za jednakost spolova, koja se aprila 2023. pojavila na naslovnici Playboya, oskudno odjevena. Kao bivša profa, zagovarala je nošenje uniforme u školama, što bi izbrisalo očite i nekada bolne razlike u roditeljskim džepovima, uštedilo i novac i vrijeme.
Navodno je gospođa Macron navijala i za mladog Gabriela Attala (1989), ministra obrazovanja, koji je 2024. bio predsjednik vlade, a danas je državni poslanik i predsjednički kandidat. Zvao ga je “moj mali brat”, dok nije odlučio udaljiti ga, jer je, sveprisutan, počeo smetati. “Moja najveća greška je bila što sam ga imenovao”, rečenica je koja je procurila u medije. Zanimljivo je da je Attalov bračni partner Stéphane Séjourné (1985), Macronov savjetnik iz prvih dana, bivši ministar vanjskih poslova, aktualni francuski povjerenik u EK-a (kojeg imenuje predsjednik) i posljedično potpredsjednik Europske komisije.
Blagonaklonost gospođe Macron je došla do izražaja i kod imenovanja sadašnjeg predsjednika vlade Sébastiena Lecornua (1986), koji je na dužnosti od septembra 2025. i za kojeg se kaže da je miljenik predsjedničkog para. Od kad je maja 2026. knjiga objavljena, neki su ministri, koji nisu bili ljubimci gospođe Macron, prenijeli autoru da su se možda trebali približiti gospođi. Od maja 2017. predsjednik je imenovao 178 ministara/ica i državnih tajnika/ca. Jedna bivša ministrica je izjavila da nije bila svjesna do koje mjere je to utjecalo, jer je razgovarati sa Brigitte Macron značilo razgovarati sa predsjednikom i imati saveznika “u kući”. Knjiga je izazvala priličitu pometnju u tom dijelu svijeta.
Epizoda koju bi svi najradije zaboravili je ona sa infektologom, dr. Didierom Raoultom, neslavnim falsifikatorom i kontroverznim izumiteljem lažnog lijeka za Covid, kojeg je predsjedniku preporučila Brigitte, zbog prijateljice ministrice Sabrine Agresti-Roubache, koju je dr. Raoult navodno izliječio. Usred pandemije, 9. aprila 2020, otišao je u Marseille zahvaliti za dostignuća i podržati lažnu znanstvenu eminenciju. Pod utjecaj istog lošeg društva su pali i predsjednik Trump i njegov aktualni ministar zdravlja Kennedy, koji je hvalio dr. Raoulta i zvao ga “spasiteljem iz Marseillea”. Francuski iscjelitelj je svako malo bio na Fox Newsu. Aprila 2020. je najavio početak kraja pandemije, koja je u Francuskoj počela januara 2020. i završila krajem 2023, sa službenom cifrom od 167.664 podleglih. Dr. Raoult je u međuvremenu zaradio zabranu vršenja liječničke prakse.
Bliska prvoj gospođi je i Mimi Marchand (1947), ekspertica za komunikacije i savjetnica za imidž. Bivša vlasnica garaže, na čelu je nekoliko kompanija paparazza, kao Bestimage, a radi za magazine Gala, Paris Match, Closer i nekoliko javnih likova. Tardif piše: “Ekscentrična, strašna, škandalozna - riječi kojima je opisuju rijetko su blage, takva je njezina nadmoćna prisutnost. Kao lik iz filma Martina Scorsesea, s razgranatom mrežom, sposobna je povezati sve unutarnje linije vladinih odjela s linijama novina - od tabloida do ozbiljnijih medija.” U vrijeme prve predsjedničke kampanje, Mimi Marchand je zaključila da kandidat nema vizibilitet u javnosti. Odlučila je staviti Macronove na naslovnicu Paris Matcha. “On u kupaćim gaćama i polo majici. Ona, izvajana, u jednodjelnom kupaćem kostimu, pogleda uprtog u daljine. Gospođa Macron je oklijevala, u strahu šta će se na to reći. ‘Vidiš li ti svoje noge?, upitala ju je Mimi. ‘Cijela Francuska govori o razlici u godinama. E sada će imati šta vidjeti. Prihvati to. Lijepa si.”
Taj broj magazina je rasprodan u letu. Nije prošao ni tjedan da Macronovi nisu na nekoj naslovnici. Oni su potom preuzeli kontrolu nad vlastitom pričom, polirajući, glancajući i prepravljajući je, oblikujući imidž svog nesvakidašnjog para, koji je fascinirao Francusku i svijet.
Ali: nekoliko istraga je rasvijetlilo profesionalne metode Mimi Marchand, njene sumnjive prakse i složene veze između tabloida, političkog svijeta i sudskih predmeta u Francuskoj, pri čemu je nerijetko bila u njihovom središtu. Nakon što je nekoliko puta osuđena, od 2021. je pod istragom zbog “utjecaja na svjedoka” i “kaznenog udruživanja” u vezi s povlačenjem iskaza Ziada Takieddinea u slučaju Sarkozy-Gaddafi.
I dok se Mimi Marchand bavi njihovim imidžem na putu ka predsjedničkom tronu, a predsjednik je François Hollande, ministar gospodarstva Macron tajno organizira četu odabranih drugara i o tome nikome ne govori, a ponajmanje svom predsjedniku. Hollande ga je doveo u vladu kad je Macronu bilo 36 godina i imao je apsolutno povjerenje u njega. Tada je Brigitte uvela običaj okupljanja u njihovom duplexu sa pogledom na Seine, gdje se ne debatira o politici, nego o književnosti, pozorištu i filmu. Muž ju je nazvao “sindikalisticom”, a nadimak se održao. Ona ministrica sa naslovnice Playboya je izjavila: “Oni imaju neku vrstu koreografije. On presijeca, ponekad prilično izravno; ona ublažava udarac ili čak tješi. Ona ima emocionalnu inteligenciju 1.000 puta veću od njegove. On ne zna kako uraditi. A ona u trenu shvati što te pokreće. Emmanuel je redovito govorio da je ona njegov ‘neotuđivi dio o kojem se ne pregovara’. Bez nje ne bi imao napretka. I sigurno bi se srušio.”
Predsjednik Hollande i njegov ministar gospodarstva su se sastajali redovito, bez svjedoka, a Macron uvjeravao da njegova okupljanja sa mladim istomišljenicima imaju cilj stvoriti mehanizam da spriječi raspad parlamentarne većine. Ministar je onda 30. avgusta 2016. podnio ostavku. Odlazak mu je omogućio da se u potpunosti posveti svom političkom pokretu En Marche! (U pokretu!, početna slova su njegovi inicijali) uoči predsjedničkih izbora. Hollande je decembra 2016. objavio da se neće kandidirati. Emmanuel Macron je izabran za predsjednika u maju 2017, nijednu političku stranku na svojoj strani, i nije još imao četrdeset godina. Poslije je jedan član vlade, navodi Tardif, izjavio da je Macron “izveo pljačku stoljeća… uz saučesništvo direktora kazina”.
Biti blizu Brigitte znači biti blizu predsjednika. Autor prenosi da je na početku, kad ih je počeo pratiti, razgovarao sa njima bliskim ljudima i kontakte uspostavio sa insajderima i jednog i drugog, a to nisu nužno isti krugovi. Bliski Brigitteini ljudi su isključivo njeni, a insajderi Emmanuela Macrona su samo njegovi. Autor je pitao da li se Brigitte stavila u službu njegovog uspona, ali upućeni su ga popravili: riječ je o njihovom uspjehu, a ne njegovom. Njihov život je njihov zajednički projekat. Sanjali su ga i sagradili skupa, mada na početku to nije bilo planirano. Kad su se sreli, Brigitte u Macronu vidi mladog čovjeka, sanjara, raskošne, nadprosječne inteligencije, iako je “imao lakuna”.
“Ona je ja, ja sam ona, izjavio je kasnije šef države. Njegov izbor za predsjednika je i njen izbor. U vrijeme predsjedničke kampanje, Brigitte je na svim sastancima, ‘da bi imala potpuni pregled svega što se događalo’, kaže jedna od članica stožera, koja je poslije postala zastupnica. ‘Bila je vrlo pedantna. Sve je moralo funkcionirati kao sat!’ Bila je lektorica i rukovodila probama njegovih govora - kao što je prikazano u političkom dokumentarcu Pierrea Hurela ‘Emmanuel Macron, strategija meteora’. Daleko od očiju javnosti, vršila je permanentan utjecaj. Neslužbena savjetnica, pomno ga je pratila na svim putovanjima. I nemojte misliti da bi se to moglo promijeniti u Jelisejskoj palači. U njenom uredu u prizemlju, vaza priličito izravno poručuje: ‘Nisam samo ukras.’ To je način da odgovori svima koji ustraju da u njoj vide samo nečiju ženu. Ona je mnogo više od toga!” A muž je izjavio: “Brigitte mora biti sretna. Ako joj bude dosadno, ako se osjeća beskorisnom, i uveče, kad se vratim, kaže mi da je nesretna, neću izdržati. Zaključuje, kao da iznosi strašnu istinu: A ja ću promašiti petogodišnji mandat. On će propasti.”
Emmanuel Macron je kompleksniji lik, “manje gladak, nego što bi želio pokazati, što njemu bliski nastoje plasirati u javnosti”. Bio je predstavljen kao “Mozart finansija”, a pokazalo se da ni u gimnaziji, ni na političkim znanostima, nije bio najbolji iz tog predmeta. Prethodno je dva puta pao na prijemnom ispitu na prestižnoj Ecole normale supérieure. Tu epizodu je sačuvao za sebe i samo jednom je pomenuo u intervjuu za Nouvel Obs, kad je izjavio: “Bio sam previše zaljubljen, da bih se ozbiljno pripremao za prijemni.”
Upisao se na političke znanosti, što mu je otvaralo mogućnost studija na Nacionalnoj školi za administraciju. Iz ekonomije i matematike nije bio najbolji, iako se voli baviti finansijama: briljirao je u banci Rotschild, kad je u ime Nestléa dogovorio otkup Pfizerovog prehrambenog dijela. To ga je katapultiralo u potpuno novu dimenziju: postao je milijunaš. Njegov prijavljeni prihod za 2011. iznosi 997.596 eura, a za 2012. godinu 990.817 eura. Ali, očito je da Macron voli književnost: u svakom od svojih govora ističe citate velikih pisaca. Kad god je prilika spomene knjige o kojima mu je baka Manette govorila, za koju je posebno bio vezan, i za koju se kaže da ga je “napravila”.
Ova knjiga raspetljava činjenice od fikcije, preispitujući ključne trenutke njihove povijesti. Od prvog susreta, kad je baka Manette 1995. primila Emmanuela i Brigitte: on je imao 18 godina, a ona bila profa u gimnaziji. Ta tajna veza izazvala je obiteljski škandal, a baka im je pružila podršku, primajući ih u svoj dom, pa sve do sukoba, kad su sišli s aviona u Vijetnamu 2025. Opisuje političke rivalitete i romantične manevre koji Jelisejsku palaču pretvaraju u žarište intriga. U ovoj atmosferi 2026. (knjiga je izašla 13. maja 2026.), kad se bliži kraj drugog mandata, ukupno deset godina vladavine, Macron se zaključao u svoja uvjerenja. “Stalno nastojeći ostaviti dojam besprijekornog, gotovo nadmoćnog bića, postupno se udaljio od naroda.” “Pobijedilo ga je vlastito osvajanje”, što bi rekao Victor Hugo. Pitanje je može li ga Brigitte još uvijek izvući iz toga? Emmanuel će 2027. imati tek 50 godina.
Knjiga je lansirala aferu sa šamarom kojeg je gospođa “opalila” mužu, što se moglo nazrijeti na snimku Associated Pressa, bez zvuka, u avionu na letu za Hanoi, nazvanom Incident A330. Ono što nismo čuli je navodno nastavak scene ljubomore, potaknute SMS porukama razmijenjenim sa iranskom glumicom Golshifteh Farahani (1983).
Nakon što je sugerirano da je riječ o videu generiranom umjetnom inteligencijom, predsjednikova pratnja je negirala da je došlo do bilo kakvog obiteljskog sukoba, tvrdeći da je to bila samo uobičajena prepirka. Tardif u knjizi iznosi da je predsjednik navodno nekoliko mjeseci imao platonsku vezu s iranskom glumicom. “To su mi njima ljudi bliski stalno ponavljali”, rekao je i na RTL-u. Neke od razmijenjenih poruka su “otišle prilično daleko”, prema njegovim izvorima, uključujući onu poput: “Mislim da si vrlo lijepa.” Okruženje Brigitte Macron je demantiralo tu verziju. Poznato je da je gospođa naročito ljubomorna. Golshifteh na perzijskom znači “zaljubljeni cvijet”. Na pitanje da li su se sreli, glumica je reagirala: “Na to nemam odgovor”, pa je svjesna efekta kojeg proizvodi, dodala: “Predsjednik Francuske je… predsjednik Francuske.”
Kao objašnjenje Incidenta A330, autor citira uputstvo Mimi Marchand Brigitteinoj asistentici: “Ne zaboravi da je zbog njega ostavila troje djece, brak, dom, svoj društveni položaj. Nije imao ni osamnaest godina. To ti daje ideju o snazi njenih osjećaja.” Neki opisuju da je sposobna “skoro rezonirati” s njim kad on govori. “Postoji nešto što daleko nadilazi fizičku privlačnost”, komentirala je njena bivša savjetnica za medije Sibeth Ndiaye. Nešto poput unutarnje sinkronije. “Bila bi spremna ubiti za njega”, izgovorit će jedan član izvršnog odbora; “likvidirati ljude”, dodaće prizemnije, drugi, koji je sada izvan užeg kruga.
U Bijeloj kući
Meni se čini da šarmer 24h/24 Macron nekad ima viška teksta. Zavisi s kim je. Izgleda bezazleno, a može biti pogubno. Na obilježavanju Danā naslijeđa 2018, u vrtovima Jelisejske palače, prišao mu je mladi, nezaposleni vrtlar, koji nije mogao naći posao. Predsjednik mu je rekao: “Ma sad ću preći ulicu i naći ću posao.” Predložio mu je da traži posao u ugostiteljstvu ili građevinarstvu, jer tamo vape za personalom. Ova izjava izazvala je žestoke kontroverze i postala jedna od najupečatljivijih u njegovom mandatu.
Svijet tvrdi da su Francuzi arogantni. Ne znam da li ova Macronova rečenica to potvrđuje. Citiraću autora knjige: “Dok ne progovoriš, držiš riječ pod kontrolom, ali čim ti se otme sa usana, ona tebe drži pod kontrolom”, napisao je perzijski pjesnik u X stoljeću.
Brigitte Macron je jedina koja iznosi iskren, nemilosrdan stav - kojeg se niko drugi ne usuđuje izgovoriti. “Ona je njegovo uzemljenje”, tumači predsjednikov savjetnik iz sjene. Jeseni 2018. Brigitte Macron je već zabrinuta zbog bijesa koji se gomilao diljem zemlje. Prva manifestacija žutih prsluka je bila novembra 2018. Da li je Macron uvijek brzoplet? Kažu da karakter čovjeka možemo dokučiti kad vidimo kako se ponaša prema onima koji mu ne mogu ništa, kao onaj nezaposleni baštovan.
Autor opisuje situaciju iz Macronovog posjeta Donaldu Trumpu: “Od svog izbora američki predsjednik je navikao pokazivati gostima svoje toalete. Posebno one tajne u Ovalnom uredu, koje je obnovio na početku mandata. Macron to neće izbjeći tijekom posjeta aprila 2018. Vjeran svojoj reputaciji nepredvidivog čovjeka, ‘zlostavljač’ - nasilnik! - naglo zgrabi puder i pospe ga po licu. Zatim ga, teatralnim potezom, baca preko prostorije i prospe po svom kolegi. Gesta je djetinjasta. I uvredljiva. Macron je zapanjen. Amerikanac je nadvisio Francuza. I ne propušta podsjetiti ga na to nekoliko minuta kasnije, pred novinarima. ‘Imamo vrlo poseban odnos’, izjavi s podsmijehom. ‘Zapravo, uklonit ću mu ovu perut. Moramo ga učiniti besprijekornim - on je besprijekoran.’ Šef države će se nasmiješiti. Učtivo.” Pitam se je li se u Bijeloj kući aktivirao “sindrom odličnog učenika”.
Autor se, kako kaže, zainteresirao za lik, jer se javnost vezala za sliku koju je nametnula Jelisejska palača. Raskrojio ju je po šavovima - da vidi šta je istina. Početkom 2024, na rijetkoj predsjedničkoj konferenciji za tisak sa 200 novinara, imao je spremljeno pitanje: “Gospodine predsjedniče, ko ste Vi?” Nije bilo prilike, a pitanje je ostalo. Tako je nastala knjiga.
Macron je najavio: “Moja biologija mi omogućava gledati nakon 2027.” Ako se ponovno kandiduje za predsjednika, Brigitte Macron, njegov najjači adut, 2037. bi imala godine Joea Bidena: poređenje nije laskavo.