Ljudi su se plašili ovog povrća i mislili da je otrovno

Teško je zamisliti kuvanje bez njega. Ali u početku – ljudi su ga se plašili. Kada je stigao u Evropu iz Amerike, smatran je otrovnom biljkom. I to ne bez razloga.

Od sumnjive biljke do opasne hrane

Paradajz potiče iz Južne Amerike, gdje su ga prije hiljadama godina gajili narodi poput Asteka i Inka. U Evropu je stigao u 16. vijeku, nakon što su ga donijeli španski konkvistadori. Ali umjesto da postane hit, završio je kao ukrasna biljka u baštama aristokratije.

Paradajz pripada porodici pasuljica (Solanaceae), isto kao i pasuljice, beladona i kukurek – poznati po svojim toksičnim svojstvima. Plod paradajza je izgledao egzotično, ali i sumnjivo – njegova crvena boja i sjajna kora nisu ulivale povjerenje.

Pored toga, desilo se još nešto: kiselina u paradajzu bi reagovala sa olovnim tanjirima i priborom za jelo, što je bilo uobičajeno među bogatijim klasama u to vrijeme. Ljudi bi zaista iskusili simptome trovanja nakon što bi ih konzumirali – ali nisu znali da je krivac zapravo olovo, a ne paradajz. Tako je ova sada već kultna namirnica stekla reputaciju otrova.

Prvi put je korišćen u Italiji

Proći će još nekoliko vijekova prije nego što će paradajz osvojiti kuhinje Evrope. Prvi su ga koristili italijanski kuvari, i to ne elita, već obični ljudi. Već u 18. vijeku pojavili su se prvi recepti sa paradajz sosom. Na jugu Italije postao je svakodnevno jelo, a kasnije i nezaobilazan – posebno uz tjesteninu.

U 19. vijeku, pojavom industrijske prerade hrane, paradajz je počeo da se konzervira – i tu je počeo njegov nezaustavljivi uspon. Pojavili su se konzervirani oljušteni paradajz, pasirani paradajz, kečap, a zatim i globalna popularnost zahvaljujući italijanskim emigrantima koji su ga ponijeli sa sobom – u Ameriku, Australiju i dalje.

Danas je paradajz među najkonzumiranijim voćem na svijetu (da, tehnički jeste voće), jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura i ključni sastojak u hiljadama recepata, od pice i sosova do sokova i gaspača.

Još nekoliko zanimljivih stvari

Paradajz sadrži likopen, moćan antioksidans koji se lakše apsorbuje kada se kuva – što znači da su sosovi od paradajza zapravo veoma zdravi.

U  Francuskoj i Engleskoj nazivana je “jabukom ljubavi“ jer se vjerovalo da ima afrodizijačka svojstva.

Prvi kečap nije bio napravljen od paradajza – bio je napravljen od fermentisane ribe! Paradajz se tek kasnije pojavio u receptu.

U 19. vijeku u SAD je vođena prava sudska debata o tome da li je paradajz voće ili povrće – danas se zvanično tretira kao povrće jer je zapravo veoma zdrav, prenosi Index.