Bivši pripadnici Armije RBiH, HVO-a i HOS-a na istoj strani, zakazan protest u Sarajevu

Trideset pet godina nakon prvih organizovanih priprema za odbranu Bosne i Hercegovine, pitanje statusa organizatora otpora ponovo je otvoreno – ovaj put uz sve manje spremnosti da se odgovor institucija i dalje čeka. Priča koju je Oslobođenje prošle subote otvorilo tekstom “Prvi u odbrani, posljednji u pravima” izazvala je brojne reakcije i dodatno povezala zahtjeve koji su godinama stizali iz različitih boračkih organizacija i dijelova zemlje.

Podrška iz HVO-a

Ono što je decenijama ostajalo u okvirima dopisa, sastanaka i pojedinačnih inicijativa sada prerasta u zajednički pritisak organizatora otpora iz različitih ratnih komponenti. Za 7. septembar prijavljeno je mirno okupljanje ispred zgrade Vlade Federacije BiH u Sarajevu, na kojem organizatori očekuju između 500 i 1.000 učesnika. Osnovni zahtjev ostaje isti – konačno rješavanje statusa organizatora otpora i završetak postupka dodjele ratnog priznanja Medalja otpora.

Na spisku predloženih nosilaca Medalje otpora nalazi se 414 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a RBiH, te 186 pripadnika HVO-a i MUP-a HZHB. Njihovi predmeti su prije nekoliko godina obrađeni, provjereni i objedinjeni u pojedinačne dosjee.

Nakon zahtjeva organizatora otpora okupljenih oko Patriotske lige, stigla je i formalna podrška Udruge organizatora otpora Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini. U dopisu premijeru Federacije BiH Nerminu Nikšiću, predsjednik Komisije Udruge organizatora otpora HVO-a u BiH prof. dr. Miljenko Lugonja navodi da je ova organizacija u potpunosti saglasna sa zahtjevom Patriotske lige iz Srednjobosanskog kantona.

Iz HVO-a naglašavaju da je Medalja otpora zamišljena kao zajedničko odličje pripadnika HVO-a i Armije RBiH koji su učestvovali u organizovanju otpora.

“Bez zadrške se pridružujemo ovoj inicijativi”, poručili su iz Udruge organizatora otpora HVO-a, tražeći da se konačno okonča višedecenijsko čekanje.

Time zahtjev dobija širu dimenziju. Ljudi koji su kasnije ratovali u različitim vojnim formacijama danas se nalaze pred istim problemom – država ih je zakonom prepoznala kao organizatore otpora, komisija je završila provjere, ali priznanje predviđeno za tu kategoriju nikada nije dodijeljeno.

Istovremeno se otvorilo i pitanje perioda u kojem su ljudi u odbranu uključeni još 1991. godine.

Predsjednik Čapljinske neovisne stranke i član Predsjedništva HNS-a BiH Pero Previšić upozorio je na odredbe Zakona o pravima demobiliziranih branilaca prema kojima se kod obračuna braniteljskog dodatka uzima period od 8. aprila 1992. godine, iako drugi federalni propisi početak relevantnog perioda učešća u odbrani vežu za 18. septembar 1991.

- Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo 8. aprila 1992. godine, nego ranije, a tu historijsku činjenicu ne može promijeniti nijedan zakon niti bilo čija politička odluka, poručuje Previšić.

Posebno ukazuje na primjer Ravnog, napadnutog još u jesen 1991. godine, te smatra neprihvatljivim da se ljudima koji su tada učestvovali u odbrani taj period danas ne priznaje prilikom ostvarivanja određenih prava.

Pitanje Medalje otpora tako se širi i na način na koji država danas pravno tretira period u kojem su ljudi već organizovali odbranu, dok formalne vojne strukture koje će nastati tokom 1992. godine još nisu postojale.

Od dopisa do ulice

Slične poruke dolaze i iz organizacija koje baštine tradiciju Armije Republike Bosne i Hercegovine. Haris Delić, član Upravnog odbora Patriotske lige Zenica, kaže da nakon svih provedenih procedura više nema opravdanja da se proces ponovo vraća na početak.

- Sramotno je da pitanje dobrovoljaca i organizatora otpora ni nakon 35 godina nije zakonski riješeno, bez obzira na odredbe zakona koji je u primjeni više od dvije decenije. Očekujemo od Vlade Federacije BiH odgovoran pristup i konačno provođenje obaveza prema ljudima koji su među prvima stali u odbranu Bosne i Hercegovine. Ako institucije ni nakon svih provedenih procedura ne postupe po zakonu i svojim obavezama, mora se otvoriti i pitanje odgovornosti, uključujući i eventualnu krivičnu odgovornost onih koji su za to nadležni, kaže Delić.

Za organizatore otpora posebno je važno što zahtjev više ne dolazi samo iz jednog dijela zemlje niti iz jedne organizacije. U inicijativama i podršci pojavljuju se strukture i udruženja Patriotske lige iz Tuzle, Sarajeva, Kaknja, Zenice, Travnika, Mostara, Konjica, Jablanice i Bihaća, kao i organizatori okupljeni oko Bosnae-Zelene beretke Sarajevo, te pripadnici HOS-a.

Zajednički zahtjev je da institucije provedu ono što je već godinama sadržano u zakonima, zaključcima i dokumentaciji.

Organizatori su u prijavi protesta naveli da žele poslati poruku Vladi Federacije BiH i federalnom Ministarstvu za pitanja boraca da postupe po zaključcima Predstavničkog doma Parlamenta FBiH iz 2024. godine, te nakon tri decenije završe postupak dodjele Medalje otpora.

Kao simboličan datum za uručenje priznanja ranije je predložen 18. septembar – 35 godina od početka perioda koji zakon prepoznaje kao vrijeme organizovanja otpora. Do tog datuma ostalo je manje od mjesec. Dopisi su poslati, komisije su završile posao, spiskovi postoje, a podrška zahtjevu dolazi iz različitih tradicija odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine.

Sedmog septembra svoju priču namjeravaju preseliti pred zgradu Vlade Federacije BiH.

Trideset pet godina nakon što su organizovali prve oblike otpora, njihov zahtjev gotovo da može stati u jednu rečenicu: da država završi posao koji je sama započela.