Zašto se neki ljudi stalno bude oko četiri ujutro?

Buđenje u 3 ili 4 sata ujutro može biti frustrirajuće iskustvo, a nije rijetkost da se ljudi nađu u ovoj situaciji. Oko jedne trećine populacije prijavljuje da se redovno budi u tim sitnim satima, a ta brojka se vjerojatno povećala od početka pandemije.

Greg Murray, direktor Centra za mentalno zdravlje na Sveučilištu Swinburne u Australiji, objašnjava da je buđenje u 3 sata ujutro često povezano sa stresom. Međutim, stres ne uzrokuje više buđenja tokom noći, već nas čini svjesnijima tih buđenja. „Zapravo se budimo mnogo puta svake noći, a lagani san je češći u drugoj polovini noći“, piše Murray. Dodaje kako, kada smo pod stresom, veća je vjerojatnost da ćemo postati potpuno svjesni tih buđenja.

Osim stresa, mnogi drugi faktori mogu doprinijeti buđenju u ranim jutarnjim satima, uključujući neredovne rasporede, prekomjerno korištenje tehnologije, pa čak i nedostatak svježeg zraka. Stephanie Romiszewski, fiziologinja za spavanje i direktorica Sleepyhead klinike, savjetuje da je ključna rutina: buđenje u isto vrijeme svaki dan i odlazak u krevet tek kada se osjećamo pospano.

Jedan od razloga zašto se mnogi od nas bude baš u 3 ili 4 sata ujutro može biti povezan s našim ciklusima spavanja. Naime, kako noć odmiče, vrijeme provedeno u REM fazi spavanja se povećava. REM san je laganiji i ispunjen snovima, što nas čini podložnijima buđenju.

Za one koji se često bude zbog anksioznih misli ili neobavljenih zadataka, preporučuje se vođenje liste obaveza prije spavanja. Michael K. Scullin, profesor psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu Baylor u Teksasu, tvrdi da pisanje liste može pomoći mozgu da procesira te misli, čime se smanjuje vjerojatnost noćnog buđenja.

Ako buđenja postanu hronična i traju duže od tri mjeseca, Romiszewski savjetuje da se obratite ljekaru ili stručnjaku za spavanje. U takvim slučajevima, problem se može ukorijeniti i postati navika, pa će možda biti potrebna kognitivno-bihevioralna terapija za promjenu obrazaca ponašanja, piše IFLScience.

Ovaj tekst temelji se na članku iz decembra 2023. godine, objavljenom u The Conversation.