Drugi put kada hrabro stanete pred onkološkog pacijenta i počnete objašnjavati zbog čega nema osnovna prava na pravovremen i adekvatan lijek, molim vas da progutate svaku riječ

Svaki 21 dan je pacijentica primorana da plaća avionske karte za sebe i supruga, kupi lijek, plati njegovo apliciranje, hospitalizaciju, noćenje u Istanbulu, povratnu kartu

Sram bilo i prve glasove i prateće vokale, i vaših majki i vaših supruga i kćerki i kolegica i svih nas koji smo žrtve vašeg prebijanja ove jadne države

Tek sada u potpunosti shvatam jednu od najpoznatijih rečenica u književnosti “Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način”

24. juna je otišla Selma u 43. godini, 8. augusta Nađa u 53... u septembru... nije pitanje da li će neko u septembru, samo je pitanje koja od nas i u kojoj mladoj godini života

Kada vam je potpuno svejedno što nemamo lijekove, što su liste čekanja na lijek sve duže, što se liječimo zastarjelim terapijama, ma šta vas boli briga i šta mislimo