Bio sam u srcu Jemena i izbliza vidio moreuz od kojeg danas zavisi svjetska trgovina

Prethodne noći doživjeli smo pravu dramu za vrijeme posjete ilegalnoj piratskoj tržnici u Hudaydahu, slikovitom starom lučkom gradu na Crvenom moru, okruženom debelim odbrambenim zidinama, tipičnim za bogatije jemenske primorske varoši. Stanovnici Hudaydaha su dobri pomorci, poduzetni trgovci i spretni ribari i njihovi domovi već na prvi pogled jednako su raskošni kao i bogatih stanovnika koji žive u središtu glavnog grada Sanaae. Uživaju u bajkovitim višespratnicama živopisnih fasada, s prozorskim oknima različitih dimenzija ukrašenim maštovitim vitražima.

Hudaydah se proteže oko dva kilometra duž pjeskovite morske obale, sve tamo do zaljeva Al-Kathīb, u kome su Sovjeti 1961. godine izgradili modernu dubokovodnu luku, ali se najbučniji život odvija oko tradicionalne ribrske luke, u starom trgovačkom centru grada, gdje se može kupiti sve na svijetu, od svile i kadife do kalašnjikova i ptičijeg mlijeka. U Jemenu je tradicionalno zakonom strogo zabranjena proizvodnja i prodaja alkohola, ali se na ilegalnoj piratskoj tržnici, koja se otvora u gluho doba noći, nikad prije ponoći, nudi veliki izbor raznoraznih pića, od meksičke tequile, grčke metaxe sa 7 zvjezdica i ruske votke do francuskog konjaka, škotskog whiskeya i najboljeg kubanskog ruma. Za svakoga, po želji i ukusu!

ARABIJA FELIX: Moj saputnik u Jemenu dr. Eldin Kariković i ja bili smo u Hudaydahu gosti ljubaznih predstavnika beogradske firme Putevi, koja je tih mjeseci, zajedno sa sarajevskim neimarima iz nekadašnje uspješne firme Bosna-puteva, kroz vulkanska bespuća stare planine Nuqum, gradili autoput od Sanaae do Hudaydaha. Bilo je to u mirno doba, kada se uz vladine preporuke i ministarske dozvole još uvijek moglo slobodno kretati ovom, po mnogo čemu jedinstvenom zemljom, čija me nestvarna i divlja, gotovo fatamorganična ljepota, potpuno zaludila kao hodoljupca i novinara, pa mi se na trenutke činilo da u njoj mogu i ono što nikome, ni jednom strancu, nije dozvoljeno.

Istinski, Jemen je još uvijek, pa i danas, terra incognita, nepoznata zemlja, kroz koju su stranci i u prošlosti, a i danas, hodali na prstima, rijetko putujući izvan ustaljenih trgovačkih karavanskih puteva. Morali su obezbijediti posebne putne dozvole, poznavati lokalne jezike (u Jemenu se pored standardnog arapskog, govori još desetak jezičkih dijalekata), odijevati se u arapske galabije i svakodnevno upražnjavati molitvene obrede, da bi izbjegli poslovičnu sumnjičavost domaćina. Sve što se znalo o ovoj zemlji poticalo je iz biblijskih vremena i rimskih osvajača, kada su ovu zemlju upisivali u geografske atlase kao Arabiju Felix – Srećnu Arabiju!

DRAMATIČNI PRIZOR: Huti su objavili ovu fotografiju na kojoj se vidi kako njihovi borci otimaju brod u Crvenom moru

Jedan od prvih zapadnjaka, Englez Walter B. Haris, novinar i putnik, koji je imao sreću da preživi mučno putovanje Arabijskim poluotokom, iza se sebe je ostavio zanimljivu knjigu “Putovanje kroz Jemen”, u kojoj rasplamsava svoje divljenje i svjedoči da se “na svijetu ne može zamisliti ništa ljepše od divljih planinskih krajolika Jemena, plodnih terasastih padina obraslih plantažama kafe i tamjana, brojnim dolinama prekrivenim pustinjskim cvijećem, škrtim vodotocima sa tropskim rastrinjem, pustinjskim oazama i bistrim ponirućim vodama, koje se pojavljuju i nestaju poput istinskih fatamorgana!...” Takav je Jemen ostao i u mojim sjećanjima.

Naravno, ovom tekstu nije jedini cilj da opisuje jedinstvene pejzaže domovine legendarne kraljice od Sabe, već koliko-toliko da dočara Jemen, slobodarsku zemlju koja gospodari škrtim, ali jedinstvenim prirodnim potencijalima, među kojima je i moreuz Bab el- Mandab, geografska činjenica, koja se posljednjih mjeseci i godina sve češće pominje u različitim strateškim i geopolitičkim analizama opasnog bliskoistočnog ratnog žarišta. Zbog toga moja sjećanja na putovanje Jemenom imaju poseban prizvuk autentičnog svjedočanstva o zemlji i ljudima, koji svjedoče da svijetom, ipak, ne vlada sila, niti oni koji imaju naftu, plin i oružje. Jemenci, bar za sada, nemaju ništa od toga, ali imaju osjećaj za pravdu, viteško srce i Bab el-Mandab. Vrata suza!

KO SU HUTI: Smatra se da Jemen ima nešto više od 32 miliona stanovnika. U različitim historijskim okolnostima zemlja je nerijetko mijenjala svoje granice i državno uređenje. Smještena je u jugozapadnoj Aziji, s obalama otvorenim na Crveno more, Adenski zaliv i Arapsko more, što joj daje jedinstven geostrateški značaj. Po obliku vladavine Jemen je republika u kojoj se uz službeni arapski govori još desetak jezičkih dijalekata. Većina Jemenaca su Arapi muslimani, pripadnici različitih plemenskih etnosa. Neke plemenske zajednice imaju historiju koja se proteže više od dva milenija. Svako pleme kontroliše teritoriju na kojoj živi, ima svog šeika, vlastite običaje, nošnju i folklor. Unutar plemena živi se u velikim, čvrsto povezanim proširenim porodicama, u kojima se poštuju plemenske posebnosti i kulturne tradicije.

Godine 1994. u Jemenu je izbio je građanski rat u kome su se za vlast izborili Huti, dobro organizovana oružana grupa iz redova lokalne šiitske muslimanske manjine, takozvani Zaydī sayyids, koji se smatraju elitnom klasom, čiji korijeni navodno potiču iz plemenite loze islamskog vjerovjesnika Muhammeda. Nesumnjivo najratoborniji, sa životnim geslom Allah, al-Watan, ath-Thawrah, al-Wahdah – Bog, država, revolucija, jedinstvo, brzo su se organizovali i postali politički najdominantniji.

NOĆNI MARKET U HUDAYDAHU: Ilegalna piratska tržnica otvara se poslije ponoći

Grupa je nastala devedesetih godina prošlog stoljeća, da bi se borila protiv državne korupcije i bezvlašća tadašnjeg jemenskog režima, kojeg je podržavala Saudijska Arabija, a ime su dobili po osnivaču pokreta Husseinu al-Houthiju (1959-2004). Sebe nazivaju i Ansar Allah ili Božji partizani. Poslije američke invazije na Irak 2003. godine, Huti se smatraju dijelom Osovine otpora protiv Izraela, Amerike i šireg Zapada, koju uz Hamas i Hezbolah, predvodi Iran.

Veliku popularnost i političku moć u Jemenu Huti su zadobili početkom 2014. godine, kad su se kolektivno digli na ustanak protiv predsjedničkog nasljednika Alija Abduallaha Saleha (1947-2017) i nekadašnjeg visokog vojnog oficira Abdrabbuha Mansoura Hadija (1945-2026). Brzom oružanom intervencijom zauzeli su strateški važnu pokrajinu Sada, na sjeveru Jemena, i početkom 2015. godine pobjedonosno ušli u glavni grad Sanaau, natjeravši predsjednika Hadija u bjekstvo u Saudiju, gdje je i umro u martu ove godine. Događaji koji su slijedili nakon osvajanja glavnog grada dodatno su proslavili borce Hutija, jer su u pustinjskoj oblasti kraljevskog grada Marib teško porazili daleko jače i brojnije snage susjedne Saudijske Arabije, koja je vojnom intervencijom pokušala predsjednika Hadija vratiti na vlast. Huti su odbili njihove žestoke napade, učvrstili vlast u provinciji i nastavili da kontrolišu najvažnije komunikacije i dijelove Jemena.

NAPAD NA BRODOVE: Ono što je uslijedilo sljedećih godina pratila je cjelokupna svjetska javnost. Od početka neravnopravnog rata Izraela protiv Hamasa u Pojasu Gaze, u kome su pred očima cjelokupnog svijeta nedužni palestinski civili – starci, žene i djeca – bili izloženi neviđenoj genocidnoj torturi i istrebljenju, i pored američkih prijetnji Huti su se stavili na stranu Palestinaca i uz povremene raketne atake na Izrael započeli da napadaju i trgovačke brodove koji su plovili Crvenim morem, na putu prema izraelskoj luci Ejlat. Tako je jemenski morski prolaz Bab el-Mandab postao mjesto dramatičnih događaja koje su pratile hutističke odmazde za izraelske zločine u Gazi.

U novembru 2023. godine Huti su u Crvenom moru zaplijenili trgovački brod za koji su tvrdili da je izraelski i prevezli ga na tajnu lokaciju uz obalu Jemena. Izrael je odgovorio da se ne radi o njihovom brodu i da među posadom nema Izraelaca, ali kasnije objavljeni nepotvrđeni izvještaji sugerišu da je brod pripadao izraelskom vlasniku. To ipak nije uticalo da Huti i dalje nastave dronovima i balističkim raketama ili brzim vojnim čamcima napadati na trgovačke brodove u vodama Adenskog zaliva i Crvenog mora, za koje su sumnjali da nose teret za potrebe Izraela. Neke statistike objavljene prije nekoliko dana govore da su komandosi Hutija do sada napali preko stotinu brodova, od kojih su dva potopili, a većinu teško oštetili. Najveći broj napada, naravno, odigrao se u vodama moreuza Bab el-Mandab!

UVIJEK NA LICU MJESTA: Naš suradnik Ahmed Bosnić za vrijeme boravka u jemenskoj luci Mokka

Kao odgovor, američki ministar odbrane Lloyd J. Austin III pokrenuo je Operaciju Prosperity Guardian, kako bi zaštitili pomorsku plovidbu oko Jemena, a od januara 2024. godine Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uključili su vojne snage Bahreina, Kanade, Francuske, Italije, Holandije, Norveške, Sejšela i Španije, da zajedničkim snagama rješavaju sigurnosne izazove u vodama Crvenog mora i Adenskog zaliva, s ciljem osiguravanja slobodne plovidbe za sve zemlje i jačanja regionalne sigurnosti. No, najnoviji razvoj američke agresije na Iran sluti da će Bab el-Mandab ponovo biti u žiži interesovanja svjetske javnosti.

BIJEG SA PIRATSKE PIJACE: Posljednju noć u Hudaydahu odlučili smo da provedemo na piratskoj tržnici. Želio sam da snimim bar nekoliko zanimljivih kadrova za dokumentarac koji sam pripremao za Sarajevsku televiziju. Domaćini su smatrali da je to prilično opasna avantura, ali su nam nešto poslije ponoći poželjeli sreću i pokazali nam gdje se nalazi gusarski market, ali se nisu usuđivali s nama krenuti među zabuljene Jemence. Moram priznati da sam bio ispunjen nekim čudnim osjećajem, kao da učestvujem u nekom nečasnom poslu, opasnom lopovluku, koji mi je mogao donijeti mnoge neprijatnosti, pa čak i koštati glave.

Dogovor sa Eldinom bio je da za vrijeme snimanja kadrova mijenjamo uloge – čas da ja idem ispred njega i razgledam izloženu gusarsku robu i eventualno pokušam razgovarati sa sumnjičavim trgovcima, čas on da ide ispred mene i zainteresovano pipka izloženu robu, a ja da ga snimam. Tako smo ušli u mračni prostor bez trgovačkih tezgi, osvijetljen škrtim svjetlima plinskih lampi, u kome su se jedva prepoznavali likovi prodavača i kupaca. Bila je prilična gužva i teško je bilo procijeniti veličinu prostora i broj ljudi, ali kasnije će mi postati jasno da se piratska pijaca nastavlja na prostor legalnog trgovačkog suka sa nebrojnim tezgama i dućanima, u kome se odvijao jednako živahan metež.

NESIGURNI BAB EL-MANDAB: Nepoželjni strani brodovi nerijetko su žrtve jemenskih Huta

Nismo dugo ostali neprimijećeni. Dvojica muškaraca strogih koštunjavih lica i znatiželjnih pogleda, odjeveni u tradicionalnu jemensku mušku nošnju, sa džambijama zadjenutim za pasom, koji su od nas bili udaljeni nekih sedam-osam metara, s otvorenom neprijateljskom nakanom krenuli su prema nama, pokušavajući da se probiju kroz gužvu. Osjetili smo komešanje oko nas i brzo smo, gotovo instinktivno, krenuli prema suku, nastojeći da se čim prije izvučemo iz nevolje. Kada smo došli među trgovke, uspjeli smo ući u jedan dućan sa tekstilnom robom, pa izaći među trgovke sa začinima i nastaviti se kretati uskim prolazima, sve dok nismo ugledali morsku obalu i svjetla grada.

BAB EL -MANDAB IZBLIZA: Sutradan smo krenuli za Mokku, slavnu luku na obali Crvenog mora, poznatu po trgovini istoimenom kafom. Ova luka, podignuta na ulazu u Bab el-Mandab, bila je mjesto gdje su se stoljećima sastajali kineski, indijski, afrički i arapski pomorci i trgovci, mjesto gdje su razmjenjivali različite robe, pomorska iskustva i nove civilizacijske domete. Jemenski mornari, poznati po svojim navigacijskim vještinama, oduvijek su gospodarili ovim vodama, prenoseći svoje znanje s generacije na generaciju. Bab el-Mandab, uistinu, od pamtivijeka predstavlja vrata Jemena.

Tjesnac o kome danas bruji cijeli svijet dug je oko 150 kilometara. Proteže se od otoka Hanish na sjeverozapadu do ostrva Perim na jugoistoku, gdje se miješaju vode Crvenog mora i Adenskog zaliva. Njegov najuži dio, u blizini ostrva Perim, proteže se oko 20 kilometara u širinu. Moreuz je podijeljen ostrvom Perim na zapadni kanal, širok otprilike 25 kilometara, i uži istočni kanal, širine oko tri kilometra. Dubina mora varira od 150 do 310 metara, što ograničava plovidbu brodova u vodama između Crvenog mora i Indijskog okeana. Morsko dno se sastoji od sedimentnih naslaga prekrivenih bazaltnim formacijama, što odražava tektonsku aktivnost regije duž afroarapskog rascjepa.

Bab el-Mandab zahtijeva iskusne pomorce i vješte navigatore. Vulkansko otočje Hanish isprekidalo je plovni put, doprinoseći složenim plimnim strujama i navigacijskim izazovima. Istovremeno, plime i oseke u tjesnacu imaju posebne karakteristike, sa morskim strujama koje postižu brzine od 1-2 m/s, potaknute monsunskim vjetrovima i interakcijom oticanja Crvenog mora i dotoka voda iz Adenskog zaljeva. Moreuz odvaja Jemen od afričkog roga, na kome su smješteni Džibuti i Eritreja. Na najužoj tački tjesnac je širok otprilike 29 kilometara.

Bilo kako bilo, jemenska Vrata suza u vrijeme podijeljenih interesa u svijetu i aktuelne ratne krize na Bliskom istoku, postala su globalna tema broj jedan. Hoće li ih jemenski Huti, bliski Iranu, zatvoriti za prolaz “neprijateljskih” brodova ili ne, ponajviše zavisi od rasplamsavanja ili smirivanja ratnog požara u Perzijskom zalivu. Pred nama je, vidjećemo.