Bajraktarević: Perfekcionizam je neuroticizam, uspješan roditelj je onaj koji odgoji dijete koje nije anksiozno
Koliko uloga igrate vi svakodnevno, svaka od vas? Koliko često vam preskoči srce, ubrza rad ili ostanete bez daha? Koliko puta ste bile spremne da stavite sebe na prvo mjesto bez da vas grize savjest?
Na sva ova, ali i brojna druga pitanja odgovarala je profesorica i doktorica Jasna Bajraktarević, iza koje je 13 knjiga, preko 70 naučnih publikacija, stotine predavanja širom Evrope i bezbroj ljudi kojima je život svojim djelovanjem kroz Neurofeedback centar i sve što radi učinila mnogo boljim.
Na početku razgovora sa Brankicom u novoj epizodi Oslobođene odgovorila je na pitanje da li ona ima neke metode kojima čuva svoje mentalno zdravlje u ovim nekim teškim vremenima gdje skoro samo loše vijesti dolaze do nas.
- Generalno se već dosta dugo osjećam dobro. Osjećam onako da mogu da kažem da imam taj neki unutrašnji mir, kao kung fu panda i da negdje otprilike imam taj osjećaj da je frustracija sastavni dio života, te da ne pridajem energiju i značaj nečemu što ne mogu da promijenim i to nije floskula. Formula i nije tako komplikovana, ali samo treba da donesemo neku vrstu odluke da radimo sve što je do nas, a ono što nije do nas, jednostavno je sastavni dio života, istakla je Bajraktarević.
Međutim, komunikacije i odnosi u modernom svijetu su jedan od osnovnih problema, kao i briga o mentalnom zdravlju. Da li je upravo nedostatak brige o istim jedan kamen spoticanja ka nekom mirnijem životu? Jesmo li zaboravili da komuniciramo?
- Mislim da tu postoje krajnosti. Ili šutimo, pod patrijarhalnim i puritanskim vaspitanjem, zato što: Nemoj govoriti, šuti, nemoj da iko zna, ne pričaj o problemu, sramota je. Od te jedne krajnosti ekstrema, do onoga kada smo agresivni u komunikaciji, kada ne biramo riječi. Dakle, ti neki ekstremi obilježavaju ovaj socijalni interaktivni dio kojem pripadamo i mi kao pojedinci, u društvu i društvo sa nama, istakla je profesorica, a onda je nastavila:
- Način komunikacije se uči, to je nauka, to je izuzetno ozbiljna nauka - da kažem to šta mislim, da ne izazovem tenziju, da to ne bude želja da te povrijedim, nego nešto što želim da promijenim. Konflikt je odličan, dobar, nešto što nam treba. Način vođenja konflikta je nešto iza čega treba da izađemo osviješteni šta radimo kako ne treba, kako povređujemo onog drugog. Ali ako ispred sebe imate čovjeka koji želi da vas povrijedi, koji nema dobre namjere, koji nema empatiju, onda taj razgovor ide u pogrešnom smjeru i nećemo dobiti to što hoćemo.
Dodala je kako je davno rečeno da su zapravo „ljudi koji se naljute na pravi način, na pravu osobu, u pravo vrijeme, pravim intenzitetom, da su to kraljevi. I jeste to tako, jer to mi moramo da učimo.“
A sve to jer ljudi danas više žele da budu moćni, pogotovo u eri društvenih mreža.
- Filteri nam služe tome. Kad god nas neko vidi da vidi da je nama wow u životu. To nije život i nama je ta želja predstavljanja sebe teška. To nas umara. Održavanje tog balona od ega, održavanje tog balona o toj slici puno košta. Košta nas živaca, ulazimo u anksioznost. Perfekcionizam je neuroticizam. Znači, želeći da sve bude savršeno, mi zapravo upadamo u to ogromno trošenje energije što nas često vodi i odvede nas u neku vrstu poremećaja ponašanja ličnosti. I taj dio je zapravo ono o čemu treba govoriti. Svi imamo probleme. Nema potpuno sretnih porodica, nema perfekcionističkih i savršenih odnosa u životu, istakla je Bajraktarević.
U nastavku razgovora se i osvrnula na činjenicu zašto pokušavamo da budemo tako savršeni a to je radi činjenice da ne bismo doživjeli kritiku, da ne bismo doživjeli osudu okoline, da drugi ne vide slabost.
- Poređenje na društvenim mrežama odvelo je više ljudi u depresiju nego svi ratovi ovog svijeta. Ne možete vi da se osjećate dobro kad vidite da je neko 20 godina mlađi ostvario sve što vi niste ni na pragu. Da vozi auto koji vi ne možete ni da sanjate, a vi ste nešto uradili u svom životu. Naprosto, muškarci ili žene, takmiče se svi. Muškarci su se takmičili hiljadama godina. To je u nekom evolucijskom odnosu, ta vrsta takmičenja, plemenskog odnosa, snage i sad je to još svedeno na to da su sad i žene upale u taj dio. Postavljaju se standardi koje je nemoguće ostvariti, dodala je ona.
Tema anksioznosti česta je u podcastu Oslobođena, a dotakla je se i profesorica Bajraktarević osvrnuvši se na to da li je upravo to neko trčanje da se ispune zahtjevi modernog doba i tradicije u stvari najčešće put u anksioznost kod žena
- Nedavno su me pitali u jednom intervju, ko je uspješan roditelj? Ja sam vrlo jednostavno rekla: Uspješan roditelj je onaj koji odgoji dijete koje nije anksiozno. Ali da biste odgojili dijete koje nije anksiozno, vi kao roditelj ne trebate biti anksiozni. Što znači da treba da riješite ta svoja očekivanja, ambicioznosti, taj svoj pokušaj plasmana sebe kao savršenog roditelja ili savršenog biznismena. Znate, uvijek imamo taj neki dio gdje roditelji pokušavaju da budu i jedno i drugo.
Kako ćete znati jeste li na pravom putu u životu, poslu ili roditeljstvu? Odgovor, kako je Bajraktarević navela, leži u osjećaju "nepodnošljive lakoće postojanja,”. Kada osjetite mir i prihvatite da nije svaki dan savršen – da je u redu ako danas nema ručka ili ako se ne osjećate dobro na poslu – to je znak da ne morate biti strogi prema sebi. Čak i kada ne možete napraviti korak i to priznate djeci, to je prilika da oni preuzmu odgovornost.
- Također, važno je shvatiti da niste uvijek kompatibilni sa svojom djecom. Možda s jednim djetetom imate bolju povezanost, dok s drugim ne. To ne znači da ga ne volite, nego trebate istražiti na koga vas podsjeća i zašto vam je izazovno razumjeti njegovo ponašanje. Umjesto da krivite dijete, pustite ga, promatrajte i pokušajte razumjeti, istakla je ona.
Nastavak razgovora je tekao s naglaskom na odgovornost, na potrebu da svaka žena prepozna svoju ulogu u situacijama s kojima se suočava, da osvijeste osvijeste patrijarhalni obrazac koji nose iz porodice, gdje su često naučene da su one te koje trebaju biti krive, zbog čega dolazi do problema u privatnim odnosima.
Bajraktarević je istakla važnost osvještavanja tih obrazaca i preuzimanja odgovornosti za svoju ulogu u njima. Ona često suočava svoje klijentice s činjenicom da su bile saučesnice u zlostavljanju, jer nisu tražile pomoć niti otvoreno govorile o problemima. Poziva na potražnju podrške, bilo kroz prijatelje, savjetovališta ili psihološku pomoć, naglašavajući da postoji način za izlazak iz takvih situacija.
Na kraju, zaključuje da žene često ostaju u lošim situacijama jer se nadaju promjeni koja neće doći. Manipulatori su na početku šarmantni, ali na kraju žene ostavljaju bez samopouzdanja, uvjerene da nemaju drugog izbora. Sve ovo prati širi kontekst globalnog porasta agresije i nasilja u društvu, što dodatno otežava situaciju.
Tu je došlo i do pitanja stavljanja u tuđe cipele, te da li je upravo nedostatak istog dovelo do toga da žene koje prolaze kroz postporođajnu depresiju najčešće o tome ne razgovaraju, čak i sa svojim ljekarima.
Profesorica je istakla kako se na ovim prostorima suočavamo se s problemom primitivizma, koji nije vezan za obrazovanje. Mnogi parovi se bore s neplodnošću i koriste IVF, što izaziva hormonalne i emocionalne promjene kod žena, poput nervoze i postporođajnih mentalnih problema. Iako društvo očekuje sreću nakon rođenja djeteta, mnoge žene osjećaju sram i strah priznati teške misli. Neke su pogrešno hospitalizirane zbog psihoze, odvojene od djece, što često rezultira napuštanjem od strane supruga. Strah i stigma sprječavaju žene da traže pomoć, a sistem ne prepoznaje uvijek njihove potrebe.
- Mi bježimo od psihologa, ljekara, priča o tome. Zbog osude. Stalno nas neko osuđuje. A pogotovo roditelji, partneri i ostali. Kako to možeš da uradiš? Kako to tako misliš? Ja to se nikad tako ne osjećam. Užas. Sva nikad stignu svakoga. Znači nema nikada... Znate, kad kažete to nikad, kao da pokrenete ručicu univerzuma.
- Moćni smo onoliko koliko poštujemo, vrednujemo i znamo da smo mali, sitnica među zvijezdama. i znamo da naš ego nije bitan, zaključila je Bajraktarević.
Cijeli razgovor pogledajte i poslušajte na našim platformama. Oslobođena – powered by dm BiH donosi priču o ženskom zdravlju.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba, a u 23.15 sati na O kanalu.
Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu Oslobođene u kojoj smo govorili o ženama u politici možete je pogledati OVDJE.