Prvo reprezentacija ne može igrati na jednom od simboličkih najbitnijih nogometnih zdanja u državi, a onda i kad konačno dođe, nećemo pustiti publiku da ne bi navijala za domaću ekipu. Koja bi se, opet upitno, osjećala kao domaća na tom terenu kad bi, recimo, na utakmicu došli navijači Zrinjskog

Najveća laž je priča o Danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima jer se Katolička crkva do sada, bez ikakvih naznaka da će se to ikad promijeniti, sjećala samo žrtava jedne strane, a nikad žrtava ustaške države, pa makar i samo onih hrvatske nacionalnosti. Da ne govorimo o sjećanju na ubijene Srbe po Hercegovini koje je ubila ustaška državna politika

Realno je jedini efektan redateljski moment filma onaj u kojem putem izravnih svjedočanstava najbližih članova porodice ljudi koji su pokopani na Partizanskom, Leslie demantira besramnu gradonačelnikovu laž

Pišem ovo po ne znam koji put, očito uzaludno, ali neka. Ljudi i narodi u Bosni i Hercegovini su toliko istraumatizirani ratom i nemogućnošću ostvarenja pravde i neke njihove vizije zemlje nakon rata da ne postoji ništa gore što se tim ljudima može napraviti, od toga da ih se dodatno traumatizira. Svi oni koji to rade, zapravo, ne vole te ljude, što god da javno govorili

Nema nikakve dileme da je Sanaderovo doba bilo obilježeno korupcijom neviđenih razmjera, jednako kao što nema nikakve dileme da je praktično on jedini kažnjen za sve to skupa, dok npr. HDZ presudu protiv sebe reputacijski, kao ni financijski, nije ni osjetio

U stvarnosti se nema gdje dalje bildati nacionalizam, niti antisrpski sentimenti mogu biti izraženiji, kao što ništa neće zamagliti čitav niz afera i nerazjašnjenih smrti u vojsci u posljednje vrijeme, pa i potpunog nedostatka bilo kakve suvisle obrambene politike