Iz Austrije stižu jasne poruke, EU integracije traže odgovorne političare

Evropski put Bosne i Hercegovine traje decenijama. Politički dijalog između naše zemlje i Bruxellesa startao je još krajem 90-ih. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je 2008, a na snagu je stupio sedam godina kasnije. Države iz regiona koje su u proces krenule koju godinu prije ili čak kasnije, danas su već članice EU ili su blizu članstvu. Menadžer za zagovaranje i javne politike u TIBiH Edo Kanlić smatra da se moralo uraditi puno više, pogotovo kada u obzir uzmemo dinamiku kojom je tekao proces proširenja u državama susjedstva.

Problema je mnogo

- Znamo da smo u proces krenuli otprilike kada i Hrvatska, a ona je već duže od deceniju članica EU, ističe Kanlić i dodaje da je pored nedostatka političke volje koju definišemo kao glavnu prepreku na EU putu, problematičan i nedostatak planskog i sistemskog pristupa procesu integracija.

- Činjenica je da mi u 2026. još nemamo program integrisanja, odnosno nacionalni plan za usaglašavanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, a koji jeste svojevrsna neophodna mapa puta i obaveza na evropskom putu, ističe Kanlić.

Kaže da je dio problema to što se program integrisanja, zapravo, izrađuje kroz izuzetno nefunkcionalan mehanizam koordinacije, koji ove godine slavi deseti rođendan neslavnog postojanja.

- Zato smo došli u situaciju da svi nivoi vlasti, bez obzira na nadležnosti za pitanje o kojem se trenutno raspravlja, mogu koristiti pravo veta i blokirati donošenje odluka. To smo vidjeli i s odgovaranjem na upitnik prilikom apliciranja za članstvo, a kasnije i s programom integrisanja. Izvjesno je da se bez ozbiljnih reformi sistema koordinacije, on više ne može koristiti, kaže Kanlić.

Podsjeća da je svrha mehanizma bila da BiH govori jednim glasom Bruxellesu.

- Deset godina kasnije vidimo da smo dobili 14 vrlo nesinhronizovanih glasova koji onemogućavaju da država efikasno vodi procese u kojima neće dodatno narušavati imidž BiH, govori Kanlić.

Dio problema, smatra, leži i u tome što institucije nadležne za evropske integracije u BiH, apsolutno nemaju nikakvu odgovornost niti ih se poziva na odgovornost zbog blokiranja.

- Nismo čuli da je ikad iko smijenjen zato što je blokirao neku radnu grupu ili donošenje propisa koji je važna stepenica na evropskom putu. I to je ono o čemu treba razmišljati prilikom izmjena sistema koordinacije, a pogotovo u kontekstu dogovora oko glavnog pregovarača i pregovaračkih struktura. Ako uđemo u taj proces s ovim što sada imamo - a što se pokazalo kao neefikasno - ne možemo se nadati puno boljim rezultatima, upozorava.

Problem predstavlja i nedostatak jasne i strateške komunikacije o procesu evropskih integracija prema građanima. Jer, objašnjava Kanlić, ako građanima kažete da BiH još ne može aplicirati u članstvo u SEPA, to im ne znači mnogo. Ali, kada kažete da će zbog toga njihove financijske transakcije, pogotovo one međunarodne, biti puno skuplje nego u državama regije, to postaje opipljivo u svakodnevnici. Kanlić misli da ćemo u nekom momentu morati doći do faze u kojoj će se pokretati krivične prijave protiv onih koji blokiraju evropski proces i krše zakone države, jer je članstvo u EU prvi i glavni vanjskopolitički cilj zemlje.

- Dio odgovornosti definitivno leži i na našim evropskim partnerima. Mislim da se Evropska komisija, prevashodno, treba ponašati prema BiH kao prema svim drugim kandidatkinjama. Predugo se od naše zemlje pravi država slučaj, smatra Kanlić, dodajući da zbog takvog pristupa i određenih ustupaka kasnije imamo blokade.

Ističe da je bilo pokušaja da se kroz finansijske reperkusije pokuša probuditi vlasti u BiH. Dio novca iz Plana rasta smo već izgubili, a ako se ne uozbiljimo, izvjesno je da nećemo moći pristupiti gotovo milijardi eura.

- To su sredstva koja imaju jasne procedure i gotovo je nemoguće imati bilo kakve neprimjerene utjecaje, a to nije slučaj sa međunarodnim zaduživanjima po raznim berzama i financijskim institucijama, napominje Kanlić.

Cijeni da dobra i jaka konkurencija u regiji, posebno kada govorimo o Crnoj Gori i Albaniji, može biti dobar podstrek i građanima ove zemlje, ali i institucijama, da ozbiljnije pristupe evropskom putu. Već se mogu postavljati pitanja šta će biti sa regionalnom saradnjom kada Crna Gora uđe u EU, a to će sigurno utjecati i na svakodnevnicu bh. građana. TIBiH trenutno radi istraživanje s ciljem da se vidi koliko građani razmišljaju o evropskim integracijama prilikom glasanja na izborima. Smatra i da građani, a ne samo civilno društvo i pojedini mediji, trebaju pozivati na odgovornost i vršiti pritisak.

- Kada uporedimo stanje u BiH s onim što se dešava u drugim državama kandidatkinjama, najviše u Crnoj Gori, ali i Ukrajini i Moldaviji, ne možemo biti zadovoljni. Mislim da smo protraćili još jedan mandat državne vlasti, ali i onih nižih nivoa, bez da smo uradili mnogo da iskoristimo momentum nakon 2022, kada se EU, zbog geopolitičkih okolnosti, probudila, poručuje Kanlić.

Generalni sekretar ÖGfE-a Paul Schmidt ističe da je potpisivanje SSP-a bio važan korak, ali i da su dvije decenije dug period.

- Nivo političke i institucionalne složenosti u zemlji očigledno je bio potcijenjen. Čini se da je poslijeratni okvir upravljanja u velikoj mjeri paralizovao stvarna poboljšanja. Štetni efekti disfunkcionalnih institucija, etničke podjele vlasti i uporne separatističke politike snažno su se osjetili, te su zaustavili i blokirali dio značajnijeg napretka. Zemlja jeste uspješno ispunila tehničke uslove kada su u pitanju bili finansijski podsticaji. Ipak, neke od ključnih reformi koje se tiču vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa, te ustavnih i izbornih zakona i dalje zaostaju i nastavljaju usporavati ovaj proces, kaže Schmidt.

Presudno važnim smatra da većina političara u zemlji dijeli isti cilj - punopravno članstvo u EU. A kao izabrani predstavnici, moraju odražavati volju naroda.

- Nacionalni konsenzus i udružene snage temelj su za prevazilaženje velikih prepreka, potenciranje reformi i ispunjavanje kopenhaških kriterija. Ove reforme se ne provode da bi se udovoljilo nekom vanjskom faktoru poput EU, već da bi se poboljšalo funkcionisanje države i stvorilo bolje mjesto za život. Riječi su dobra polazna tačka, ali definitivno nisu dovoljne. Potrebno je preći s riječi na djela, graditi većinu i osigurati podršku naroda. To je generacijski poduhvat koji zahtijeva da se sve ključne društvene snage kreću u istom smjeru, s jasnim i zajedničkim ciljem, naglašava Schmidt.

Ističe da se i EU i njene članice moraju prilagoditi i bolje shvatiti kako pomoći zemlji.

Pogled iz EU

- Fokus na puko administrativno saniranje štete nije dao dobre rezultate, pa bi dosljednija strategija ciljanog finansijskog pritiska i direktne podrške angažmanu civilnog društva možda mogla povećati evropski utjecaj. Ipak, od Evrope ne treba očekivati čuda. Građani BiH i njihovi izabrani predstavnici sami odlučuju o kursu zemlje, ističe Schmidt i dodaje da bi poređenje BiH sa Ukrajinom i Moldavijom navelo na krivi trag, posebno jer je Ukrajina u ratu i bori se za goli opstanak.

- Jedini izlaz iz ove situacije - kako to vide Kijev i Kišinjev - jeste da učine sve što je moguće kako bi osigurali evropsku pomoć i ušli u EU. BiH ima prilike nadohvat ruke i ostaje nada da napredak drugih zemalja u susjedstvu može biti vjetar u leđa, kaže Schmidt.

Ističe da su nam prijeko potrebni stabilnost i kohezija, ali i više samopouzdanja i jasnoće kada je riječ o pravcu u kojem idemo.

- Država očigledno mora dodatno izgraditi i administrativne kapacitete koji će joj omogućiti bolju apsorpciju dostupnih sredstava, a koje će pretočiti u konkretne projekte od koristi za državu i društvo. Naravno, sve je to lakše reći nego učiniti - naročito kada se gleda izvana, zaključuje Schmidt.