Raste broj štrajkova pred izbore: Hoće li vlast popustiti pred pristiskom?

Doktori odlaze u penziju, ali sve češće i preko granice. Tamo gdje idu čekaju ih veće plate i bolji radni uslovi. U Livnu je više od 30 ljekara u jednom danu dalo otkaz. Na posao su se vratili nakon obećanja Vlade Kantona 10 da će udovoljiti njihovim zahtjevima. Sada ključa u Sarajevu.

Štrajkačka računica

- Ako do 7. augusta ne bude postignut dogovor s Vladom Kantona Sarajevo, ljekari i stomatolozi mogli bi stupiti u generalni štrajk, upozorio je predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije KS-a Izet Hočko.

U Srednjobosanskom kantonu ljekari su upozoravali na odlazak kolega i pripremali teren za štrajk, dok su u Tuzlanskom kantonu doktori i stomatolozi već stupali u generalni štrajk tražeći bolje uslove.

Hoće li se u septembru čuti školsko zvono ili protestni zvižduci? Prosvjetari u Kantonu Sarajevo najavili su proteste i mogućnost štrajka u vrtićima i osnovnim školama.

Zaposleni u pravosudnim institucijama Hercegovačko-neretvanskog kantona dugo su upozoravali na loš materijalni položaj i neispunjena obećanja, a u junu su stupili u štrajk upozorenja.

Od ordinacija, preko sudnica, do učionica - ista priča. Jedni odlaze, drugi prijete odlaskom, treći štrajkuju. Svi traže isto - bolje uslove rada, veće plate i odgovor institucija prije nego što bude kasno.

Ovih dana ili se štrajkuje ili se štrajk najavljuje. Godinama ista praksa. Poblemi se gomilaju, zahtjevi čekaju, a rješenja stižu tek kada se približe izbori. Zato se sve češće čuje - ako već mora, najbolje je štrajkovati pred izbore. Tada vlast najviše sluša?!

- Sam štrajk pokazuje da nešto nije kako treba, da određene obaveze nisu ispunjene ili da neka prava nisu ispoštovana. Uzimajući u obzir u kakvom društvu živimo, pravo je čudo da nema još više štrajkova. Ima tu i različitih pritisaka, ucjenjivanja i zakulisnih radnji, pa su i to razlozi zbog kojih ih nema. Da li je sada pravo vrijeme za štrajk? Možda su političari osjetljiviji, ne toliko na potrebe radnika i na to što su im prava ugrožena, nego na percepciju javnosti i strah od potencijalne reakcije glasača. Ne brinu se oni toliko za ljudske sudbine, koliko za svoje pozicije i sliku u javnosti. Dobro je vrijeme da se izvrši određeni pritisak jer će političari svakako reagovati na to, ali pitanje je da li taj pritisak može uroditi nekim ozbiljnijim plodom. Prije će to biti ad hoc reakcije, odluke i aktivnosti samo da bi se umirili radnici i javnost, nego što će se zaista nešto promijeniti, rekao je politički analitičar Mladen Bubonjić za naš list.

Školsko zvono ili protestni zvižduci?

Dodao je da predizborni period može otvoriti prostor za pregovore, ali da to ne znači nužno i trajno rješenje problema.

- Pitanje je i ko predstavlja radnike. Treba uzeti u obzir da sindikati nisu uvijek toliko na usluzi samim radnicima koliko su često sami sebi svrha. Nerijetko se stvara utisak da sindikati rade i na očuvanju vlastitih pozicija, odnosno opravdavanju svog postojanja. Tako u cijeloj priči imamo tri strane - političare, radnike i sindikalne lidere kao posrednike, koji nerijetko grade i vlastite pozicije i imaju bliske kontakte s političarima, kaže Bubonjić.

Pred izbore političari mijenjaju ritam. Odjednom su svuda, na pijacama, ulicama, među građanima. Rukuju se, grle, fotografišu, slušaju probleme i nude rješenja. Obećavaju veće plate i penzije, a vrpce se sijeku i tamo gdje radovi tek počinju. Ali predizbornu računicu ne prave samo političari. Prave je i oni koji su mjesecima čekali da ih neko sasluša. Štrajkačka praksa pokazuje - pred izbore vlast je spremnija na ustupke, jer nezadovoljstvo tada ima veću političku cijenu.

Politički analitičar Velizar Antić smatra da su građani shvatili kako političari funkcionišu i kada će se posvetiti njihovim problemima.

- To je upravo period pre izbora kada sve stranke i političari obećavaju i moguće i nemoguće. I to je trenutak kada pritisak građana donosi najveću korist. Niko ko je na vlasti ne želi da ulazi u predizborni period sa velikim protestima i nezadovoljnim građanima na ulicama. Iz tog razloga su spremniji na popuštanje i udovoljavanje zahtevima nezadovoljnih ljudi, kaže Antić za Oslobođenje.

Velizar Antić: Pred izbore svi obećavaju i moguće i nemoguće

Ipak, Antić upozorava da građani svoju snagu ne bi trebali pokazivati samo u predizbornom periodu, već i onda kada izbori nisu blizu.

Moć birača

- Mislim da je snaga i moć naroda mnogo veća nego što su oni sami toga svesni i da bi trebali da traže svoja prava ne samo u predizbornom periodu već da to treba da rade konstantno. Za to nam je potrebna promena podaničke političke svesti u demokratsku, participativnu političku svest. To znači da građani zaista postanu svesni svoje snage i da su političari u suštini njihove sluge, a ne gospodari. Međutim, promena te svesti je proces i biće potrebno još mnogo godina da dođemo na taj nivo političke svesti, rekao je Antić.

A do tada, radnici računaju, vlast osluškuje, a izbori se približavaju. Dok jedni čekaju da im se ispune obećanja, drugi čekaju pravi trenutak za pritisak. Jer u Bosni i Hercegovini već se zna - neka vrata se najlakše otvore onda kada se približi dan odluke. Predizborno vrijeme za jedne je vrijeme obećanja, a za druge prilika da konačno dođu do odgovora koje su dugo čekali.