Skenirali preko 10 hiljada mozgova: Evo zašto s godinama postajete zaboravniji
Episodičko pamćenje, odnosno sposobnost prisjećanja prošlih događaja i ličnih iskustava, s godinama slabi, ali razlozi tog procesa dugo nisu bili do kraja razjašnjeni. Novo istraživanje donosi detaljniji uvid u to kako i zašto dolazi do opadanja pamćenja tokom starenja.
Istraživački tim predvođen naučnicima sa Univerziteta u Oslu želio je utvrditi da li se gubitak pamćenja javlja jednako kod svih ljudi ili je povezan s individualnim faktorima rizika, poput gena APOE ε4, koji se dovodi u vezu s Alzheimerovom bolešću. U fokusu istraživanja bila je povezanost strukturnih promjena u mozgu i slabljenja pamćenja.
Analiza je obuhvatila podatke 3.737 kognitivno zdravih ispitanika koji su praćeni tokom više godina. U sklopu studije analizirano je ukupno 10.343 snimka magnetne rezonance i 13.460 procjena pamćenja, prikupljenih iz više dugoročnih istraživačkih projekata. Obim podataka omogućio je, kako navode autori, do sada najdetaljniji uvid u promjene u mozgu koje prate proces starenja.
„Integriranjem podataka iz desetina istraživačkih kohorti sada imamo najdetaljniju sliku do sada o tome kako se strukturne promjene u mozgu razvijaju s godinama i kako su povezane s pamćenjem“, izjavio je neurolog Alvaro Pascual Leone iz Instituta Marcus za istraživanje starenja pri Medicinskom fakultetu Harvard.
Rezultati su pokazali složen obrazac promjena. Iako je hipokampus, regija mozga ključna za pamćenje i učenje, imao značajnu ulogu, slabljenje pamćenja nije bilo povezano samo s promjenama u jednoj regiji. Smanjenje volumena moždanog tkiva bilo je povezano s lošijim rezultatima u epizodičkom pamćenju, ali ta veza nije bila jednaka kod svih ispitanika.
Povezanost između gubitka moždanog tkiva i pamćenja postajala je izraženija s godinama, naročito kod osoba starijih od 60 godina. Najizraženiji pad pamćenja zabilježen je kod učesnika kod kojih je smanjenje volumena mozga bilo brže od prosjeka. Kod nosilaca gena APOE ε4 uočen je ubrzan gubitak moždanog tkiva i brže slabljenje pamćenja u poređenju s ostalim ispitanicima, iako je osnovni obrazac promjena bio sličan.
„Kognitivno opadanje i gubitak pamćenja nisu samo posljedica starenja, već su manifestacije individualnih predispozicija i procesa povezanih sa starenjem koji omogućavaju neurodegenerativne procese i bolesti“, naveo je Pascual Leone.
Istraživači ističu da rezultati sugeriraju kako gubitak pamćenja nije nužno odvojen proces od samog starenja, te da s porastom životne dobi promjene u mozgu imaju sve veći utjecaj na pamćenje. Nalazi otvaraju i pitanja o potencijalnim terapijama, koje bi, prema autorima, morale djelovati na više moždanih regija i imati najveći učinak ako se započnu u ranijim fazama.
Također se navodi da bi iste terapijske strategije mogle biti primjenjive i kod osoba s APOE ε4 genom i kod onih bez njega, s obzirom na to da se osnovni mehanizmi promjena u mozgu čine sličnima.
„Ovi rezultati sugeriraju da opadanje pamćenja u starenju nije vezano samo za jednu regiju ili jedan gen, već odražava širu biološku ranjivost strukture mozga koja se akumulira tokom decenija“, rekao je Pascual Leone. „Razumijevanje toga može pomoći istraživačima da rano identificiraju osobe u riziku i razviju preciznije i personaliziranije intervencije koje podržavaju kognitivno zdravlje tokom cijelog života i sprječavaju kognitivne poteškoće.“
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Nature Communications.
