DRAGAN MARKOVINA: Povratak na fabričke postavke

Teško je ne vidjeti ironiju u činjenici da su u grbu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bili fabrički dimnjaci, kao simboli jednog drugačijeg svijeta industrijalizacije i progresa, a da su nacionalne stranke zapravo od početka obećavale povratak na fabričke postavke. Možda ne doslovno tim riječima, ali je smisao bio taj. Poništavanje modernizacijskih procesa, brisanje tragova socijalizma i zajedničkog života, sekularizacije i modernosti, te povratak u željenu prošlost razdvojenih zajednica, konzervativizma, klerikalizma, nacionalnih društva i u suštini plemenskih zajednica koje su vođene od strane političkih i vjerskih vođa, koji bi u njihovo ime trebali razgovarati o međusobnim odnosima. Sve drugo, a to su konkretni komunalni potezi, određeni zakoni, korupcija, bolji ili lošiji kadrovi, razvoj infrastrukture ili bilo što u odnosu na stvarni život jeste bitno i po tome će se nečiji mandati pamtiti i ljudi će ih eventualno nagraditi ili kazniti, ali je sve navedeno relevantno tek iza nacionalističkog svjetonazora koji je stvorio tri podijeljena društva. Ovih dana sam snimio prvi podcast nakon izbora i u njemu ugostio profesora Dinu Abazovića, koji je otprilike rekao da teorija kaže kako je za promjenu društvene kulturne svijesti potrebno proći oko šezdeset godina rada u tom smjeru. Iz čega se postavlja pitanje: Ako je jedna potpuno drugačija, modernistička i socijalistička vlast četrdeset i pet godina sustavno radila na tome i zapravo formirala nekih 15-20 posto ljudi u tom duhu, a sad već trideset i šest godina nacionalistička vlast radi na vraćanju unatrag i poništavanju ovih četrdeset i pet godina, što da radimo mi koji smo proizvod tih četrdeset i pet godina? Jer se očito jedino čeka da ovakvi poput nas izumru, pa da onda sve bude kako treba biti.

I nije ovdje poanta da je nekakva, uvjetno rečeno, ljevica izgubila vlast u Kantonu Sarajevo, jer to je jedina prava novost izbora, uz povratak HDZ-a u Predsjedništvo i novu tehnologiju koja je pokazala koliko nas je zapravo manje u zemlji u odnosu na službene brojke. Prvo, ta vlast jeste bila, uvjetno rečeno, lijevo-liberalna, budući da je imala i jednu izrazito konzervativnu stranku kao trećeg partnera. A drugo, očito jeste zaslužila izgubiti izbore, jer su građani to jasno poručili. Međutim, nije to stvarna poanta ovih izbora. Poanta je da čak i sada kad su dokinute sumnje u onih eventualnih desetak posto mrtvih glasača ili onih koji su napustili zemlju, a ostavili osobne iskaznice, dakle sad kada njih nema među glasačima, ishod i dalje izgleda jednako. Ljudi glasaju za svoje, a ovo nešto ljudi koji bi zajedničku priču glasa za SDP i Našu stranku, uz ponekog preostalog naivnog glasača Demokratske fronte. Što je uvijek istih, plus-minus, ovisno o tome jesu li razočarali u prethodnom mandatu, 15-ak posto glasova.

Dakle, iako je nejasno s kojim argumentima su se neki zavaravali svih ovih skoro četiri desetljeća, ali situacija je pljunuto ista kao nakon prvih višestranačkih izbora 1990. Raja hoće narodnjake i nema dalje od toga.

Pravo je pitanje što preostalih 15-ak posto ljudi koji to ne žele uopće mogu napraviti? Naravno, najlakše je reći da se mogu reorganizirati, možda i ujediniti u jednu partiju ili neku trajnu koaliciju, izaći na teren, pozabaviti se stvarno svim vrstama radnika, pokušavati zaštititi prirodu od raznih koncesija na hidroelektrane ili državu od koncesija na aerodrome i javnu infrastrukturu, pokušati kao centralno pitanje postaviti dolazak mladih ljudi do vlastitih nekretnina i sve to raditi na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine. Sve to uglavnom nisu radili i nemam nikakvih sumnji da bi nakon tako krvavog terenskog i sadržajnog rada, ovih 15-ak posto, došlo možda do 20 ili čak do 21 ili 22%. Ali dalje ne bi. Društvo, građani, narodi, zovimo ih kako god hoćemo, žele svoju nacionalnu stranku i nema dalje od toga.

Ne znam odgovor na gore postavljeno pitanje, jer bih ga svakako već ponudio u praksi da znam, ali je izvjesno kako nas ovakve teška vremena čekaju. A Bosna i Hercegovina je birala baš onako kako od početka bira, pa bi bilo dobro da konačno pritisnu te svoje da se pozabave navedenim pitanjima.