Banjalučanin koji je glumio Apača u Winnetouu obišao mjesta snimanja nakon 63 godine

Dok su se u svečanom salonu hotela Barba, u Starigradu kod Zadra, nizali autogrami, fotografije i pitanja zaljubljenika u filmove o Winnetouu, jedan čovjek privlačio je posebnu pažnju. Nije bio filmska zvijezda u klasičnom smislu, ali je bio dio filmske historije. Želimir Šarić iz Banje Luke, posljednji živi Apač iz legendarnog filmskog serijala, gotovo šest i po decenija nakon snimanja, ponovo je pričao priče sa obala Zrmanje, gdje je nastajao jedan od najpoznatijih evropskih vesterna.

Na mjestima legende

Upravo je Šarić bio počasni gost sedmog Nostalgičnog susreta ljubitelja Winnetoua, održanog od 8. do 13. juna u Starigradu – Paklenici. Okupljeni u grupi “Vinetu nostalgija”, zaljubljenici u filmove snimane prema romanima Karla Maya, doputovali su iz Njemačke, Austrije i drugih evropskih zemalja, kako bi još jednom obišli lokacije na kojima je prije više od šest decenija nastajala filmska legenda.

– Za mene je ovo bilo veliko iznenađenje. Poslije 63 godine ponovo sam se našao na mjestima gdje su padale prve klape i nastajali kadrovi sa Pierreom Briceom, Lexom Barkerom i Marie Versini. Nisam mogao vjerovati da ću ponovo stajati na tim lokacijama, a još manje da će me dočekati ljudi koji o tim filmovima znaju gotovo svaki kadar, kaže Šarić.

Tokom susreta Šarić je potpisivao fotografije, plakate i stranice knjiga, ali najveće interesovanje izazvalo je njegovo višesatno kazivanje o snimanju filma “Winnetou – Priča prva: Zlato Apača”. Publika je s pažnjom slušala uspomene čovjeka, koji je kao mladić dijelio kadar s Pierreom Briceom, Lexom Barkerom i Marie Versini, a njegovo izlaganje više puta prekidano je dugotrajnim aplauzima. Nakon završetka druženja uslijedilo je ono što se podrazumijevalo – zajedničko fotografisanje sa čovjekom kojeg mnogi danas nazivaju posljednjim Apačem.

Starigrad, Paklenica: “Tragovima Winnetoua”/SLOBODAN RAŠIĆ BOBARA

Malo je onih koji znaju da su upravo na području Starigrada, kanjona Zrmanje, Tulovih greda, Paklenice, Plitvičkih jezera i slapova Krke, snimani filmovi koji su obilježili odrastanje nekoliko generacija Evropljana. Između 1962. i 1968. godine, na prostoru tadašnje Jugoslavije, snimljeno je jedanaest filmova o Winnetouu prema romanima njemačkog pisca Karla Maya. Njegova djela prevedena su na više od četrdeset jezika i prodata u više od 200 miliona primjeraka, dok filmovi i danas imaju gotovo kultni status, posebno u Njemačkoj.

Apač iz Zrmanje

Među stotinama statista i kaskadera koji su tih godina učestvovali u snimanju bio je i mladi Banjalučanin Želimir Šarić. Na Pariževačkoj glavici iznad Zrmanje našao se rame uz rame s Pierreom Briceom i Lexom Barkerom, glumeći jednog od Apača u scenama koje su kasnije postale antologijske. Šest decenija kasnije upravo su te uspomene razlog zbog kojeg ga ljubitelji Winnetoua dočekuju s posebnim poštovanjem.

– Nisam znao da u Njemačkoj postoji toliko ljudi koji žive za priču o Karlu Mayu i Winnetouu. Rekli su mi da su godinama tragali za mnom, jer su prepoznali apačkog ratnika koji je u čamcu pratio Winnetoua i Old Shatterhanda. Kada su me predstavili, gledali su me kao djeca koja su ostvarila svoj san, prisjeća se Šarić.

Pierre Brice i Želimir Šarić, rijeka Zrmanja, juli 1963.

Starigrad danas čuva uspomenu na to vrijeme kroz jedinstveni Muzej Winnetoua, smješten u zgradi u kojoj su tokom snimanja boravili glavni glumci i filmska ekipa. U njemu se i danas nalaze originalni rekviziti, kostimi, fotografije i brojni predmeti koji svjedoče o periodu kada je ovaj dio hrvatske obale postao filmska prerija američkog Divljeg zapada.

Posebnu ulogu u očuvanju tog naslijeđa posljednjih godina imaju Zoran Katić, vlasnik hotela Barba i muzeja, te njemački glumac Ivica Zdravković, koji od 2015. godine tumači lik Winnetoua u Pullman Cityju, najvećem western parku u Njemačkoj. Zahvaljujući njihovoj saradnji, razvijena je turistička i kulturna veza između Njemačke i Hrvatske, a hiljade fanova svake godine dolaze u Starigrad kako bi obišli mjesta na kojima su nastajali omiljeni filmovi.

Prema podacima organizatora, samo u Njemačkoj postoji oko četiri i po miliona registrovanih ljubitelja Winnetoua. Za mnoge od njih putovanje u Starigrad nije običan turistički obilazak, nego svojevrsno hodočašće mjestima gdje su snimane scene koje su obilježile njihovo djetinjstvo.

Želimir Šarić kao mladi Apač

Svjedok vremena

U vremenu kada se filmske franšize stvaraju uz pomoć računarske tehnologije, priča o Winnetouu i dalje živi zahvaljujući ljudima koji je nisu zaboravili. Među njima posebno mjesto zauzima Želimir Šarić, čovjek koji nije bio glavna zvijezda filma, ali jeste autentični svjedok jednog vremena.

– Kada sam 1963. godine snimao film, imao sam 18 godina. Danas imam 81. Vratio sam se na ista mjesta baš na godišnjicu smrti Pierrea Bricea. Veliki je to vremenski raspon, ali uzbuđenje je ostalo isto. Posebno me dirnulo kada sam vidio koliko tim ljudima znači jedna fotografija i jedan razgovor. Osjetio sam da sam i ja dio njihovih uspomena, kaže na kraju Šarić.

Kada je završio svoje izlaganje u Starigradu, uslijedio je još jedan dugi aplauz. Ljubitelji Winnetoua strpljivo su čekali priliku za zajedničku fotografiju s čovjekom koji je prije više od šest decenija dijelio kadar s Pierreom Briceom i učestvovao u stvaranju filmske legende. Za njih on nije samo gost festivala. On je posljednji svjedok vremena kada je kanjon Zrmanje bio zemlja Apača, a priča o Winnetouu tek počinjala osvajati Evropu. I upravo zato, više od šest decenija kasnije, ta priča još traje.