Paul Schmidt za Oslobodjenje.ba: EU mora zauzeti snažniji stav

Kakvo je raspoloženje unutar država EU kada je riječ o proširenju? Koje zemlje članice su rezervisane ili čak imaju otpor prema proširenju, posebno ako govorimo o zemljama zapadnog Balkana?

- Trenutna geopolitička situacija ponovo je stavila pitanje proširenja EU u prvi plan političke rasprave. Međutim, raskorak je očit: dok evropski političari u javnim govorima naglašavaju važnost i hitnost integracija, posebno zemalja zapadnog Balkana, nedostaje odlučna, kolektivna akcija da se proširenje pretvori u stvarnost i da se provedu potrebne reforme unutar EU.

Kreatori politika nisu bili uspješni u komuniciranju važnosti daljnjeg proširenja EU sa javnosti, koja to ne smatra prioritetom. Prema najnovijem istraživanju Eurobarometera, 53 posto građana EU podržava prijem dodatnih zemalja u Uniju u narednim godinama, dok se 40 posto protivi takvom proširenju. Austrija, Francuska, Njemačka i Češka su najskeptičnije.

Polovični kompromisi

U prošlosti, posebno vlade Francuske i Nizozemske, nisu pokazivale mnogo entuzijazma za buduća proširenja, dajući prioritet dubljoj integraciji unutar EU i insistirajući na strogom ispunjavanju kriterija za pristupanje. Istovremeno, još postoji nekoliko bilateralnih prepreka koje komplikuju proces proširenja.

Sve su glasniji narativi o promjeni modela proširenja, ali i prijedlozi o drugačijim stepenima integracije. Nedavno su Njemačka i Francuska uputile non paper o postupnoj integraciji zemalja zapadnog Balkana i Moldavije. Šta bi ovakva odluka na nivou EU značila za zemlje zapadnog Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu?

- Za zemlje kandidatkinje, trenutne procedure pristupanja često se pokazuju sporim i frustrirajućim. U slučaju BiH, prošlo je deset godina otkako je zemlja podnijela zahtjev za članstvo. Iako je EU 2024. odlučila otvoriti pregovore, to ne znači da je Bosna vrlo blizu članstvu u EU.

Iz tog razloga vrijedi razmotriti nove pristupe koji bi mogli ubrzati integraciju država koje teže članstvu i dati im određene pogodnosti prije punopravnog članstva, a na osnovu njihovog napretka u reformama. BiH bi, posebno, mogla imati koristi od takvog pristupa, jer bi se prijelazni ciljevi mogli postići brže, što bi moglo podstaći daljnje reforme. Postepeni proces integracije također bi mogao pozitivno utjecati na javno mnijenje prevazilaženjem trenutnog osjećaja stagnacije.

Za Crnu Goru, koja želi pristupiti EU 2028, koncept postupne integracije ne bi napravio veliku razliku. Proces pristupanja ove zemlje već je uveliko napredovao, a tradicionalni model vjerojatno će brže dovesti do članstva.

Uslijedio je i dokument iza kojeg stoje dvije pomenute zemlje (Njemačka i Francuska), te Nizozemska, Belgija i Luksemburg, a koji se odnosi na limitirano pravo glasa novih članica EU. Je li EU zaista potrebno ovakvo pravilo i kako bi se ono odrazilo na potencijalne članice? Kako bi utjecalo konkretno na Crnu Goru?

- Upitno je da li bi takav aranžman mogao biti održiv na duži rok. Krajnji cilj procesa pristupanja EU mora ostati punopravno članstvo. Iako je albanski premijer Edi Rama izrazio otvorenost prema takvom scenariju, većina drugih zemalja kandidatkinja - posebno vodeća Crna Gora - vjerovatno bi se tome protivila, jer ne žele da budu doživljene kao članice EU drugog reda.

Također se postavljaju pitanja u vezi s praktičnim implikacijama takvog pristupa. U kojem trenutku bi nove države članice dobile puno pravo glasa? Da li bi postupna integracija riskirala beskonačno odgađanje punopravnog članstva sa svim njegovim pravima i obavezama? EU bi se trebala proaktivnije suočiti s tim teškim pitanjima, umjesto da traži polovične kompromise koji u konačnici ne bi koristili nijednoj strani.

Treba imati na umu i da samo članstvo u EU ne znači da su sve faze integracije završene danom pristupanja. U mnogim područjima - poput usvajanja eura, učešća u šengenskom prostoru ili ostvarivanja koristi od slobodnog kretanja radnika - moraju se ispuniti dodatni kriteriji, a često se primjenjuju i dugi prijelazni periodi.

Zašto najveće i najutjecajnije države EU u ovom momentu traže drugačija rješenja od postojećih? Očekuje li se možda protivljenje nekih zemalja EU kada je riječ o Crnoj Gori kao moguće najmlađoj članici EU?

- Širi geopolitički kontekst, vanjski pritisak na EU i susjedne zemlje, te novi izazovi u vezi sa procesom proširenja - poput ambicija Ukrajine i Moldavije da se što prije pridruže EU - prisiljavaju Uniju, a posebno njene veće i utjecajnije države članice, da istraže nove i nekonvencionalne načine ubrzavanja ili optimizacije donošenja odluka i dugotrajnih procedura kakve su integracije u EU.

Istovremeno, jednako je važno da i EU bude sposobna prihvatiti nove članice i brzo riješiti institucionalna i budžetska pitanja koja će buduća proširenja neizbježno izazvati, a kako bi se očuvala sposobnost Unije da učinkovito funkcioniše čak i s 30 ili više država članica.

Zajednička rješenja

Crna Gora vjerojatno neće naići na značajno protivljenje među državama članicama ako ispuni sve kriterije. Pristupanje zajedno s Islandom, ako se ova nordijska zemlja odluči za članstvo, moglo bi stvoriti dodatni pozitivan zamah. Ipak, postoje potencijalne zamke. Svaka država članica EU mora odobriti pristup novih članica, a u nekim zemljama bi referendumi u konačnici mogli biti presudna tačka o njihovom prihvatanju.

Gdje je BiH? Kaskamo u reformama, a čini se ni da EU nema konkretnu ideju šta sa nama.

- Najvažnije je da EU pokaže predanost nastavku podrške BiH tokom cijelog procesa pristupanja i potakne zemlju da nastavi s reformama. Unija mora očuvati utjecaj u odnosu na geopolitičke aktere poput Sjedinjenih Američkih Država i njihove posebne interese, kao što je nedavno postalo očigledno u raspravama o visokom predstavniku.

S obzirom na ambicije vanjskih sila i utjecaj Rusije na Republiku Srpsku, EU mora zauzeti snažniji stav i jasno komunicirati prednosti evropskog socijalnog modela, evropskih vrijednosti, vladavine prava i slobode izražavanja u poređenju s autoritarnim i izolacionističkim alternativama.

Šta je zapravo fokus EU? Svjedočimo geopolitičkim previranjima u svijetu. Kakvi izazovi su pred Unijom i je li zapadni Balkan uopće važan u ovim trenucima?

- EU, kao i zemlje zapadnog Balkana, suočavaju se s istim globalnim izazovima: tekućim ratom Rusije protiv Ukrajine; moćnom i često nepredvidivom ulogom Sjedinjenih Država i njenim implikacijama na evropsku sigurnosnu arhitekturu; održavanjem globalne konkurentnosti uz istovremeno unapređenje zelene tranzicije; smanjenjem ovisnosti, posebno u energetskom sektoru; uspostavljanjem učinkovitog upravljanja migracijama; i jačanjem liberalne demokratije protiv vanjskog utjecaja, populizma i dezinformacija.

Sve su to pitanja koja utječu i na EU i na zemlje zapadnog Balkana, te zahtijevaju zajednička rješenja. Stoga kreatori politika moraju razmišljati izvan sljedećeg izbornog ciklusa, brže donositi odluke i otvoreno ih objašnjavati građanima.

U tom kontekstu, zemlje zapadnog Balkana su od posebne važnosti. Što dosljednija bude saradnja sa EU i što bude brži napredak u procesu integracija, to su veće šanse za očuvanje društvene kohezije, jačanje položaja Evrope u svijetu i suprotstavljanje autoritarnim vanjskim silama.