Ratna uloga Stevandića (ponovo) pod lupom
Stevandić je u više navrata negirao navode o umiješanosti u ratne zločine
Ratna uloga Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ponovo je aktuelizirana nakon nedavnog svjedočenja Darka Bosančića pred Sudom BiH. Bosančić je svjedok optužbe u predmetu protiv Danka Kajkuta, koji je u svojstvu komandira Prvog voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka optužen za zločine protiv čovječnosti.
Optužnicom su mu na teret stavljena zatvaranja, mučenja, ubistva i silovanja civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području opštine Kotor-Varoš tokom 1992. godine.
Komanda jedinice
Bosančić, koji je bio u specijalnom odredu policije, pod zakletvom je izjavio da mu je Kajkut bio prvi pretpostavljeni, te ispričao da je jedinica bila upućena da nasilno preuzme stanicu policije i ključne objekte u Kotor-Varoši. Jasno je naveo da su u komandi te jedinice bili i Ljuban Ećim, Zdravko Samardžija, te Nenad Stevandić.
Upravo se u okviru ovog sudskog procesa, kroz svjedočenja preživjelih žrtava, javno problematizovala i uloga aktuelnog predsjednika NSRS-a, koji se u iskazima direktno dovodi u vezu sa premlaćivanjem zarobljenika.
Prvi svjedok Tužilaštva BiH u istom predmetu Fikret Skopljak iznio je najteže optužbe o direktnom fizičkom zlostavljanju. Ispričao je da su ga 11. juna 1992. godine, nakon upada vojske u Kotor-Varoš, iz kuće izveli uniformisani vojnici, a da su potom došli Danko Kajkut, Nenad Stevandić i jedan mladić, izvjesni Popović. Kazao je da su ga odveli u garažu, gdje ga je prvo Kajkut udario nekoliko puta, nakon čega je, prema njegovim riječima, Stevandić rekao: “Nemoj više, ja ću”.
Prema Skopljakovom iskazu, Stevandić ga je potom tukao i, kako je svjedok naveo, izbio mu sedam zuba.
- Kad je Danko završio, onda je Stevandić preuzeo da me tuče, kazao je tada svjedok.
Na snimku Haškog tribunala, koji je Tužilaštvo prikazalo tokom ročišta, Skopljak je prepoznao svoju kapiju i potvrdio da se vidi Stevandić kako ide iza kuće.
I u paralenom postupku u predmetu Zdravko Samardžija, koji se vodi zbog zločina na području Kotor-Varoši, Stevandić je prepoznat kao jedan od ispitivača u policijskim stanicama.
Zaštićeni svjedok S-19 kazao je da je, nakon hapšenja 11. juna 1992. godine, odveden u Stanicu policije u Kotor-Varoši, gdje ga je ispitivala osoba koju su zvali Doktor, a za koju je kasnije saznao da je Nenad Stevandić. Razgovor je, prema njegovom iskazu, bio kratak i korektan, a svjedok je kazao: “Što se tiče njega lično, ne mogu ništa reći”.
I Haški tribunal je u više svojih predmeta utvrdio ulogu Srpskih odbrambenih snaga (SOS) i Nenada Stevandića u Banjoj Luci i okolini tokom 1992. godine.
U presudi Momčilu Krajišniku navodi se da je SOS, paravojna grupa pod Stevandićevom komandom, djelovao na području Banje Luke i okoline tokom proljeća i ljeta te godine. Tribunal navodi da su u grupi bili i kriminalci, da je bila povezana sa službenicima SJB-a i Centra službi bezbjednosti (CSB), te da su njeni pripadnici nosili zelene maskirne uniforme i crvene trake sa oznakom SOS. Iako je SOS krajem aprila 1992. stavljen pod kontrolu banjalučkog CSB-a, prema nalazu Tribunala zadržao je određeni stepen autonomije. Pripadnici grupe služili su i kao pratnja pojedinim čelnicima SDS-a, među kojima je bio Radoslav Brđanin.
U predmetu protiv Brđanina Tribunal je naveo da je Stevandić bio šef SOS-a i član SDS-a, te da je bio u direktnom kontaktu sa Radovanom Karadžićem. Sud je, između ostalog, zaključio da su osnivanje i djelovanje SOS-a bili povezani sa SDS-om i provođenjem Strateškog plana progona nesrpskog civilnog stanovništva.
U kasnijem predmetu protiv Radovana Karadžića, Tribunal je kao već utvrđenu činjenicu prihvatio da je paravojna grupa SOS pod komandom Nenada Stevandića djelovala na području opštine Banja Luka tokom proljeća i ljeta 1992. godine. U tom dokumentu Stevandić je naveden i kao član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK).
Krivi mu mediji
Haški tribunal je posebno dokumentovao djelovanje SOS-a pod Stevandićevom komandom, kao i korištenje takozvanog crvenog kombija u kampanji nasilja nad nesrpskim stanovništvom Banje Luke.
Nenad Stevandić je u više navrata negirao navode o svojoj umiješanosti u ratne zločine. Izjavljivao je da se radi o harangi koju su mediji pokrenuli protiv njega, tvrdio da nikada nije bio predmet sumnji niti optužbi, te da ne postoji činjenica koja ga inkriminiše, osim, kako je rekao, “bombastičnih naslova i novih laži”.
Tvrdio je i da je riječ o napadu usmjerenom protiv predstavnika RS-a i pokušaju njegove političke diskreditacije, navodeći kako u svemu tome učestvuje i OHR. Izjavio je i da u životu nije počinio nikakvo nečovještvo te da “tačno zna kako je živio i kako je radio”, a za svoju ulogu na jednom od ratnih snimaka iz Kotor-Varoši kazao je da je, zapravo, pomagao civilima i štitio ih od drugih naoružanih lica.
Iz Tužilaštva BiH ranije je potvrđeno da je u radu predmet u kojem se provjeravaju navodi o ratnim događajima na području Banje Luke, Kotor-Varoši i Prijedora tokom 1992. godine, ali nije konkretno navedeno da li se ispituje i uloga Stevandića.
S obzirom na nova svjedočenja pred Sudom BiH, uključujući ranije iskaze Fikreta Skopljaka i zaštićenog svjedoka S-19, kao i nedavno svjedočenje o užoj komandnoj strukturi, Tužilaštvu BiH smo uputili zvaničan upit o statusu predmeta i eventualnom postupanju prema Nenadu Stevandiću. Zatražili smo informacije o tome da li je otvorena istraga, je li u međuvremenu saslušan u svojstvu osumnjičenog te kada se može očekivati tužilačka odluka.
- U Posebnom odjelu za ratne zločine, u predmetu koji se vodi za ratne zločine u Kotor-Varoši, navedeni nije u statusu optužene osobe. U predmetu koji se odnosi na događaje u Banjoj Luci, osoba se navodi kao učesnik u događajima. U predmetu se vrše provjere navoda iz prijave. S obzirom na status predmeta, više informacija ili detalja ne možemo davati, rečeno nam je iz Tužilaštva BiH.