Jedni pred birače, drugi u sjenu: Neke lidere je strah blamaže, liste otkrivaju strategiju

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine u ponedjeljak je bila mjesto okupljanja brojnih političkih stranaka koje su predale kandidatske liste za predstojeće oktobarske izbore u našoj zemlji. Predstavnici stranaka hvalili su se kako su njihove liste najbolje, najbrojnije, kako imaju i nova lica, mlade i stručne ljude.

Potezi iz sjene

Neki od nosilaca listi za parlamente su upravo lideri političkih partija. Stranke zbog odredbi Izbornog zakona BiH ne žele otkrivati imena nosilaca listi. Ipak, Oslobođenje nezvanično saznaje da će Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990 - stranke koja je u koaliciji hrvatske petorke koju još čine HRS, HNP, HSS i HDS, biti nosilac koalicijske liste za državni Parlament u izbornoj jedinici 2A (HNK). Predsjednik HSS-a Mario Karamatić nalazi se na trećoj poziciji ove iste liste. Predsjednik HRS-a Slaven Raguž je nosilac liste za federalni Parlament iz HNK-a.

Lider HDS-a Ivo Tadić također ulazi u izbornu utrku za Parlament FBiH iz Zeničko-dobojskog kantona kao treći na listi. Predsjednik HNP-a Ivan Vukadin nosilac je liste za Skupštinu Kantona 10.

Među liderima koji će direktno tražiti podršku birača nalazi se i predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić. Aktuelni član Predsjedništva BiH trebao bi biti nosilac liste za državni Parlament u izbornoj jedinici 3A, koja obuhvata Kanton Sarajevo i Bosanskopodrinjski kanton Goražde. Listu NiP-a za državni Parlament, nezvanično, predvodiće aktuelni šef bh. diplomatije i predsjednik stranke Elmedin Konaković. Naša stranka je na mjesto nositeljice liste za državni Parlament odabrala predsjednicu Sabinu Ćudić. Lider SDA Bakir Izetbegović kandidat je za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, dok je predsjednik SDS-a Branko Blanuša kandidat za predsjednika RS-a. Predsjednik PSS-a Draško Stanivuković biće nosilac liste za NSRS, kao i prvi čovjek Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić.

Međutim, dok jedni staju na čelo lista, drugi biraju politički komfor izvan izborne arene. Takav slučaj je sa SDP-om. Predsjednik ove stranke Nermin Nikšić nije se kandidovao za opšte izbore zakazane za 4. oktobar, iako se do posljednjeg trenutka razmatrala mogućnost da ponovo predvodi listu za Predstavnički dom PSBiH u HNK-u. Time SDP prvi put nakon dugo vremena u izbornu kampanju ulazi bez lidera na glasačkom listiću.

Ipak, ostaje mogućnost da, ukoliko SDP bude dio vlasti, Nikšić preuzme neku izvršnu funkciju, kao što se dogodilo i prije četiri godine. Također, mogao bi biti kandidat za Dom naroda PSBiH.

Slična situacija je i u HDZ-u BiH. Dragan Čović, koji trenutno predsjedava Domom naroda državnog Parlamenta, nije među kandidatima za direktno birane funkcije. Ipak, njegova politička budućnost teško da je upitna, s obzirom na to da ostaje otvorena mogućnost novog izbora u Dom naroda.

Za razliku od onih koji su sami odlučili ostati po strani, lider SNSD-a Milorad Dodik nema mogućnost kandidature. Nakon što je prošlog ljeta zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija, zabranjeno mu je kandidovanje za bilo koju funkciju na predstojećim izborima.

Politička analitičarka Tanja Topić upozorava da Dodikovo odsustvo sa kandidatskih lista ne znači i njegovo odsustvo iz političkih procesa.

- Vidimo da je to slučaj kod Milorada Dodika, koji je presudom Suda BiH udaljen iz političkog života. Ali, opet se tu može steći pogrešna slika, iz prostog razloga što vidimo da je on i dalje kreator lista, on je taj koji određuje ko će biti nosilac liste i u kojoj izbornoj jedinici. Dakle, formalno on ne postoji u političkom životu, ali i dalje, iz sjene, vuče sve konce, ističe Topić.

Smatra da iza odluke pojedinih stranačkih lidera da ne budu nosioci lista mogu stajati različiti razlozi.

Doza arogancije

- Mislim da kod nekih partijskih šefova postoji, na drugoj strani, i jedna doza arogancije. Oni ne bi nosili listu da ne bi propitivali koliku podršku javnosti i građana imaju. I, sasvim sigurno, oni za sebe predviđaju neka važnija mjesta u slučaju dobrog izbornog rezultata i eventualnog participiranja u vlasti. Treća dimenzija je određena doza opreza, straha i neizvjesnosti, jer ne mogu procijeniti i znati koliko su popularni i omiljeni među biračkim tijelom. Tako da na taj način izbjegavaju javnu blamažu, naglašava Topić.

I tako se, uoči još jedne izborne kampanje, ponavlja dobro poznata slika bh. politike. Stranke građanima predstavljaju nove ljude, nova lica i nove početke, dok se istovremeno dio najmoćnijih političkih lidera nalazi na vrhu lista, dio ih ostaje izvan izborne utrke, računajući na funkcije koje se ne osvajaju direktno na biračkim mjestima.