Ono što povezuje ove tri priče, osim očite činjenice da se događaju u istoj zemlji, jeste da ljudi stradavaju isključivo zbog vlastitog porijekla ili državljanstva, ili se u kvalitetu njihovog života ulaže opet zbog porijekla te da smo postali nevjerojatno neosjetljiva društva

Da se razumijemo, šanse za nekakvu lijevu, građansku, sekularnu, stvarno antifašističku i suštinski integriranu Bosnu i Hercegovinu su svakako nikakve. S kakvim god SDP-om. One su realno bile nikakve i s prijašnjom geopolitičkom konstelacijom

Javni servis bi trebao biti čuvar kulturne baštine, financijer žive kulture i posljednji bastion memorije jednog društva. Odatle su dokumentarni, obrazovni, kulturni i filmski program u čitavoj priči najbitniji

Da od tolikog broja ljudi baš nijedan nije zavikao, ni zaustavio ubojicu je poražavajuće. I možemo mi tražiti racionalna objašnjenja u logičnom strahu za vlastiti život ispred naoružanog čovjeka, ali ovo okretanje glave koje se odvilo neku večer samo pokazuje do koje mjere je dobrom dijelu društva ubijena ljudskost

Jednostavna je i poražavajuća činjenica da je ustašluk eksplodirao u Hrvatskoj, da nije pao s neba, nego je došao kao logična posljedica njegove normalizacije i simpatija koje je dobio od HDZ-a, a pogotovo Crkve, i jer je na koncu sam Plenković sudjelovao u uzdizanju Thompsona u mainstream

Nitko nije ni slijep, ni glup, niti mu je izbrisano pamćenje, pa tako nije ni fratrima, ni hadezeovcima, a ni običnim ljudima, na to što je Herceg-Bosna u praksi napravila njihovim susjedima, pa i prijateljima Bošnjacima. Svi to znaju. Jednako u Mostaru, koliko u Stocu ili u Čapljini