ADAMIR JERKOVIĆ: Izbori su završeni, sad je pravi ispit

Izbori u Bosni i Hercegovini su završeni. Ovoga puta gotovo rekordnom brzinom. Nove tehnologije pokazale su da Bosna i Hercegovina može imati efikasan i transparentan izborni proces. Građani su relativno brzo saznali kome su dali povjerenje. Sada ostaje ono mnogo teže: šta će političari učiniti s tim povjerenjem. A tu počinje prava priča. Ovi izbori donijeli su nekoliko jasnih pobjednika, ali i nekoliko važnih poruka. SDA se snažno vratila u političku igru. HDZ je dobio ono što je godinama tražio – svoju kandidatkinju u Predsjedništvu. SNSD je zadržao dominaciju u Republici Srpskoj. Istovremeno su stranke trojke pretrpjele ozbiljan udar, dok je Demokratska fronta izgubila značajan dio svoje parlamentarne snage. Ali iza izbornih brojeva vidim nešto mnogo dublje.

Čini mi se da su se građani umorili od stalnog dokazivanja da je građanska država moguća. Umorili su se od političke borbe u kojoj se svaki pokušaj građanskog koncepta odmah pretvara u novu etničku svađu. Kao da je veliki dio birača zaključio: ako se već stalno govori u ime naroda, onda ćemo i mi glasati za one koji taj jezik najbolje govore. To je, po mom mišljenju, jedna od najvažnijih poruka ovih izbora.

Bosna i Hercegovina je tako napravila korak prema još snažnijoj etničkoj političkoj strukturi. Ne zato što građani nužno žele etničku državu, nego zato što su se umorili od političkog rata oko građanske države. A to nije isto.

Zato ovaj rezultat ne treba pogrešno tumačiti. Ideja građanske BiH nije nestala. Ona je samo na ovim izborima dobila slabiju podršku nego što su njeni zagovornici očekivali. Posebno je to vidljivo kroz rezultat Demokratske fronte. Kandidat te stranke nije uspio osvojiti hrvatsko mjesto u Predsjedništvu, a sama stranka je izgubila veliki dio ranije podrške. Željko Komšić je priznao poraz i rekao da se izborna volja mora poštovati. To je demokratska činjenica koju treba prihvatiti. Ali prihvatiti izborni rezultat ne znači odustati od principa.

Ovoga puta Hrvati su dobili ono što su godinama tražili – članicu Predsjedništva koju je dominantno izabrao hrvatski birački korpus. Darijana Filipović ostvarila je uvjerljivu pobjedu i time je jedan od najvećih političkih sporova između Bošnjaka i Hrvata u posljednje dvije decenije izgubio svoju dosadašnju snagu. Sada više nema opravdanja za stare alibije.

Ako je problem bio u tome što Hrvati nisu mogli izabrati svog predstavnika, taj problem je sada riješen izbornim putem. Sada je red na hrvatsku politiku da pokaže šta znači ravnopravnost. Ravnopravnost ne može značiti samo pravo da izabereš svog predstavnika. Ona mora značiti i spremnost da se sa drugim narodima gradi zajednička država. Upravo zato pažljivo sam čitao prve poruke nove članice Predsjedništva. Govorila je o partnerstvu, evropskom putu i spremnosti da napravi prvi korak prema drugim članovima Predsjedništva. To je dobro. Sada čekamo djela.

S druge strane, SDA je napravila veliki povratak. Stranka je očigledno dobro pročitala raspoloženje biračkog tijela. Najveća bošnjačka stranka ponovo je uspjela mobilizirati svoje biračko tijelo. Međutim, jedan paradoks ostaje: stranka je ojačala, a njen lider je drugi put izgubio predsjedničku utrku od istog takmaca Denisa Bećirovića. To nije mala politička poruka.

I tu dolazim do Semira Efendića.

Njegov uspjeh mene nije iznenadio. Semir Efendić je godinama stvarao vlastitu političku bazu, posebno u Novom Gradu, najvećoj općini u BiH. Mlad, ambiciozan i neposredan, prepoznao je šta ljudi žele čuti i, još važnije, šta žele vidjeti. Nije čekao da mu politička popularnost padne s neba. Gradio ju je godinama. Stranka za BiH sada je postala ozbiljna politička snaga. I vjerujem da će njen naredni korak biti približavanje SDA. To je logičan nastavak izborne matematike, ali i potvrda onoga što sam već rekao: birači su se ovoga puta okrenuli nacionalnim i jasno profiliranim političkim strankama. SDA je ojačala. HDZ je ojačao. SNSD je ostao dominantan. Ali upravo zato pobjednici sada imaju i najveću odgovornost.

Bećirović je osvojio novi mandat iako sa znatno manjim brojem glasova nego prije četiri godine. Ipak, njegov politički profil ostaje snažan. Njegovi međunarodni kontakti, angažman u institucijama Evropske unije i Ujedinjenih naroda i posebno borba za istinu o Srebrenici dali su mu poziciju jednog od najvažnijih političkih glasova iz BiH. Njegov poziv Zagrebu i Beogradu da Bosnu i Hercegovinu tretiraju s poštovanjem, kao što evropske prijestolnice tretiraju Švicarsku, bio je dobar početak. Sada ćemo vidjeti hoće li biti dovoljno snage da se ta politika provede. Jer vlast će se gotovo sigurno ponovo graditi na staroj političkoj matematici. SDA, HDZ i SNSD bit će među glavnim kreatorima nove vlasti, vrlo vjerovatno uz uključivanje SBiH. Jer ne treba zaboraviti da Efendić nikada nije okrenuo leđa stranci uz koje je ponikao, a tu je i jasan izborni rezultat. No, ko god sa bošnjačke strane bude pravio državnu vlast, teško će moći zaobići SNSD. A upravo tu počinje najteži test. Iz Banje Luke već su stigle stare poruke. Dodik je svoju pobjedu povezao s novom političkom atmosferom u SAD-u i otvoreno slavio povratak politike koja mu, kako vjeruje, više odgovara. Ali BiH ne smije svoju sudbinu vezati ni za Washington, ni za Zagreb, ni za Beograd, ni za bilo koju drugu prijestolnicu. Ona mora imati vlastitu političku snagu. Zato sada i HDZ i SDA i SNSD moraju pokazati jesu li dobili izbore da bi dijelili plijen ili da bi upravljali državom. Jer građani su poslali vrlo jasnu poruku: dosta im je političkih sukoba koji ništa ne rješavaju.

Hoće li se ta poruka čuti?

To ćemo tek vidjeti. Jedno je, međutim, sigurno. Bosna i Hercegovina se ne može graditi tako što će jedan narod drugome objašnjavati kako treba da glasa. Ne može ni tako što će se izborna pobjeda pretvarati u dozvolu za blokadu institucija.

Hrvati sada imaju svoju predstavnicu. Bošnjaci imaju svog člana Predsjedništva. Srbi imaju svoju predstavnicu. Sada treba vidjeti mogu li njih troje biti i članovi jednog Predsjedništva BiH. To je mnogo važnije od toga ko je koga pobijedio. I zato ne mislim da su ovi izbori nužno loši za BiH. Možda su, paradoksalno, korisni upravo zato što su političke odnose ogolili. Više nema skrivanja iza izbornih alibija.

Ako hrvatska politika želi ravnopravnost, sada je prilika da je pokaže konstruktivnim djelovanjem. Ako bošnjačka politika želi građansku državu, mora naučiti kako se do nje dolazi političkim kompromisom, a ne stalnim moraliziranjem. Ako srpska politika želi poštivanje svojih prava, mora prihvatiti da ta prava ne uključuju pravo na razgradnju države.

I još nešto. Bosna i Hercegovina je ekonomski mnogo povezanija nego što je političari žele prikazati. Dok se iz Banje Luke govori o ekonomskom bumu, podaci pokazuju da jedna sarajevska općina, Ilidža, ostvaruje veći fiskalni promet od Banje Luke iako ima višestruko manje stanovnika. Ekonomija tako često kaže ono što politika pokušava sakriti: BiH je jedan prostor.

Izbori su završeni. Pobjednici su poznati. Kombinatorika vlasti tek počinje. Ali prava pobjeda neće biti ni SDA, ni HDZ-a, ni SNSD-a. Prava pobjeda bit će ako nakon četiri godine građani budu živjeli bolje, ako institucije budu funkcionalnije, ako se evropski put nastavi i ako se iz političkog rječnika konačno izbace blokade, ucjene i prijetnje raspadom države.

Građani su glasali po svome. Sada je red na političare da vladaju po odgovornosti.

Bosna je njihova obaveza, a ne njihov plijen.