Suhe šljive predstavljaju zdravu energetsku bombu

Danas nam je na red došlo moje omiljeno domaće voće, gospođa Šljiva. Dvoumio bih se prije 20-ak godina između grožđa i duda, ali od tada je grožđe prestalo biti sezonska poslastica i može se kupiti tijekom cijele godine pa ga više ne favoriziram toliko, a dud je skoro pa nestao s naših jelovnika i prešao na listu najegzotičnijeg voća na tržištu.

Danas uz sve voće i povrće vežem neke uspomene i najviše ih je uz šljive. Sjećam se kako smo cijelo ljeto u šljivik dovlačili suhu paprat, rezane grane, stabljike krumpira i sve ostalo što je baka palila tijekom cvjetanja kako bi spasila šljive od mraza. To mi je uvijek bio neki polumitski posao jer sam doba mrazova provodio u školskoj klupi, ali su se vidjela mjesta gdje je vatra gorjela pa je sve dobivalo na vjerodostojnosti.

Antre 1

Ugodan okus

Prabaka je šljive, a i grožđe, uvijek jela s domaćim kruhom uz bijelu kavu, onu gorkastu od cikorije ili konjogriza, kako smo ga mi zvali. Kod njih na selu se radio pravi bestilj, kakav danas radi tetka Marica, a mi u Osijeku smo radili potpuno drugačiji, puno rjeđi, ali meni savršen. Moja prva učestvovanja u pripremi zimnice bila su upravo u pripremi džema od šljiva i taj proces mi je i danas važan kao i priprema ajvara. Jednostavno se mora, ne zanima me je l’ ostalo od prošle godine i kome su se svidjeli ili nisu moji eksperimenti s cimetom, čokoladom, kruškama, koricom limuna, bundevom stambolkom ili drugim zaslađivačima, nova tura se mora raditi pa barem i minimalna od 20-ak kilograma. Bolje da propadne selo nego običaji, ne kaže se džaba u našem narodu.

Jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih botaničara, ali i praktičnih poljoprivrednika Ibn al-Awwam, inače znan i kao Abu Zakarija, koji je napisao Knjigu o poljoprivredi - Kitab al-Filaha tijekom kasnog 12. st. u Andaluziji, posvetio je cijelo poglavlje uzgoju i važnosti šljiva. Knjiga je pisana na srednjovjekovnom arapskom jeziku, i jedno je od najvažnijih srednjovjekovnih djela o toj temi na bilo kojem jeziku. Objavljena je u španjolskom i francuskom prijevodu u 19. stoljeću. Izdanje na francuskom ima oko 1.350 stranica.

Jedna od najranijih priča, vezanih za šljive, koja se meni utisnula u pamet bila je kratka pričica Lava Nikolajeviča Tolstoja za djecu iz 1875. godine “Koštica šljive”, koju je meni ispričala moja baka Vojka, a ja ću vam je parafrazirati. Priča je to o malenom dječaku Vanji, koji prvi put vidi šljive i onda sačeka da ostane sam i pojede jednu. Mama je šljive kupila da ih podijeli djeci poslije večere i vidjevši da jedna nedostaje, ispriča to ocu koji pokušava otkriti tko je pojeo šljivu, ali nitko ne priznaje. Na to otac djeci ispriča strašnu priču o šljivama: “Činjenica da je jedan od vas uzeo šljivu je dovoljno loša, ali najgore je što u šljivama ima koštica, a ako ne znate kako jesti šljivu i na kraju progutate košticu, umrijet ćete narednog dana i toga se najviše bojim.” Vanja se uplaši i na to kaže: “Nisam progutao košticu! Bacio sam ju kroz prozor!”, a majka izgovara legendarnu rečenicu: “Bog voli iskrenu djecu”, a Vanja se zaklinje kako više nikada neće lagati. Svi se grle i smiju dok se Vanja kaje.

Antre 2

Dosta povijesti i priča, vratimo se mi u današnje doba sa informacijom da globalna proizvodnja šljiva iznosi 12,6 milijuna tona, najveći proizvođač je Kina s 56% ukupnog svjetskog udjela, a nakon nje slijede Rumunjska pa susjedna nam Srbija. Postoji više od 2.000 priznatih vrsta šljive, što je čini najraznolikijim koštičavim voćem.

Svježi plod šljive u 100 grama sadrži 87 g vode, 11 g ugljikohidrata, 1,4 g dijetetskih vlakana i 0,7 g bjelančevina. Od vitamina ima najviše beta-karotena, provitamin vitamina A, vitamina C, vitamina E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalija, zatim fosfora, kalcija, magnezija, natrija, željeza i bakra. Šljiva sadrži i topljiva dijetetska vlakna, pektin, koja djeluju blagotvorno kod sniženja kolesterola u krvi i zatvora. Šljive imaju nisku energetsku vrijednost, samo 46 kcal na 100 g, oko četiri puta manju od kruha. Ugodan okus šljive potječe od dobroga omjera šećera, čak 5 različitih vrsta, i voćnih kiselina.

Šljive uz još neke vrste voća, jabuke, višnje, kruške, marelice, prirodno sadrže sorbitol, šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda namijenjenih dijabetičarima i ostalim osobama koje smiju konzumirati ograničene količine šećera. Sorbitol ima 60% slatkoće šećera, sadrži manje kalorija od šećera, dobro zadržava vlagu, ima prikladnu kristalnu strukturu i ne izaziva karijes. U obliku koncentriranoga soka, suhe šljive koriste se kao prirodni zaslađivač, boja, pojačivač okusa i konzervans.

Šljive se svrstavaju u lužnato voće bogato kalijem koji je neophodan za održavanje acidobazne ravnoteže i rad srca. Zbog obilja vitamina, minerala, dijetetskih vlakana i prirodnih šećera, šljiva zauzima važno mjesto kao voće u prehrani. Ona pridonosi i poboljšanju pravilne prehrane, tim više što njezin sastav ljudski organizam lako prihvaća i time je iskoristivost pojedinih sastojaka povećana. Šljiva je zbog sadržaja vitamina B kompleksa izuzetan stimulator izmjene ugljikohidrata u organizmu. Pomaže kod psihičkih nemira i poteškoća s koncentracijom, jača srce i imunitet, regulira probavu, čisti organizam i odstranjuje iz njega štetne tvari te potiče rad jetre i popravlja apetit. Laksativno djelovanje šljive ima naročitu prednost jer je, zbog nedovoljne fizičke aktivnosti i načina prehrane suvremenog čovjeka, smanjena aktivnost crijeva, naročito kod starijih osoba.

Antre 3

Uloga vitamina C prisutnog u ovom voću je višestruka. Osim što ima snažno antioksidativno djelovanje, ovaj vitamin pospješuje apsorpciju željeza, stimulira rad imunološkog sustava, čuva zdravlje kože, mišića, kostiju i tetiva, doprinosi zdravlju zuba i desni, štiti od bakterija, virusa i alergija. Istraživanja svjedoče da vitamin C može smanjiti rizik od nekih vrsta raka, kao i od srčanih oboljenja.

Plodovi šljive sadrže značajne količine flavonoida polifenola, poput luteina, kriptoksantina i zeaksantina kojima se pripisuju snažna antioksidacijska i protuupalna svojstva. Ovi spojevi sprečavaju prijevremeno starenje te pomažu u borbi protiv slobodnih radikala, uzročnika mnogih bolesti. Novija istraživanja potvrđuju da zeaksantin ima sposobnost filtracije UV zraka, zbog čega se smatra dobrim zaštitnikom kože i očiju. Beta kriptoksantin prisutan u šljivama smanjuje rizik obolijevanja od raka pluća za više od 30%, te od pojave artritisa za čak 41%. Šljive sadrže limunsku kiselinu koja otklanja umor, sprečava grčeve te poboljšava rad jetre i probavnog sustava. Tu su i klorogena i pantotenska kiselina te nešto proteina i ugljikohidrata. Šljiva obiluje i vlaknima koji doprinose pravilnoj probavi i zdravom metabolizmu.

Šljive su najukusnije svježe, no u zdravstvenom smislu izuzetno je korisna šljiva u osušenom obliku jer sadrži čak 6 puta više antioksidansa od sirovog ploda. Usporedba sadržaja nutrijenata u svježim i suhim šljivama, računato na 100 g namirnice, pokazuje određene razlike. Suhe šljive sadrže veće količine minerala, vitamina, osim vitamina C, i fitokemikalija. Suhe šljive zadržavaju sve hranjive nutrijente i nakon procesa sušenja te predstavljaju pravu zdravu energetsku bombu.

Jedna šalica suhih šljiva ima čak 12,4 grama vlakana koja će pomoći svima koji pate od kroničnog zatvora. I smatraju se najzdravijim prirodnim načinom rješavanja ovog problema, učinkovitije su čak i od psyllium vlakana. Uz to ćete zadovoljiti i dnevnu potrebu za vitaminom K. Porcija suhih šljiva osigurava 129 posto preporučenog dnevnog unosa ovog vitamina, što je važno za normalno zgrušavanje krvi. Imajte samo na umu da šalica suhih šljiva ima gotovo 500 kalorija.

Obloženo meso

Na našem tržištu, osim ranije spomenutih svježih japanskih šljiva, u zadnje vrijeme možete naići i na mareličaste šljive pod nazivom umeboshi šljive, ali nikada ih nećete naći svježe, uvijek su ukiseljene i jako cijenjene zbog svog intenzivnog kiselog i slanog okusa te brojnih ljekovitih svojstava. Obje vrste nam dolaze iz Japana, ali su kultivizirane i najviše se i danas uzgajaju u Kini. U prijevodu s japanskog su “suhe šljive”. Često koriste u istočnjačkim kuhinjama Azije, Koreje, Kine i Japana i spadaju u skupinu superhrane. Njihov sastav daleko je bogatiji od većine drugog voća. Sadrže dva puta više proteina, masti i minerala te su bogat izvor željeza, fosfora i kalcija. Koliko su važne za poticanje energije, govori i to da su ih koristili samuraji kako bi potaknuli izdržljivost te izbjegli umor. U tu svrhu, konzumirali su ih svaki dan.

Umeboshi se može koristiti i u napicima tako da se šljive ili pasta namoče u vrućoj vodi. Mogu se dodati i zelenom čaju te popiti zajedno. S obzirom na to da dolaze već u ukiseljenom i slanom obliku, sadrže velike količine natrija, pa se ne preporučuje konzumirati više od jedne umeboshi šljive na dan. Jednom suhom šljivom dnevno tijelo će dobiti sve blagodati ovog bogatog azijskog voća.

Kada kupujete šljive, računajte da će vam one s peteljkom duže trajati te da trebaju biti čvrste i neoštećene, dok je “magličavost” površine dokaz da se s njome pravilno rukovalo. Nakon kupnje šljive možete čuvati 2-3 dana u hladnjaku jer brzo dozrijevaju. Pri tome oslobađaju plin etilen koji pospješuje zrenje ostalog voća i povrća koje držite u hladnjaku, pa je šljive poželjno staviti u papirnatu ili plastičnu ambalažu. Ako ih želite imati 2-3 mjeseca, možete ih zamrznuti. Šljive prepolovite nožem za rezanje voća i izvadite koštice. Položite ih kožom okrenutom prema dolje na veću tacnu koja će vam stati u zamrzivač. Kada su šljive zamrznute, zatvorite ih u plastične vrećice i vratite u zamrzivač.

Šljivovica, bila ona obična ili prepečenica, izvrstan je aperitiv, a možete je koristiti za flambiranje slatkih i slanih delicija i najpoznatija je te najcjenjenija naša rakija i nekima je sigurno najdraži oblik konzerviranja šljiva, ali ipak najpoznatiji zaštitni znak svih bakinih kuhinja su vjerovatno pekmez ili džem od šljiva. Kuhana u vodi ili vinu s dodatkom šećera, narančine ili limunove korice i začina može biti izvrstan kompot. Izvrsna je u kombinaciji s različitim vrstama tijesta, od pita preko savijača do okruglica od krumpirova tijesta naših legendarnih knedla sa šljivama. Gušći umak od propasiranih kuhanih šljiva sa šećerom i cimetom, a po želji i muškatnim oraščićem poslužite sa sladoledom od vanilije. U slanim jelima najviše se koristi sušena šljiva, osobito u kombinaciji sa divljači, svinjetinom, junetinom i peradi. Meso možete nadijevati ili obložiti šljivama, a kod pirjane junetine stavite je u umak kako bi on dobio dodatnu punoću.