ĐURO KOZAR: Ukrajinski kontranapadi

U petoj godini invazije na Ukrajinu linije fronta su uglavnom nepromijenjene, ali od prije nekoliko mjeseci počela je nova faza rata u kojoj su sve žešći kontranapadi ukrajinske vojske raketama dugog dometa i rojevima dronova koji sve više ciljaju vojnu industriju i energetska postrojenja na teritoriju Ruske Federacije. Moskva je udaljena nekoliko stotina kilometara od prvih crta bojišnice i Rusi su vjerovali da Ukrajinci neće do nje dobaciti, ali se situacija promijenila. U Kremlju tvrde da su ruske protuzračne snage većinu napada neutralizirale, ali se imena poginulih i ranjenih ne mogu sakriti, kao ni štete na pojedinim lokacijama. Također, ne može se više negirati istina da i ruski građani izravno osjećaju posljedice agresivne politike Vladimira Putina i njegovih generala. Događa se ono što je bilo nezamislivo u prve tri godine rata kad su Rusi bili u strategijskoj prednosti, budući da je Ukrajina, uz pomoć saveznika i razvoja vlastite vojne industrije, odlučila da, i pored toga što je izložena udarima s distance, pokaže da može oštro uzvratiti. Rastuća prijetnja dronovima prisilila je Kremlj da 9. svibnja prošle godine smanji opseg vojne parade za Dan pobjede na Crvenom trgu u Moskvi, bez prikaza vojne opreme, a to je rusko Ministarstvo obrane nazvalo trenutačnom operativnom situacijom. Bila je to najskromnija parada u Moskvi u znak pobjede sovjetske Crvene armije, koja je u Drugom svjetskom ratu podnijela najveći teret borbe protiv sila Osovine, oslobađala istočnu i središnju Europu i zauzela Berlin u svibnju 1945. godine.

Zapravo, problemi Rusije počeli su s pogrešnim pretpostavkama Ruske vanjske obavještajne služba (SVR) koja je prikazivala Ukrajinu kao kulu od karata za koju se očekivalo da će se brzo srušiti. Umjesto toga, ukrajinska otpornost, ruski operativni neuspjesi, zapadna pomoć i brzo prilagođavanje situaciji na bojišnici, donijeli su sasvim drugačiji rat. Obrana Hostomela kod Kijeva, gdje su ukrajinske snage, na početku agresije, odbile elitne ruske zračno-desantne trupe, postala je primjer kako planovi Moskve mogu da se sruše. Taktika malih ukrajinskih postrojbi i zapadno protivtenkovsko oružje također su iskoristili slabosti u napredovanju ruskih oklopnih postrojbi. Od tada je rat postao neumoljivo nadmetanje u prilagođavanju, a dronovi, elektronsko ratovanje i udari dugog dometa transformirali su bojno polje i svako kretanje postalo je opasno. Američki stručnjak za geopolitiku Joshua C. Huminski rekao je za RSE da je “Ukrajina nanijela ozbiljnu štetu ruskim konvencionalnim snagama i otkrila velike propuste u njihovom planiranju i doktrini, ali Moskva nastavlja da se prilagođava na bojnom polju, proširuje proizvodnju oružja i uči iz rata kakav ranije nije vodila”. Dodao je da se ruske konvencionalne kopnene snage u Ukrajini stalno i ozbiljno degradiraju, ali je upozorio da bi procjenjivanje ruske vojne moći isključivo kroz tu prizmu bila greška. Austrijski vojni analitičara Franz Stefan Gady smatra da je Ukrajina argumentirano u boljoj vojnoj poziciji u svibnju 2026. nego što je bila u svibnju 2025. godini, ali upozorava na drugu dimenziju. Naime, rekao je on, “zona uništavanja između linija proširila se na 30 do 40 kilometara, a dronovi su dostigli relativni paritet, tako da većina borbi više nije između pješaštva, nego između rojeva dronova s jedne i druge strane. Bojišnica se povremeno minimalno pomiče, ali se ništa ne mijenja u temeljnoj matematici sukoba”. Gady tvrdi da nijedna strana ne može pobijediti dovoljno brzo da bi prisilila drugu na predaju i nijedna nema razloga pristati na uvjete koje druga nudi. Rat u Ukrajini traje već četiri godine i šest mjeseci i ostaje zarobljen u pat-poziciji: rusko napredovanje se usporava, Ukrajina pokazuje znakove oporavka na bojišnici, ali nijedna strana još nije spremna na ustupke koji bi otvorili put miru.

Komentirajući dvije godine rata na ukrajinskoj bojišnici 27. veljače 2024, objavio sam kolumnu “Rat iscrpljivanja u Ukrajini” u kojoj sam, na temelju validnih podataka, napisao da tamo nema izgleda za mir i premda sam se nadao da će me događaji možda demantirarti, bio sam u pravu. I za ovu kolumnu mogao sam dati isti naslov, ali ne treba se ponavljati. Kako god, Rusi raspolažu većim ljudskim i materijalnim resursima koje troše po sve skupljoj cijeni, s tim da je, prema procjeni Britanaca, gotovo pola milijuna ruskih vojnika poginulo, a isto toliko, pa i više, ranjeno i izbačeno iz stroja. S druge strane, dugotrajni rat teško pogađa Ukrajinu kroz velike ljudske gubitke, uništenu infrastrukturu, gospodarski pad i manjak energetskih resursa, dok stabilnost zemlje ovisi o stalnoj vanjskoj pomoći i proračunima njezinih saveznika. Koliko će koja od strana izdržati u ovom ratu, ne može se znati, ali da bi vojnici i civili s dolaskom mira konačno odahnuli, u to nema sumnje. No, pitaju se ratovođe.