Trovanje hranom može uzrokovati trajne promjene u mozgu
Ilustracija/ Pexels/
Jedno loše iskustvo s hranom može biti dovoljno da određeni okus zauvijek izbrišemo s jelovnika. Sada su naučnici s Univerziteta Princeton identificirali tačnu regiju mozga koja stoji iza ove snažne vrste memorije kod miševa – centralnu amigdalu – otvarajući vrata boljem razumijevanju kako mozak povezuje uzrok i posljedicu, čak i kada je između njih vremenski razmak.
Ovo otkriće može objasniti zašto nam se neka hrana iznenada zgadi, ali i pomoći u istraživanju dugotrajnih asocijacija povezanih s traumom i posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP), piše Earth.com.
Vođeni svakodnevnim pričama o trovanju hranom, istraživači su osmislili eksperiment u kojem su miševi dobijali napitak s okusom grožđa (Kool-Aid), a pola sata kasnije im je ubrizgana supstanca koja izaziva privremenu mučninu. Kada su dva dana kasnije mogli birati između Kool-Aida i vode, izbjegavali su napitak koji su povezali s nelagodom.
Istraživače je najviše zaintrigiralo otkriće da je centralna amigdala – regija poznata po procesiranju emocija, naročito straha – aktivna u svakom dijelu procesa: dok miševi prvi put konzumiraju okus, tokom osjećaja mučnine i kasnije, prilikom prisjećanja.
Daljnje analize su pokazale da specijalizirane ćelije u moždanom stablu, koje proizvode protein CGRP, šalju signale direktno u centralnu amigdalu. Stimulacijom tih ćelija, bez stvarnog izazivanja bolesti, istraživači su kod miševa izazvali istu averziju prema okusu – što potvrđuje kako mozak gradi vezu između okusa i fizičke reakcije.
"Bio je to izuzetno uzbudljiv trenutak", prisjetio se istraživač Christopher Zimmerman. "Vidjeti kako se memorija aversije razvija na nivou pojedinačnih neurona bilo je fascinantno."
Ovo istraživanje ne samo da objašnjava zašto neko, nakon samo jednog lošeg obroka, više nikada ne može ni pomirisati određenu hranu, već i nudi širu sliku o tome kako mozak povezuje događaje razdvojene vremenom – ključan mehanizam u mnogim aspektima učenja, uključujući i razumijevanje trauma.
Ako se naučimo kako mozak formira takve "jednokratne" memorije, možda ćemo jednoga dana znati i kako ih promijeniti.
