Zloupotrebe na društvenim mrežama: Tanka je linija između pomoći i prevare

“Ima li neko ko može pomoći, nemamo šta jesti”, “Djeca nemaju šta obući”, “Treba mi haljina”, “Sin mi je bez patika”... Mole ljudi. Traže i polovan namještaj, veš-mašinu ako neko ima staru, a da je ne koristi, šporete na loženje... Puno je takvih objava, more, jer iz dana u dan cijene su sve više, plate iste, ljudi očajni i vape za pomoć. Troškovi lete u nebo, a treba živjeti. I jesti i odjenuti nešto... Traže se i odjeća za djecu, oprema za bebe koje tek trebaju doći na ovaj svijet. Život je sve skuplji, a socijalnih slučajeva sve više. Raste i broj apela po društvenim mrežama.

Ako nekom (ne) treba...

Država baš i ne brine ni za stare, ni bolesne, a ni one u potrebi. Da nije humanitarnih organizacija i dobrih ljudi ko zna kako bi tek bilo. Brojne su i grupe na društvenim mrežama napravljene upravo s ciljem da se pomogne.

“Ova grupa je za poklanjanje kome je zaista potrebno i kome možemo pomoći”, stoji uz naziv jedne Facebook stranice, a među objavama niz pitanja među kojima su: “Poklanja li neko autosjedalicu? Potrebno za dijete od 3 godine”, “Potreban očuvan dvosjed ili manji ugao, ako nekome ne treba, a poklonio bi ga”... Nekad ranije neko je u istoj grupi poklanjao ugaonu garnituru, samo je trebalo doći i odnijeti je.

Ima i apela majkama - jedan je za one mame koje imaju očuvanu odjeću za curicu od 13 godina i koje bi odvojile nešto pred Bajram. Korisnica koja je objavila taj post navela je da treba djevojčici koja živi kao podstanarka sa majkom, a koja čisti da bi plaćala garsonijeru.

Odgovor na pitanje zašto ljudi traže pomoć baš putem društvenih mreža je jednostavan.

- Društvene mreže su dio naše svakodnevice i na vrlo lak i jednostavan način možemo mobilizovati veliki broj ljudi koji će po liniji solidarnosti nešto uraditi ili skupiti potrebna sredstva, kaže za Oslobođenje sociolog Vladimir Vasić.

No, nažalost, dešava se i da dođe do zloupotreba, jer društvene mreže daju korisnicima i mogućnost da se kriju iza virtuelnih identiteta.

- Činjenica je da ljudi djeluju po liniji empatije i solidarnosti, često impulsivno, i najosjetljiviji smo kad su u pitanju tuđa nesreća ili bolest, posebno kad su u pitanju, nažalost, djeca i mladi ljudi, ističe Vasić.

Na objavu oca dvoje male djece koji pita ima li dobrih insana da mu pomognu da plati kiriju, jer je tek počeo da radi pa će platu čekati više od mjesec, i koji ističe da bi novac rado vratio, mnogi su reagovali.

“Treba pomoći”, “Ja ću izdvojiti koliko mogu, jer tuđa sreća je i moja sreća”, “Onoliko koliko možeš da halališ”... i onda poziv: “Hajde da svi damo koliko možemo, pa da skupimo”.

Nažalost, ima i onih koji su prevareni, a njihova pomoć je otišla onome kome nije trebala, pa upozoravaju, traže više podataka. Neki od njih jasno poručuju da više nikom ne vjeruju. Povremeno reaguju i administratori - u grupama koje nisu za takve apele, to kažu, u onima koje jesu traže dodatne informacije. Nekad i brišu objave...

- Dešava se, nažalost, jer onaj ko hoće da izvrši neki vid zloupotrebe, ide u krajnju liniju manipulacije emocijama kod čovjeka, ističe Vasić.

Jedna korisnica je napisala da je prestala poklanjati stvari, jer ih većina dalje preprodaje, te uputila ostale na organizacije koje te predmete zaista proslijede ugroženim porodicama.

Takav način zloupotrebe može da se podvede i krivična djela poput prevara ili obmana, a kako ističe Vasić, svima nama je potrebna dodatna svijest i bar neka digitalna pismenost kad su u pitanju društvene mreže, da vidimo ko stoji iza tih objava i da li su to zaista legalne stvari.

- Na taj način se može nanijeti i velika šteta ljudima koji rade dobre stvari i pošteno jer, što naš narod kaže, kad se jednom opeče o mlijekom, onda duva i u jogurt, upozorava sociolog i navodi primjere pojedinaca koji putem, primjerice TikToka i liveova, dobijaju enormne količine novca.

U takvim slučajevima je, kaže, pitanje da li je posrijedi siromaštvo ili vid nekog patološkog stanja, zanemarivanja porodice, nehtijenje rada... Vasić ističe da ima dosta ljudi s nerazvijenim radnima navikama, a prodaju priču u nekim humanitarnim okvirima, kako su ugroženi, kako ne mogu da rade, kako su bolesni.

Ništa nije sveto

- To su ljudi koji su manipulatori, naglašava naš sagovornik i dodaje da su ljudi, koji su zaista u stanju socijalne potrebe, tihi, sklonjeni sa strane, dok klasični manipulatori koriste društvene mreže, praktično besplatni marketing i skupljaju, prije svega, pažnju, ali i novac.

Vasić ističe da je solidarnost, po čemu smo mi u BiH poznati, nešto što je dobro i potrebno u savremenom društvu. Od toga ne treba bježati. Međutim, jako je teško običnom čovjeku razgraničiti da li je u pitanju solidarnost ili s druge strane, ipak, ima elemenata prevare ili neke obmane. Dodaje da, ako imamo povećan stepen obmana putem društvenih mreža na račun nečije nesreće, onda možemo govoriti o obrisima krize javnog, odnosno ličnog morala u društvu.

- Govorimo o krizi sistema vrijednosti, spuštanju granica, gdje nam više ništa nije sveto i gdje prelazimo te neke crvene linije zarad dobijanja protivpravne imovinske koristi. Možemo i o tim segmentima govoriti, ali treba jasno razgraničiti solidarnost, humanitarni rad i društveni aktivizam od klasičnih prevara i obmana koje su i krivična djela, zaključuje Vasić.

Za one koji žele pomoći, savjet je da budu oprezniji, a onima koji igraju na kartu dobrote kako bi prevarili i nešto ušićarili, uz činjenicu da čine zakonom kažnjivo djelo, kako napisa jedna korisnica, nek’ ide na dušu.