Jeste li probali pire od banana: Dodaje se u neke slane i ljute umake

Dragi moji čitatelji, danas ćemo popričati o vrsti voća koje skoro pa svatko voli. Neki ih vole mekše i zrelije, kao ja na primjer, dok ih neki vole tvrde, nezrele i zelene. Uz krumpir i jabuke, prva su hrana koja se u zadnjih 50-ak godina servira malim bebama, čak i u našim krajevima, jer bez obzira na to što uspijevaju samo u tropskim krajevima, toliko su popularne da nam uopće nisu egzotične. I sada sam već dovoljno rekao da svatko od vas sigurno zna da se radi o bananama.

U kombinaciji s mlijekom

Najranije pripitomljavanje banana desilo se u današnjoj Papui Novoj Gvineji i to od tadašnjih naroda Papuanaca koji su birali partnerokarpske jedinke, bez razvijenih sjemenki, koje se i same pojavljuju u prirodi te ih sadili na vegetativni način i tako dobili jako hranjive i ukusne plodove za razliku od onih koji su puni sjemenki. Brojni fitoliti banana pronađeni su na cijelom području Papue, a najveći broj u močvarnim područjima Kukovih močvara i datiraju iz perioda od prije 12-8,5 tisuća godina. Fitoliti su “biljno kamenje” koje se sastoji od silicija, kalcija i ugljika i prema njemu se najlakše utvrđuje starost biljnih iskopina.

Zatim na područje Papue dolaze Austronežani, velika etnolingvistička porodica naroda, danas rasprostranjena u području Oceanije, Indonezije, Melanezije, Filipina, dijelovima Indokine te na Madagaskaru. Povijest naroda austronezijske porodice prepuna je migracija, a njihova kultura gravitira prema moru. Ovu skupinu naroda često u literaturi nazivaju i austronezijski govornici jer austronezijska porodica jezika obuhvaća 1.268 jezika i približan broj većih i manjih naroda i mnogobrojnih plemenskih zajednica. Porijeklo ovih naroda i zajednica proisteklih iz nje smješteno je u Južnoj Kini u dolinama Žute rijeke odakle su migrirali preko Tajvana na otoke Filipina prije nekih 4.500 godina i nastanili i područja Indonezije i Pacifika prije 3.000 godina. Sa sobom su nosili i širili razne biljne i životinjske vrste te upoznavali narode s kojima su se miješali s njihovim korištenjem i uzgojem.

Iz Papue su se banane, prirodnim utjecajem, ne migracijama, proširile na otoke Jugoistočne Azije, gdje su se i hibridizirale s bliskim podvrstama, najvjerovatnije na Filipinima. Prilikom dolaska Austronežana na sve ove otoke, njihovim daljnjim migracijama su se proširile i postale dio osnovnih pripitomljenih usjeva u Oceaniji, Istočnoj Africi, Južnoj Aziji i Indokini. Naravno, ovisno o tlu i mikroklimi, mjesta gdje su ih donijeli te vrstama koje su određena plemena preferirala, razvio se veliki broj vrsta i podvrsta banana. Tako je došlo i do nastanka plantana, plantain, odnosno banana za kuhanje, čija upotreba, uz desertne, stavlja banane na 4. mjesto po važnosti u ljudskoj ishrani nakon riže, pšenice i kukuruza. Kod nas nisu popularne jer imaju istu ulogu kao krumpir koji je kod nas na sreću mnogo omiljeniji. Kažem na sreću, jer kada bi Europa, Sjeverna Amerika i Australija povećale potrošnju plantana, kao što se desilo sa kvinojom, ostatak svijeta bi umro od gladi u pravom smislu riječi. Plantane se uzgajaju najviše u Africi, pa zatim u Južnoj Americi, dok u Aziji nisu toliko zanimljive, kao ni kod nas.

Prve informacije o bananama u Europu donijela je vojska Aleksandra Velikog 327. godine stare ere, ali, naravno, nije donijela same banane niti bi one uspijevale u krajevima koji imaju četiri godišnja doba. Jugoistočna Azija, Indija i Kina ostaju regije primarne raznolikosti banana gdje raste najveći broj divljih sorti i prvobitnih kultivara. Područja sekundarne raznolikosti nalaze se u Africi, što ukazuje na dugu povijest uzgoja banana u tim regijama.

Za daljnja širenja banana s mjesta gdje su ih donijeli Austronežani prvenstveno su zaslužni arapski trgovci pa nakon toga širenje islama kao religije kada se počinju uzgajati u svim krajevima gdje je islam bio dominantan i gdje su to dozvoljavali klimatski uvjeti, dakle u cijeloj Sjevernoj Africi te Iberiji, odnosno današnjoj Andaluziji. Tijekom srednjovjekovnog doba banane iz Granade smatrane su najboljima u arapskom svijetu. Godine 650. islamski osvajači donijeli su bananu u Palestinu. Danas se potrošnja banana značajno povećava u islamskim zemljama za vrijeme ramazana.

Europski su se istraživači prvi put susreli s bananama, kao i kokosima, tijekom ekspedicije Magellan 1521. godine na Guamu i na Filipinima. Zbog nedostatka naziva za voće, brodski povjesničar Antonio Pigafetta opisao ih je kao “smokve duge više od jednog dlana”. Banane su u Južnu Ameriku uveli portugalski pomorci koji su plodove donijeli iz zapadne Afrike u 16. stoljeću. Južnoistočne azijske sorte banana, kao i abaku koja se uzgaja za vlakna, također su u Novu Španjolsku, vicekraljevstvo koje je postojalo puna tri stoljeća i zauzimalo veliki dio Sjeverne i cijelu srednju Ameriku, uveli Španjolci s Filipina. Filipinska konoplja, odnosno abaka, lat. Musa textilis, biljna je vrsta iz porodice bananovki koja nema nikakve veze sa konopljom, nego služi za izradu konopaca jer ima najčvršća biljna vlakna otporna na vodu i ne uzgaja se primarno radi hrane.

Danas se banane uzgajaju u više od 100 zemalja na svijetu i proizvede ih se 153 miliona tona, od čega na plantane otpadne nekih 40 miliona tona. Indija i Kina su najveći proizvođači pa zatim slijede Filipini, Kolumbija i Indonezija. Klimatske promjene koje u nekim krajevima nose nestašicu vode, ali i pojavu mikroorganizama koji su nametnici i paraziti, nažalost su desetkovale afričku proizvodnju, a slična je situacija i u Brazilu i Panami, gdje dolazi do češćih jakih oluja uzrokovanih klimatskim promjenama koje uništavaju do sada stabilnu proizvodnju. Potražnja za bananama u svijetu je u svakom slučaju u neprestanom porastu i proizvodnja se u zadnjih 10-ak godina više nego uduplala.

Jako malo ljudi ne voli banane, čak bi se moglo reći da ih njihove krematost i okus, ali i zdravstveni benefiti čine omiljenima među svim generacijama i jedino su voće koje se konzumira apsolutno u cijelom svijetu bez ikakve razlike. Jednostavno svi vole banane. Idealno je voće za malu djecu jer vrlo rijetko izaziva alergije, a sportašima je izvor energije i kalija. Kombinacija pektina i škroba osigurava kompleksne ugljikohidrate, čijom se razgradnjom postupno oslobađa energija i za rad mišića, ali i za rad mozga te je omiljena i među školarcima i studentima.

Isto tako, jednostavni prirodni šećeri koje sadrži banana, fruktoza i glukoza, brzo se razgrađuju i tijelu i samim tim brzo daju energiju potrebnu za fizičku aktivnost po čemu je banana prirodni šampion među ostalim biljkama, a to je i još jedan od razloga zašto je banana omiljeno voće profesionalnih sportaša. Kalorično su voće, 100 g sadrži 90 kcal, s izrazito smanjenim udjelom vode koji čini 74%, dok ugljikohidrati čine 23%, od čega su 13% šećeri, a biljnih vlakana ima izvrsnih 3,4%.

Poslovično su bogate kalijem, ali sadrže i magnezij, kalcij, fluor, fosfor, željezo, cink, mangan i bakar. Banane su isto tako bogate i vitaminima, najviše sadrže beta karoten, vitamine grupe B, te vitamine C i E. Meni je zanimljivo kako neki ljudi vole zelene i tvrde banane, a ja ih jedem tek kada dobiju smeđe flekice po sebi jer su mi tada najfinije. Nezrele banane sadrže oko 25% škroba i tek 1% šećera. Prirodna enzimska reakcija zrenja dovodi do konverzije ovako visoke razine škroba u šećer, tako da prezrele banane sadrže i do 20% šećera. I tako im se, naravno, ubrzava kvarenje.

Kalij je ključni mineral koji pomaže kod normalizacije krvnog tlaka, funkcije srca, u radu stanica, živaca i mišića. Dosadašnje mnogobrojne studije pokazale su da prehrana bogata kalijem, magnezijem i dijetalnim vlaknima znatno smanjuje rizik od srčanog udara. Samo da naglasim, postoje i druge vrste voća i povrća koje su bogatije kalijem od banana, ali nisu toliko omiljene, i to su krumpir, batat, crni grah, cikla i blitva ili nisu toliko sezonski dostupne kao što je, recimo, lubenica pa bismo, dakle, za banane mogli reći da su najomiljeniji svježi izvor kalija.

Zrele banane sadrže tvari koje djeluju na dva načina: aktiviraju epitelne stanice sluznice želuca tako da proizvode debeli zaštitni sloj sluzi koji predstavlja barijeru želučanoj kiselini i eliminiraju bakterije iz želuca, osobito Heliobacter pylori za koje se pouzdano zna da uzrokuju nastanak čira. U jednoj od studija pokazalo se kako mješavina banane i mlijeka bitno smanjuje lučenje želučane kiseline. Banane su i dobar izvor pektina, topljivih vlakana, koji upijaju tekućinu te na taj način potpomažu normalnu peristaltiku, pokretljivost, probavnog kanala i olakšavaju izlučivanje stolice.

Ujedno banane povećavaju sposobnost vlastitog organizma da apsorbira kalcij, pa time ovo voće posredno pomaže usporavanju gubitka kalcija iz kostiju kod bolesti kao što je osteoporoza. Velika količina fruktooligosaharida u banani hrana su probiotičkim bakterijama, normalnim stanovnicima naših crijeva, čiji se broj povećava, a na taj način i njihova produkcija vitamina i probavnih enzima kojima omogućavaju apsorpciju važnih nutrijenata, pa tako i kalcija. S time je povezano i znatno smanjenje rizika od karcinoma crijeva.

Brže sazrijevaju na hladnom

Karakteristično za banane je da se ubiru dok su još zelene pa je uobičajeno da ih zelenkaste nađete i u trgovinama, ali to vas ne treba brinuti jer će u vašem hladnjaku jako brzo sazriti. Brže sazrijevaju na hladnom nego na toplom pa pazite gdje ih držite. Stoga koje banane ćete kupiti ovisi o tome kada i kakve ih želite konzumirati. Jako su bogate škrobom, pogotovo dok su zelenkaste, a škrob jako brzo oksidira i počne mijenjati boju pa ih je potrebno preliti limunovim sokom ako ne želite da se to desi. Banane možete i zamrznuti i to se najčešće radi tako da ih izmiksate s limunovim sokom i zaledite, ali imajte na umu da jako brzo kupe mirise iz zamrzivača. U recepturama nekih, nama, egzotičnih kuhinja naići ćete na pečene banane koje se upotrebljavaju kao prilog začinjenim i ljutim mesnim jelima, ali tu se radi o plantanama koje kod nas ne možete naći. Kada naiđete na banane čiji se pire dodaje u neke slane i ljute umake kao što su neke vrste curryja, onda se radi o ovim klasičnim bananama.

U svakom slučaju, svježe ili termički obrađene banane će svaki dan učiniti zabavnijim, a vašem organizmu pružiti brzu i dugotrajnu energiju koja nam je svima potrebna u ovo doba godine. Pa zato uživajte u bananama i znajte da svakim zalogajem pomažete radu svog srca.