Zbog čega su djeca u BiH bolji sportisti od seniora? Objasnio nam je doktor sportske fiziologije

Dječaci igraju fudbal/Pexels
Kada i zašto talenat pada u vodu/Pexels
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Neprilagođen trening u ranim godinama života može da ostavi značajne posljedice u razvoju mladog čovjeka. O tome je u prvoj epizodi novog podcasta Oslobođenja, (Ne)poznato o ljudskom tijelu, govorio Ratko Perić, doktor nauka sportske fiziologije.

- Prednost kod djece jeste da su zone poprilično visoko, to nam je genetski urođeno, prirodno. Kako starimo one opadaju. To najbolje vidimo kada gledamo sportska takmičenja djece - u mlađim uzrastima je talenat presudan. U onom trenutku u kojem prestaje talenat, a to je u pubertetskoj dobi, recimo 16 ili 17 godina, tu zone počinju da opadaju i ako nema adekvatnog treninga, talenat pada u vodu i rezultata više nema, kaže Perić i kao primjer navodi sportiste iz Bosne i Hercegovine, koji kao juniori ostvaraju dobre rezultate na međunarodnoj sceni.

- Fiziološki je organizam tako konceptuiran, da su te zone poprilično visoko, nema teških fizičkih opterećenja i talenat stvarno dolazi do izražaja. Ali onog trenutka kada talenat postaje bukvalno 10 posto cijele priče, a 90 posto čini teški rad, naši seniori ne ostvaruju dobre rezultate na međunarodnoj sceni zato što još uvijek treniraju po starim metodama. Ta vremena su prošla, ne možete vi trenirati po starim metodama dok ostatak svijeta trenira po najmodernijim metodama i očekivati da uhvatite korak s njima. To se vidi kada naši klubovi i sportisti izađu na međunarodna takmičenja i ne mogu da pariraju drugima. Greška je u treningu. Moraju se usvojiti moderni sistemi rada, objasnio je on.

Perić je naglasio i važnost metaboličkog testiranja kod djece jer se tako stiče znanje o intenzitetu koji odgovara organizmu djeteta. To itetkako olakšava pripremanje specifičnijeg plana i treninga programa za treniranje, naročito kod gojazne djece.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Od velikog je značaja i pravilna prehrana, s obzirom na to da roditelji često griješe i misle da djecu nagrađuju time što ih nakon treninga počaste pizzom ili hamburgerom, zbog čega je Perić uputio važne savjete roditeljima.

- U plivanju i vaterpolu je puno gojazne djece, roditelji ih dovedu i kažu: "On se istrošio, bio je sat i po na bazenu". Dijete ne postiže toliko visok nivo opterećenja u toku svojih treninga da troši samo ugljikohidrate kao izvor energije, pa da vi njega možete častiti palačinkama, burgerima, pizzama, slatkišima. Tako samo stvarate problem svom djetetu. Poslije treninga bi dijete trebalo da jede zdravo: jaja, sir, mlijeko, piletinu, puretinu, ribu. Pokušajte da mu date obrok bogat proteinima da dijete razvija mišićnu masu. Primijetio sam i da puno djece ima problem sa pokretljivošću, dakle skraćena je muskulatura, kapaciteti pokretljivosti kod djece su poprilično mali zato što mimo tih treninga djeca ne rade dovoljno na pokretljivosti. Roditelji na to trebaju obratiti pažnju i uključiti se, to je realnost, pojasnio je gost našeg podcasta.

Shodno sjedilačkom načinu života, kakvim živi većina stanovništva u urbanim sredinama, našem tijelu je potrebno mnogo kretanja. A ako uzmemo u obzir to da naša zemlja broji prelijepe planine koje nam mogu poslužiti kao bijeg od svakodnevnice, ne čudi da je sve veći broj onih koji odlučuju planinariti.

Kao neko ko se "od nule", bez ikakvog prethodnog iskustva, popeo na Kilimandžaro, najviši vrh Afrike visok čak 5.895 metara, Perić je svim osobama zainteresovanim za bilo koju fizičku aktivnost ukazao na vrlo važne preduslove koje trebaju ispuniti.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

- Čini mi se da, kao što je trčanje ušlo u neku ekspanziju, i planinarenje na našim planinama postaje jako popularno. Neovisno o tome da li je neko skromnijih želja pa se odluči na niske visine ili odmah zagrize veliki komad kolača kao ja, bitno je razumjeti fizologiju fizičke aktivnosti i fiziologiju visinskih razlika. Rastom nadmorske visine smanjuje se koncentracija kiseonika, zbog čega je važno imati dobre i ekstremno razvijene kapacitete transporta kiseonika, odnosno kapacitete da ono što dobijete iskoristite kako treba. To znači da se osoba, koja nema dobru krvnu sliku, ne može upuštati u takvu priču. Dobra krvna slika znači visok nivo eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) kao osnovnog transportera kiseonika i visok nivo hemoglobina, što se postiže kroz adekvatnu prehranu i određenu suplementaciju. Poslije toga je vrlo važno disanje - problem svih problema. Jedna od prednosti spiroergometrijskih testiranja jeste uvid u metodološki pristup disanja pojedinca. Ja sam šokiran činjenicom koliko sportista dođe na visok nivo sporta, da uopšte ne zna šta znači adekvatno disanje, dubok udah, adekvatna respiratorna frekvencija, na osnovu čega minutni volumen treba da se povećava, šta znači hiperventilacija. Za disanje volim preporučiti jogu, pogotovo starijoj populaciji, vježbajte adekvatne tehnike disanja – dubok udah, lagan izdah. Ostala je velika zabluda iz naših starih knjiga, koja kaže da je disanje na nos obavezno – da, kad si u prirodi i da, kad si na niskom intenzitetu. S druge strane, nije moguće na visokom intenzitetu unijeti dovoljne količine kiseonika kroz nos – disajni kanal je preuzak. Također, akcenat je apsolutno na treningu snage, planinarenje je više snaga donjih ekstremiteta, nogu, nego kardio/aerobni trening, objasnio je Ratko Perić.

Sve naše podcaste gledajte i slušajte na www.podcastoslobodjenje.ba.