Građani pamte, ali nadležne nije briga

Prošla su tri mjeseca od stravične nesreće koja je nakratko podigla Sarajevo na noge, a zatim i druge gradove Bosne i Hercegovine. Taman kada se pomislilo da se javnost budi, da će istrajati u traženju odgovornosti za sve prerano ugašene živote posljednjih trideset i više godina, sve je stalo.

Etnodemokratija

Tog 12. februara ugasio se život Erdoana Morankića, a tri mjeseca kasnije građani se pitaju da li je nestao i zadnji tračak nade da saznamo da li će i ko će snositi odgovornost. Nepreuzimanje odgovornosti za brojne izgubljene živote koštale su ovo naše društvo najskuplje - novim žrtvama političkih i drugih malverzacija.

- Stanovnici ove zemlje već 30 godina sasvim mirno gledaju da im se događaju takve i mnogo gore stvari od takvih. I sve oni to trpe tako što se navijački postavljaju prema raznim ideologijama klero, etno ili bilo koje druge boje, podsjeća prof. dr. Esad Bajtal, sociolog i kritičar društvenih i političkih prilika u BiH.

Ukazuje na to da od 2014. godine nismo imali velike proteste u BiH, te da se sve svelo na “durat ću, pa kako izduram, izduram”. Bajtal pojašnjava da je na sceni patologija koja je mješavina straha, neizvjesnosti, idolopoklonstva, poltronstva, kmetstva.

- Svega tu ima, samo nema zdravog razuma, nema kritičke misli, napominje sociolog naglašavajući da su glad, nezaposlenost, bijeda, siromaštvo, laž, psihoza, ubistva, samoubistva - cijena koju plaćamo.

Tugu i razočarenje ne kriju ni građani Sarajeva.

- Nažalost, vrlo neozbiljno od vlasti, vrlo neorganizovano od nas stanovništva i ovako nećemo daleko dogurati, kaže nam Elma Radić i dodaje kako je strašno je da se još nije utvrdila odgovornost za nesreću.

Pokazujući rukom na suho cvijeće, na tramvajskoj stanici, Slobodanka Macanović nas je upitala da li smo snimili taj prizor.

- Ništa se promijenilo nije, protesti nisu ništa donijeli i ne znam šta da vam kažem osim da je tužno, govori nam.

Sa suzama u očima pored uvelog vijenca i poruke čije riječi završavaju sa “grad te pamti” zastala je i Muniba.

- Svaki put kad krenem na tramvajsku stanicu, pogledam i zastanem, pa proučim Fatihu, jer ne mogu ništa drugo učiniti, priča nam.

Posljednji protesti održani su 14. marta, a njihov redovan učesnik sa glasnim istupom bila je i Lamija Hadžimusić. Kaže da joj je žao što su protesti prestali.

- Ovo je tragedija koja se ne smije tek tako zaboraviti niti gurnuti pod tepih nakon nekoliko sedmica. Nažalost, danas možemo reći da suštinski ništa nije urađeno i da zahtjevi građana nisu ispunjeni, ističe Lamija i dodaje kako je važno da ljudi ne budu obeshrabreni niti prozivani zato što su izašli na proteste.

Naprotiv, građanima treba dati podršku i pokazati da će odgovorni za ovu tragediju odgovarati, te da će se konkretne mjere javno predstaviti kako se ovakve tragedije ne bi ponovile.

Traju vještačenja

Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo su nas podsjetili da su javnost obavijestili kako u ovom predmetu postupaju tri tužioca pod nadzorom dva zamjenika i da se svakodnevno provode istražne radnje, a da je istraga u fazi provođenja naređenih vještačenja.

- Kada se provedu sve istražne radnje i pravilno i potpuno utvrde sve činjenice u ovom predmetu, biće donesena tužilačka odluka o kojoj će javnost biti blagovremeno obaviještena, naveli su iz Tužilaštva KS-a.

Podsjećamo, Vlada Kantona Sarajevo sa Nihadom Ukom na čelu podnijela je ostavku, međutim, tehnički mandat je i dalje u toku. U KJKP Gras, osim što su povukli stare tramvaje i time povećali gužve na stajalištima i u saobraćaju, kao da se ništa desilo nije.