Političari nude podršku na osnovu ličnih stavova: BiH treba progovoriti jednim glasom

Bliski istok i dalje je glavno svjetsko krizno žarište, obilježeno konstantnim ratovima, sukobima, nestabilnošću, krhkim primirjima i prijetnjama. Sukobi između SAD-a i Izraela na jednoj strani, te Irana na drugoj - usprkos krhkom primirju, pa čak i najavama nastavaka - ne prestaju. Napeto je i u susjednim zemljama. Izraelski napadi na Pojas Gaze i dalje su aktivni. Sve je napetije i na relaciji Turske i Izraela. Ni Sirija nije bez problema. A gdje je Bosna i Hercegovina kada je riječ o odnosu spram zemalja Bliskog istoka? Znamo li uopće šta se dešava?

Tri glave

Domaći političari nude podršku na osnovu ličnih stavova, a zvanični stavovi države, čini se, malo kome su jasni iako bi - s obzirom na jasno definirane ciljeve pridruženja naše zemlje Evropskoj uniji - naši lideri morali pratiti Bruxelles. No, jedni druguju sa određenim liderima, dok drugi te lidere nazivaju neprijateljima ili ih pak ignorišu, pokušavajući se ne zamjeriti jačim silama.

Naš kolumnista Hajrudin Somun gotovo šest decenija se aktivno bavio novinarstvom, a izvještavao je i sa bliskoistočnih ratišta. Izgradio je bogatu diplomatsku karijeru, a bio je politički savjetnik u ambasadi bivše nam države u Iraku i u Iranu. Nakon raspada Jugoslavije, bio je i savjetnik za vanjsku politiku u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, te ambasador u Turskoj i Maleziji.

- Kako možemo imati zajednički stav, a ne daj Bože čak i strategiju u vanjskoj politici, kada se ona kreira u Predsjedništvu s tri glave? Pa jedna u klin, druga u tahtu. To se najbolje odražava svih ovih godina prema Srednjem istoku i palestinskom pitanju. Tako jedan član (ili članica) ide na noge izraelskom premijeru Netanyahuu, gotovo istovremeno kada niko ne ide na sahranu vrhovnog lidera Irana ajatolaha Alija Khameneija, a čiju likvidaciju je naredio taj isti premijer, ističe Somun.

Objašnjava da njen (Željka Cvijanović; op. aut) istoetnicista i nacionalista čestita Netanyahuu što je bombardovao Gazu i pobio djecu, dok sa druge strane, niko sa vrha zemlje da ode u Palestinu. Na prste jedne ruke moguće je izbrojati ko je u proteklim decenijama posjetio Palestinu.

Profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava dr. Neven Anđelić sa Regent’s University London ističe da se nedostatak konsenzusa u unutrašnjoj ogleda i u vanjskoj politici BiH.

- Dok neki susjedni autokratski režimi pokušavaju sjediti na više stolica istovremeno, prilike u BiH potencijalno kreiraju takvu sliku zbog različitih opredjeljenja u vrhu bh. politike, gdje paralelno vladaju poštovaoci Donalda Trumpa, političari sa osobnim ili partijskim simpatijama prema nekim zemljama i režimima u Zaljevu, potom političari koji gomilaju poene učestalim putovanjima u Moskvu, te oni koji - zalažući se za europske integracije - u državnom Parlamentu rade sve protiv tih istih integrativnih procesa, ističe dr. Anđelić.

Kaže da možemo pokušati sagledati unutar svakog od etničkih političkih društava kako se elite opredjeljuju u svjetskim kretanjima, ali da je, bez previše istraživanja, jasno da bitne razlike ne postoje.

- U bošnjačkom političkom korpusu, koji jeste pluralniji nego druga dva, zapravo, nema pretjeranih razlika. Možda je to moguće jedino vidjeti u preferencijalnom statusu Irana u očima SDA, a Saudijske Arabije i više zaljevskih zemalja na listama pohoda političara drugih bošnjačkih partija. U srpskom korpusu glavna je borba za približavanje voždu u Beogradu, koju nerijetko pokušava premostiti neprikosnoveni lider entiteta direktnim obraćanjima ka Moskvi. Izlišno je i pokušati naći bitnije razlike u hrvatskoj političkoj etniji, objašnjava naš sagovornik.

Dr. Anđelić kaže da preostaje neka mala skupina koju se naziva građanski skup partija iako i među njima većina političara reaguje na svjetska zbivanja shodno etniji kojoj pripada. Rijetki su oni koji ideološki i humanistički reaguju.

- Tako se i stiglo u situaciju da nema jedinstva čak niti oko solidarnosti sa Palestincima. Unutrašnja politika, po definiciji međunarodnih odnosa, iskazuje se kroz vanjsku politiku. BiH je idealan primjer postojanosti ovakvog definiranja, kaže dr. Anđelić.

Određivanje pozicija

Objašnjava nam i da ekonomski interesi države nisu primarni u određivanju vanjskopolitičkih pozicija političkih partija, tako da svi generalno gube.

- Pregled stranih investicija to pokazuje. Kulturna diplomatija je nejaka iako nije zapostavljena. Razlog je nedostatak sredstava. Dva nova vozila manje u voznom parku državnih organa dozvolila bi makar simbolički veću prisutnost bh. kulture u svijetu, naglašava dr. Anđelić, dodajući da je desetak izložbi u vodećim metropolama moguće organizovati za tu cijenu.