I dalje se čeka na obračun sa fašistima

Širom Bosne i Hercegovine i dalje stoje table sa imenima fašista, njihovih saradnika i pristalica. Građani/ke šetaju ulicama, a djeca uče u školama imenovanim po zlu. Promjena naziva mostarskih ulica koje su bile imenovane po ustaškim dužnosnicima 2022. nije potaknula većinu vlasti, pa ni one u Sarajevu, da istjeraju fašizam iz vlastitih avlija.

Tek je Čapljina 2023. uklonila Ulicu Mile Budaka, ustaškog ideologa. A Grude se i dalje diče Ulicom viteza Ranka Bobana. Dragoljub Draža Mihailović često je “viđen gost” na ulicama širom Republike Srpske, a Sarajevo mudro šuti i čuva Mustafu Busuladžića. Primjera je daleko više. No, svi su, u jeku političkih previranja i preuranjenih izbornih kampanja, duboko gurnuti pod tepih.

Posebna odgovornost

Prof. dr. Asim Mujkić sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu kaže da kada bi se kojim slučajem partizan iz 1943. ili 1944. našao u današnjoj BiH ili njenom susjedstvu i vidio imena ulica, grafite, te zastave okačene po banderama, s tegobom u srcu zaključio bi da su Drugi svjetski rat dobili fašisti.

- Nažalost, demokratska tranzicija u našim krajevima je odbacivši prethodni poredak odbacila i njegovu antifašističku komponentu smatrajući je komunističkom tekovinom. Ostao je goli nacionalizam koji u fašizmu ima svoj najčišći i najtvrđi oblik. Međutim, budući da se na europskom kontinentu još ne može legitimirati fašistički narativ, potrebno je izvršiti reviziju historije i radikalno nacionalističke pokrete koje smo nekoć nazivali slugama okupatora i domaćim izdajnicima proglasiti nekomunističkim antifašistima i pokretom otpora ili, naprosto, tragičnim žrtvama velikog nesporazuma, upozorava prof. dr. Mujkić.

Živo, ali ništa novo

On naglašava da to nije samo zločin protiv stvarnih antifašističkih boraca nego i zločin protiv mladih generacija koje će biti odgajane na lažima i tako pripremane za nova stradanja.

- Bez antifašističkih tekovina bili bismo niko i ništa, nečije kolonijalno slijepo crijevo čiji bi se resursi nemilice raznosili. Bili bismo ono što smo izgleda postali danas, ističe naš sagovornik.

Mujkić akcentira da Sarajevo ima posebnu odgovornost prema antifašističkoj prošlosti i zbog ZAVNOBiH-a i zbog 1992.

- Ali, nažalost, kroz niz primjera svoje naslijeđe je iskompromitiralo, kaže prof. dr. Mujkić.

Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić kaže da je toliko toga sporno u bh. društvu danas da pitanje imenovanja ulica i gradnja spomenika postaju mnogima bezazlene teme.

- Upravo na ovakvim primjerima se mijenja zvanični narativ zajednice. Danas je naziv ulice sporan, ali vremenom se društvo navikne. Mostarska inicijativa je vrijedna pomena, ali mi živimo u podijeljenom društvu i ono što se dešava u Mostaru ne uzurpira Banjalučane, Sarajlije ili Tuzlake. To su sve rezultati etničkog aparthejda, ističe Ćudić.

Naglašava da smo svjesni ko su bili Mustafa Busuladžić ili Husein Đozo.

- Ljudi koji bi trebali biti na kraju historije, nažalost, dobijaju prostor i na osnovu njih se prikupljaju politički poeni. Mi smo društvo koje se ne stidi murala Ratku Mladiću, studentskog doma nazvanog po Radovanu Karadžiću ili spomenika Slobodanu Praljku. Ako se tako odnosimo prema nedavnoj prošlosti, ne treba da nas iznenađuje odnos prema ličnostima iz ranijeg perioda. No, klima je takva da se imenovanjem ulica po spornim ličnostima iz Drugog svjetskog rata nećemo baviti još neko vrijeme. Ukoliko se pojedini političari iz stranaka koje se nazivaju lijevim i liberalnim počnu baviti promjenom imena ulica u Sarajevu, onda će to biti u svrhu predizborne kampanje. Bila je kampanja oko promjena naziva Osnovne škole “Mustafa Busuladžić”, a znamo i kako je završila, kaže Ćudić.

Vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Općine Centar Sarajevo Alen Girt kaže da je tema o izmjenama naziva ulica živa, ali da nema novosti.

- Ova godina je izborna. Mislim da bi jako teško bilo naći bilo kakav konsenzus po pitanju zajedničkih odluka, tako da je to više pitanje koje ostaje, vjerovatno, iza oktobra, ističe Girt.

Objašnjava da je stav Naše stranke poznat, te je uvjeren i da SDP razmišlja u istom smjeru. No, to nije dovoljno da izglasaju promjene.

Angažman znanja

Trojka, barem u Centru, nije nedavno razgovarala o ovoj temi. Girt objašnjava da je za promjene naziva potreban puno širi konsenzus, zajednički stav, o tome da ulice koje nose imena ljudi koji imaju bilo kakvu vrstu prošlosti ratnih zločina ili poveznice sa ideologijama koje stoje iza ratnih zločina ne mogu postojati.

Nužno je, smatra, uključiti i akademsku zajednicu kako bi jasno bilo naglašeno da mjesta prekrajanju historije nema. Vijećnik SDP-a u OV-u Centar Sarajevo Benjamin Soko ističe da se mnogo govorilo o izmjeni naziva Ulice Mustafe Busuladžića, ali da je na pričama stalo.

- Sa druge strane, za izmjene naziva ulica potrebno je provesti i dodatne procedure. Građani, prilikom izjašnjavanja na zborovima i unutar mjesnih zajednica, tada ne daju podršku nikakvim promjenama, uglavnom zbog administrativnih komplikacija i potrebe za mijenjanjem dokumenata, ističe Soko.

Dodaje da administrativne komplikacije ipak ne smiju biti prepreka za uklanjanje naziva ulica i ustanova imenovanih po fašistima i njihovim saradnicima. Sarajevo treba i mora u konačan obračun sa vlastitim fašistima.