Dobar je za različite namaze, sosove i salate: Reguliše krvni tlak i snižava kolesterol, a njegovo ulje usporava starenje
Avokado je voće od kojeg se najčešće pripremaju maske za lice u kućnoj radinosti
Danas ćemo pričati o drugom najpopularnijem tropskom voću na svijetu. Kod nas se pojavilo relativno nedavno, u zadnjih 20-ak godina i nije toliko popularno jer nije slatko, pa ga ljudi ne doživljavaju kao voće, a i dosta je skupo. Karakteristično je za kuhinje tropskih područja, a kod nas najčešće predstavlja meksičku kuhinju. Mi ga puno češće koristimo u kozmetičkim preparatima za kožu nego u kuharstvu mada je to šteta jer je jako zdravo i upravo taj manjak šećera i neutralnost okusa ga čine izvrsnom bazom za umake. Vjerujem da ste pogodili kako je junak priče avokado.
Aligatorska kruška
Smatra se da potiče iz doline Tehuacan u državi Puebla u današnjem Meksiku. Dokazano je da su se desila tri odvojena pripitomljavanja avokada, što je rezultiralo trima trenutno priznatim glavnim podvrstama - meksičkim, gvatemalskim i zapadnoindijskim. Meksička i gvatemalska podvrsta potječe iz visoravni tih zemalja, dok je zapadnoindijska nizinska sorta koja seže od Gvatemale, Kostarike, Kolumbije, Ekvadora do Perua.
Još u prapovijesno vrijeme bio je jedna od glavnih namirnica nomadskog stanovništva obalnog djela Perua i njegove koštice su pronađene u njihovim privremenim naseljima, u arheološkim iskopinama koje datiraju iz perioda od prije 4.500-3.200 godina. Ipak, najstariji su nalazi nađeni u pećinama Coxcatlan i drugim naseljima u dolini Tehuacan i zato se prapostojbinom avokada smatra Meksiko. Poslije su ga uzgajale i štovale sve velike civilizacije Centralne i Južne Amerike. Od Evropljana prvi su ga, naravno, upoznali Španjolci.
Avokado je danas jedna od najtraženijih biljnih vrsta, a proizvede ga se oko 7,2 milijuna tona. Usporedbe radi, 2000. ga se proizvodilo 3 puta manje. U proizvodnji je najjači Meksiko sa 32% ukupne svjetske proizvodnje i slijede ga Dominikanska Republika, Peru, Kolumbija, Brazil i Indonezija. U zadnje 2 godine, i to za vrijeme koronapandemije, proizvodnja je u Meksiku porasla za 40%, a područja pod plantažama avokada se svake godine povećavaju za oko 6%, što je jako veliki ekološki, ali i socijalni problem. Ako ne računamo prirodnu vlagu tla i oborine, za uzgoj 1 stabla avokada treba oko 70 litara dodatne, pitke vode dnevno i to u meksičkim kišnim područjima, što znači da za uzgoj 1 kg ploda treba oko 283 litre vode. A količina raste prema sušnijim područjima pa tako u Čileu treba oko 320 litara vode dnevno, odnosno 1.280 l za proizvodnju 1 kg. Tako da povećana potražnja i proizvodnja avokada uzrokuju ozbiljnu nestašicu vode u područjima njegove proizvodnje.
Do 1915. godine se u Americi i na engleskom govornom području koristio naziv “ahuacate”, što dolazi od španjolskog aguacate, što je preuzeto iz astečkog jezika. Doslovan prijevod astečkog imena je aligatorska kruška zbog oblika koji asocira na glavu ovog gmaza i grube, kvrgave, zelene kore starijih sorti. Iz astečke riječi ahuacamolli, što znači juha ili umak od avokada, nastala je i riječ gvakamoli, koju svi koristimo za poznati namaz od avokada. Meni kao najtočniji naziv za ovo voće zvuči naziv koji se koristi u Indiji butter fruit, odnosno puterasto voće. Australci koriste deminutiv avo, koji je čest i u Africi.
Avokado, lat. Persea americana, drvo je iz obitelji lovorovki, lat. Lauraceae, koje naraste do 20 m u visinu. Listovi su dužine 12-25 cm, a cvjetovi neupadljivi, zelenkastožuti, široki 5-10 mm. Plodovi oblika kruške obično su dugi 7-20 cm, težine između 100 g i 1 kg, ali ti rekorderi nikada ne dođu na naše tržište jer su preriskantni za transport. Botanički izraz klimakterična bobica koji se koristi za avokado podrazumijeva to da se plodovi beru dok su još nezreli kao i kod banana i rajčice i onda sazrijevaju u transportu, a kod tih velikih avokada je to problem. Plod ima veliku sjemenku, 3-6 cm dužine, ovisno o sorti. Postoji 80 uzgojnih sorti, od kojih se 15-ak uzgaja komercijalno. Postoji i veliki broj drugih povijesno potvrđenih sorti, od kojih su mnoge preživjele među hortikulturistima, a mnoge su nestale jer jednostavno nisu imale ekonomsku opravdanost.
Listovi, kora stabla i kora ploda su otrovni za većinu domaćih životinja, ali za konje su baš smrtonosni jer sadrže otrovni derivat masne kiseline, persin, koji je jako opasan i za ptice. Zato pazite ako ga imate kao kućnu biljku, a imate papige kao kućne ljubimce. Isto tako, ne trebate se brinuti ako na hrani za pse i mačke vidite da sadrži ulje avokada jer se ono dobiva iz plodova koji nisu otrovni i to znači da se radi o vrhunskim hranama za ljubimce.
Uzgojno gledano, sorte avokada se dijele na sorte A i B. Sortama A ženski cvjetovi cvjetaju ujutro i zatvaraju se do podneva i onda se otvaraju sutradan kao muški, dok sorte B cvjetaju obrnuto i na taj način se oplođuju. Uz to, određene sorte, kao što je Hass, imaju tendenciju dobrog rođenja samo u izmjeničnim godinama, a nakon sezona niskog prinosa uzrokovanog vjetrom ili hladnoćom stabla imaju tendenciju obilne rodnosti, što im može oštetiti grane. Osim toga, zbog okolišnih okolnosti tijekom nekoliko godina, pojavljuju se i maleni plodovi bez sjemenki, dugi su 5-8 cm, koji su se do sada odbacivali. U zadnjih 10-ak godina se nazivaju koktel avokado i dobili su svoju komercijalnu vrijednost jer se mogu konzumirati cijeli bez guljenja, ali se kod nas nikada ne pojavljuju jer su teški za transport. Sve ovo su razlozi zašto je avokado jako težak za uzgoj, a cijena uvijek visoka.
Sorta Hass je najčešća sorta avokada koja rađa tijekom cijele godine i daje 80% uzgojenog avokada na svijetu. Meni je zanimljiva činjenica da sva hass stabla potiču od slučajno uzgojenog majčinskog stabla koje je uzgojio poštar Rudolph Hass u Kaliforniji, koji ga je “patentirao” i prodavao plodove i reznice tako da je ova jedinka definitivno jedno od najplodnijih stabala na cijelom svijetu. Stablo je počelo rađati 1935, a umrlo je i srušeno 2002. godine. Slična je priča i sa sortom Lula, koja s najviše uzgaja na Floridi, a prvo stablo je naraslo na plantaži Georgea Cellona, koji ga je nazvao po svojoj supruzi. Maluma je nova sorta, slučajno uzgojena u Južnoj Africi 1990, na sličan način kao i prethodne.
Avokado je izuzetno kalorična namirnica koja na 100 g svježeg ploda sadrži 160 kcal jer se sastoji od 15% masti, 8,5% ugljikohidrata, od kojih su 6,7 biljna vlakna, a samo 0,66% šećer i 2% bjelančevina, ostatak je voda. Od vitamina, dobar je izvor vitamina C, a od vitamina B kompleksa izvrstan je izvor pantotenske kiseline, odnosno vitamina B5, dobar je izvor riboflavina - vitamin B2, niacina - vitamina B3 i vitamina E. Od minerala, izvrstan je izvor bakra, dobar izvor kalcija i magnezija, a sadrži vrlo malo natrija. Od ostalih fitonutrijenata sadrži pigmente beta-karoten i kombinaciju lutein i zeaksantin za koje vam uvijek ponavljam kako su bitni za zdravlje oka.
Avokado može prevenirati pojavu raka usne šupljine, kože i prostate zahvaljujući velikom udjelu karotenoida luteina i vitamina D, E, K i A koji su topivi u mastima. Antikancerogena svojstva povezana su s njegovim antiupalnim i antioksidativnim nutrijentima. Dobar je izvor antioksidansa glutationa, koji se bori protiv slobodnih radikala i samim time štiti od raka. Oleinska kiselina sadržana u avokadu posebno je dobra kod prevencije raka dojke. Osim što može spriječiti pojavu tumora, avokado ublažava i nuspojave i neugodne posljedice kemoterapije.
Avokado je bogat izvor vitamina E, koji je, osim što štiti kožu, dobar i za normalno funkcioniranje organizma jer je moćni antioksidans. Konzumacija avokada može poboljšati izgled vaše kože, a zbog udjela mononezasićenih masnih kiselina pomaže koži da zadrži vlagu. Prisutne omega-3 kiseline pomažu u smanjivanju crvenila i nadraženosti te potiču na brži proces obnove kože. Redovita konzumacija avokada smanjuje znakove starenja i potiče stvaranje kolagena poboljšavajući elastičnost i čvrstoću kože.
Dijetalna vlakna u avokadu u svakodnevnoj prehrani reguliraju probavu i štite probavni sustav. Hrana bogata vlaknima snižava rizik od hemoroida, sindroma iritabilnog kolona i bolesti debelog crijeva. Visoki unos vlakana smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Vlakna pomažu i kod regulacije težine, a avokado ima više vlakana od jabuka. Visok udio folne kiseline u avokadu može značajno zaštititi zdravlje ploda kod trudnica. Samo jedna šalica donosi trećinu preporučene dnevne količine folne kiseline za trudnice.
Praktični savjeti
Avokado razlikujemo po boji kore i obliku. Kod nas se pojavljuju krupniji zeleni i sitniji crni te okrugli i kruškoliki. Ako je mekan, a na kori ostaju udubljenja od prsta, onda je i zreo i prezreo i treba ga potrošiti što prije. Najčešće je tvrd i onda treba ostati na sobnoj temperaturi 3-5 dana, da sazrije pa ga onda konzumirati. Izbjegavajte one sa tamnim mrljama. Bez obzira na to što se kora ne konzumira, avokado uvijek prvo operite jer je stvarno putovao s drugog kraja svijeta, a i samo guljenje je recimo malo pipkavije. Trebate ga nožem prerezati napola, pa polovine zaokrenuti kako biste ih lakše odvojili. Košticu vadite žlicom i onda jednostavno izvadite mesnati, sočni dio koji odmah trebate pokapati sokom citrusa kako ne bi oksidirao i potamnio. Savjetujem da koristite dasku za sječenje prilikom rezanja kako se ne biste ozlijedili.
Avokado se koristi u raznim jelima, najčešće sirov, ali ga možete i kratko termički obraditi. Dobar je za pripremu različitih namaza, sosova i salata. Umak od avokada se zove gvakamoli i poslužuje se uz razne tortilje i takose u meksičkoj kuhinji čiji je zaštitni znak uz kukuruz i grah. Možete raditi i sosove koje poslužujete uz ribu i mesna jela ili kao namaz za sendviče. U salate ga možete dodavati nasječenog na ploške ili od njega praviti dresinge.
Ja jako volim ljetne hladne juhe kojima je avokado uvijek super dodatak. U zadnjih par godina postaje sve popularnije i peruansko jelo ceviche/seviče koje se priprema od sirove ribe i ja uvijek u njega dodam i avokado. Odličan je dodatak u raznim šejkovima i smoothieima kojima daje posebnu kremastost. Osim ploda, u nekim se kuhinjama kao začin koriste i listovi meksičkog avokada čiji okus pomalo podsjeća na anis. Možete ga kupiti sušenog i svježeg i koristi se uglavnom u jelima od graha kao što mi koristimo list lovora. Ali kako spomenuh list nekih sorti, naročito gvatemalske je otrovan.
Avokado je voće od kojeg se najčešće pripremaju maske za lice u kućnoj radinosti. Odličan je za sve tipove kože i super se sljubljuje s drugim namirnicama. Za suhu kožu se miješa s jogurtom, medom i žumanjcima, dok za masnu ide u kombinaciji s bjelanjkom jajeta i limunovim sokom, a ako se samo želite opustiti i uživati u izradi maski, onda ga kombinirajte s marelicama ili svježim krastavcima. Princip pripreme je jednostavan, samo trebate napraviti pastu od avokada i u nju umiješati željene dodatke. Lice umijete mlakom vodom, poželjno je uvijek napraviti piling prije stavljanja maske. Nanesete masku izbjegavajući područje oko očiju i ostavite da djeluje dok gledate film, 30-ak minuta minimalno, pa masku operete mlakom vodom.
