U javnosti se stidljivo provlači pitanje može li uspjeh nogometne reprezentacije makar malo podstaći potpuno zatomljeno zajedništvo u podijeljenoj zemlji? Ne može nimalo, jer nije poželjna ni saradnja ribolovnih društava iz nacionalno različitih sredina

Antonio Costa je doživio da u njegovom prisustvu Željka Cvijanović i Denis Bećirović demantuju jedno drugo. Cvijanović je čak imala potrebu da istakne da niko od troje članova Predsjedništva nema pravo da govori u ime Bosne i Hercegovine. Valjda je htjela reći da oni predstavljaju svoje narode, a ne državu. Država kakvu trebamo ostaje na čekanju na neodređeno vrijeme

Vrativši se iz Moskve, Milorad Dodik je ponosno izjavio: “Ono što nas u RS-u razlikuje od svih ostalih jeste da smo prije svega Srbi, pa tek onda ljudi”. To je pokupio od Dobrice Ćosića, koji je pisao i govorio: “Ko nije Srbin, nije čovek”. Ako, dakle, nisi Srbin, nisi ni dostojan ljudskog bića

“Smrt kapitalizmu - sloboda narodu”, pisalo je na jednom od transparenata u prvomajskoj radničkoj povorci u Zenici. U tome je suština stvari. Sve ostalo je prazna puška na ramenu, uključujući i populističku jadikovku medija nad sudbinom radnika

Bosna i Hercegovina je živi primjer prakse u konfliktnim društvima u kojima je politika nastavak rata drugim sredstvima. I slučaj sa državnom imovinom je ilustracija takve politike

Momci su na Bilinom polju nadmašili sebe i dokazali da mogu savladati i objektivno jače od sebe. Ali, ne očekujte od njih da ispravljaju naše krive Drine. Čak i kad bi se nekim čudom neviđenim iz Amerike vratili kao svjetski prvaci, stvarnost u ovoj zemlji bi ostala ista