Fikret Mašić za Oslobođenje: Nije bio samo Sarajevo safari, bio je Bosna safari

U Oslobođenju je 1. aprila 1995. objavljen tekst pod naslovom “Snajperski safari u Sarajevu”. Kada Vi dobijate informacije koje upućuju na postojanje organizovanog lova na ljude?

- Napravljena je scena za bal monstruma još 1991. godine. Jedinice koje uslovno možemo nazvati jedinicama Jugoslavenske narodne armije, jer to od 1991. više nisu bile, zapravo su bile horde iz Srbije i Crne Gore, sa snajperskim četama u svom sastavu. Sve brigade koje su držale prsten oko Sarajeva imale su snajperske čete koje su svakodnevno, u smjenama, obavljale taj posao.

Lovište za monstrume

Bilo je i plaćenika koji su dolazili, kao i onih koji su plaćali da ubijaju. Međutim, to je samo mali dio. Sarajevo je bilo klanica, lovište za sve monstrume na ovom svijetu.

Sigurno je da je tokom opsade Sarajeva bilo teško sve provjeriti i dokumentovati?

- Ono do čega je, između ostalog, Služba državne bezbjednosti došla kroz presretnute komunikacije jeste da su dolazili plaćenici iz Ukrajine, Rusije, Grčke, Njemačke… Iza toga stoji Vojska Republike Srpske, ali i Služba državne bezbjednosti Srbije. To su bili psi rata, ljudi koji dolaze da ratuju za neku stranu u tuđoj zemlji i za to su plaćeni. Sarajevo safari je poseban aspekt monstruoznosti: ljudi su plaćali velike sume da dođu na položaje s kojih će ubijati građane. Uvjeren sam da se to dešavalo i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine - u Goraždu, Bihaću i svuda gdje su postojali uslovi za snajperska dejstva. To je jedna od metoda prljavog rata. Možda nije problem kada je meta vojnik, ali jeste kada je dijete ili starac koji očigledno nisu vojna niti legitimna meta. Najmanje je od dejstva snajpera poginulo vojnika. Žrtve su,uglavnom, civilne.

Pored odgovornosti, svi traže još poneki detalj o morbidnom “ratnom sportu” bogatih. Izmiče li pritom činjenica da su izostale kazne za one koji su godinama svakodnevno pucali na grad?

- Sarajevo safari možda skreće pažnju s težih zločina. To treba rasvijetliti, ali je to samo mali dio u odnosu na monstruozne zločine počinjene u BiH. Pogledajte istočnu Bosnu - etnički je očišćena, pobijeni su ljudi od Orašja do Srebrenice, studiozno, planski. Ništa nije bilo slučajno. U Prijedoru su ljudi godinama živjeli u strahu od egzekutora. Sve je to posljedica politike nekažnjivosti koju je promovisala Srbija: nećete biti kažnjeni - idite, ubijajte, pljačkajte, silujte...

Na snimcima nastalim tokom opsade Sarajeva se vidi i sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić...

- Vidi se i da drži pušku, a ne stativ. A i da nije, šta će na Zlatištu? Došao da bere ljubičice, je l’? Srpska radikalna stranka, sa Šešeljem na čelu, bila je naslonjena na kontraobavještajnu službu vojske Jugoslavije. Ona ih je opremila i ona stoji i iza tog Sarajevo safarija. Ma, ne Sarajevo safarija, nego još gore, Bosna safarija. U Italiji traje istraga o Sarajevo safariju i to trebaju uraditi i druge zemlje. Imaju vrlo sposobne tajne službe. Imali su podatke iz opkoljenog Sarajeva, stranci su sve znali i za zločine i kako se ljudi ubijaju...

Iz pravosudnih krugova dolaze poruke da svi ratni zločini neće biti procesuirani, da nema dokaza, da svjedoci umiru...

- Dokaza ima, ali šta je usporilo procesuiranje ratnih zločina? Oportuno ponašanje domaćeg pravosuđa i oslanjanje na Haški tribunal iako su oni rekli da će uzeti velike slučajeve, dok će ostalo ostati domaćim institucijama. Tužilaštva su puna materijala. Prije nekoliko godina donesena je i sramna strategija procesuiranja ratnih zločina, prema kojoj je zacrtano da bi se trebao procesuirati jedan zločin Armije RBiH, jedan VRS-a, jedan HVO-a. Pa ko pristaje na takvu strategiju kad je nad onima koji su branili Bosnu i Hercegovinu izvršeno 80% zločina?!

Časna Armija

Više se mora govoriti o časnoj borbi pripadnika Armije RBiH. Cijeli rat su pripadnici MUP-a RBiH i kriminalističke policije za svaki slučaj ratnog zločina koji su obradili na adekvatan način obavještavali tužilaštvo. Nismo prestali ni kad je počeo da funkcioniše Haag, a radili smo i s njima. Kada smo prešli u Agenciju za istraživanje i dokumentaciju, tad je nastupilo stvarno sistematsko objedinjavanje dokumentacije. Obijedinjen je uviđajni materijal, obavještajni i drugi podaci službe državne bezbjednosti i službe javne bezbjednosti i to je rezultiralo podizanjem optužnica protiv Slobodana Miloševića, Jovice Stanišića, Radovana Karadžića, Mome Krajišnika, Biljane Plavšić...

Odbjeglih, povezanih sa ratnim zločinima je mnogo. Bježe gdje stignu, najviše u Srbiju i Hrvatsku, koje ih ne žele izručiti BiH...

- Ne znam šta međunarodna zajednica čeka, treba da prisili Srbiju i Hrvatsku da ih izruči. Ratni zločini i monstrumi su tamo našli utočište. Srbija je u agresivnoj politici promovirala nekažnjivost. Pustili su iz svojih zatvora najmonstruoznije ubice, silovatelje, razbojnike da čine zločine po BiH.