Datulje su odlični čuvari cjelokupnog zdravlja
Dragi moji čitatelji, danas ćemo popričati o datuljama, voću za koje bismo mogli reći i da je egzotično, jer ne raste kod nas, ali je toliko dugo prisutno u našoj ishrani pa ga svi doživljavamo vrlo bliskim. Potrošnja mu u našoj zemlji značajno poraste za vrijeme ramazana jer je običaj da se dnevni post prekine upravo konzumacijom datulja, ali je isto tako i jedan od omiljenih sastojaka božićnih kolača. Uz suho grožđe i smokve, sigurno je najomiljenije suho voće, a u današnjoj priči ću se potruditi da vam ga još više približim.
Vesele trudnice
Palme datulja postoje stvarno dugo, najmanje 50 milijuna godina, i naravno da su datulje bile jedna od prvih namirnica na jelovniku ljudi tog dijela svijeta.
Točno mjesto podrijetla i početka kultiviziranja se upravo iz tog razloga i ne zna. Neki arheobotaničari smatraju da potječe iz regije Plodnog polumjeseca, kako se povijesnim žargonom naziva područje od starog Egipta preko Levanta do Mezopotamije, odnosno najplodniji dio današnjeg Bliskog istoka uz rijeke Nil, Jordan, Tigris i Eufrat jer su ih uzgajale sve kulture koje su se tamo razvile. Drugi se pak drže arheoloških iskopina iz Mehrgarha u zapadnom Pakistanu, koje pripadaju neolitskoj civilizaciji od prije 9.000 godina i iskopina iz istočne Arabije od prije 7.500 godina, pa pradomovinom datulja smatraju područje Perzijskog zaljeva ili čak zapadnu Indiju jer činjenica je da su datulje jednako važne u ishrani ljudi na Bliskom istoku kao i u dolini Inda.
Stari Egipćani su ih konzumirali, svježe i sušene, ali su od njih proizvodili i alkoholni napitak najsličniji današnjem vinu, mada bismo prije mogli govoriti o fermentiranom medu, ali iz istog perioda od prije 4.600 god. datiraju i iskopine iz Harappana u Pakistanu pa je teško reći tko se recepture dosjetio prvi. Palma datulje bila je jedno od omiljenih stabala u rimskim peristilnim vrtovima bez obzira na to što nisu rađale jer im klima ne odgovara, ali su se zato njihove grane koristile kao simbol pobjede u trijumfalnim procesijama, a mogu se naći i na freskama u Pompejima.
Najzaslužniji za širenje datulja su trgovci Minojci, s današnjeg otoka Krete, i Feničani s područja današnjeg Libanona u periodu od prije 2.800 godina koji su ih raširili na cijelo područje jugozapadne Azije, Magreba i kasnije Arapi koji su ih donijeli u Španjolsku. Španjolci su ih 1765. god. donijeli u Meksiko i Kaliforniju. Kroz stoljeća datulje su dobile jako važno simboličko značenje, u Bibliji se spominju više od 50 puta i u Kur’anu 20-ak.
Datulje imaju veliko značenje u abrahamskim religijama. Stablo se intenzivno uzgajalo kao izvor hrane u starom Izraelu, gdje su se razvili judaizam, a potom i kršćanstvo, a veliku važnost imaju i za islam. Mnogi židovski znanstvenici vjeruju da se u biblijskom opisu Obećane zemlje “u kojoj teku mlijeko i med” - med odnosi na med od datulja, a ne od pčela. U Tori palme se spominju kao simboli prosperiteta i trijumfa i koriste se uvijek u izrazito pozitivnom smislu kao, recimo, u Psalmu 92:12 “Pravednik će cvjetati kao palma, rast će kao cedar u Libanonu”.
Datulje su jedna od sedam vrsta autohtonih izraelskih biljaka cijenjenih u judaizmu, smatrane su simbolom Judeje i židovskog naroda. Na hebrejskom datulja se kaže tamar, kao što se zvala i prelijepa kćerka kralja Davida. Kod kršćana najvažnija je za vrijeme 6. korizmene nedjelje Cvjetnice kada se palmine grane uz grančice maslina najčešće nose na posvećenje u crkve i kasnije u kuće jer je u sva četiri evanđelja opisano da je narod Isusa dočekao mahanjem ovim grančicama kada se vraćao u Jeruzalem, što je prethodilo njegovim mukama. U islamskoj kulturi datulje s jogurtom ili mlijekom tradicionalno su prva hrana koja se konzumira za iftar, prvi obrok nakon posta tijekom ramazana. U Kur’anu, u suri 19, Allah nalaže Merjem, Djevici Mariji, da jede hurme tijekom porođajnih bolova kada rađa Isu, Isusa, ajet 23-26, a shodno tome i danas se preporučuju trudnicama: “Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datulje svježe, pa jedi, pij i budi vesela”. Meni je ovo tako lijep savjet trudnicama - budite vesele.
Biljnu porodicupalmovki, lat. Arecaceae, čini 2.800 vrsta, a datulje spadaju u rod Feniks, lat. Phoenix, koji se sastoji od 16 vrsta od kojih su samo datulje jestive. Sjeme datulje spada u ortodoksna sjemena koja imaju jako dug rok klijavosti, najstarije do sada pronađeno je sjeme judejske datulje, koje je uspješno niknulo nakon slučajnog skladištenja prije 2.000 godina. Točna gornja granica vremena preživljavanja pravilno pohranjenog sjemena je nepoznata. Naziv vrste dactylifera dolazi od grčkih riječi daktylos, što znači prst, i fero, što znači donijeti, a zajedno se referiraju na izduženi oblik ploda.
Danas datulje rastu u svim tropskim i suptropskim područjima, najčešće kao ekonomski isplative biljke, ali i kao dekorativno drveće. Narastu do 25 metara i imaju predivne, velike krošnje grana dugih i do 5 metara, odnosno radijusa oko 10 m. Razmnožavanje i oplodnja nisu jednostavni. Jedna palma maksimalno daje oko 140 kg datulja koje, ovisno o sorti, mogu biti dužine od 3 do 7 cm. Razmnožavaju se gotovo uvijek rasađivanjem. Danas je teško reći točan broj sorti, smatra se da ih ima oko 400, ali oko 250 ih je priznato. Najraširenijih i najpoznatijih je 10-ak sorti, Deglet Noor, porijeklom iz Alžira, sigurno je najpoznatija, Yahidi i Hallawi iz Iraka, Medjool iz Maroka, Mazafati iz Irana, Hayany iz Egipta i njihovi brojni križanci.
Svjetska proizvodnja datulja iznosi devet milijuna tona, predvođena Egiptom, Saudijskom Arabijom, Iranom i Alžirom sa 61 posto ukupne svjetske proizvodnje nakon kojih slijede Irak, Pakistan i Sudan. Uzgajaju se u 35 zemalja svijeta, cijeloj tropskoj i suptropskoj Aziji, Africi i Amerikama, ali se tamo i troše pa ne dolaze na svjetsko tržište. Kada govorimo o kineskim datuljama, radi se o vrsti krupnije žižuke koja samo liči na njih. U nekim dijelovima SAD-a, Kanade i Australije, kanarska datulja se nalazi na popisu invazivnih vrsta jer je jedina vrsta palmi uopće koja na suhom zemljištu može preživjeti i temperature do -15 ºC i to su palme koje možete vidjeti u Splitu, Trogiru i Puli na rivama, dok pravu datulju možete susresti tek na području Dubrovnika.
Kod svježih i sušenih datulja kalorijska vrijednost, kao i sve ostale nutritivne su potpuno drugačije, ali svježih kod nas nema. Na 100 g, bez koštica, imaju oko 280 cal, a neke sorte i 310. Voda je samo 21 posto, 2,5 g bjelančevina, 0,5 posto masti i ogromnih 75 g ugljikohidrata, ali odlična stvar je to da je 63 g šećera i odličnih 8 g vlakana koja pomažu da se šećeri sporo oslobađaju u probavi pa datulje nemaju visok glikemijski indeks. Ako boravite u zemljama gdje datulje rastu, probajte svježe, imaju oko 150 cal i upola manje šećera. Jako su bogate mineralima i to najviše željezom, kalcijem, magnezijem, fosforom, manganom, kalijem i cinkom. Vitaminima nisu toliko bogate, ali sadrže nešto vitamina C, vitamin A, vitamine B kompleksa i vitamin K. Zbog sadržaja čak 23 aminokiseline, smatraju se supervoćem. Zbog visokog udjela željeza, posebno se preporučuju anemičnim osobama, trudnicama i djeci u pubertetu. Saveznik su u očuvanju zdravlja srca, živčanog sustava i mišića. Fluor prisutan u plodovima prevenira pojavu karijesa.
Osim što daju energiju i pomažu u održavanju fizičke forme, dobri su čuvari cjelokupnog zdravlja. Njihova uloga je višestruka i gotovo da nema tegobe koju ne mogu ublažiti, a neke i ukloniti. Čuvaju srce i cjelokupni krvožilni sustav. Sadrže nutrijente od kojih vaše srce može imati brojne koristi: folnu kiselinu i antioksidanse, a svakako ih trebaju jesti osobe s povišenim krvnim tlakom. Povišen kolesterol je zdravstveni problem s kojim se svakoga dana suočava sve veći broj ljudi. Posljedice ove pošasti modernog doba nisu nimalo bezazlene, a ponajviše se odnose na povećan rizik za razvoj bolesti srca i krvožilnog sustava. Istraživanja su pokazala da datulje imaju sposobnost smanjiti razinu neželjenog LDL kolesterola u tijelu. Zbog toga se njihova konzumacija posebno preporučuje osobama s povišenim vrijednostima kolesterola. Moždani udar je jedan od prvih uzroka smrtnosti u našoj zemlji, treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe, te prvi uzrok invaliditeta u svijetu i kod nas. Istraživanja su pokazala da pojačan unos kalija može smanjiti rizik od moždanog udara za čak 25 posto. Ovo voće sadrži mineral fosfor koji je poznat kao “hrana za mozak”. On pomaže u održavanju zdravlja i kognitivnih funkcija mozga. Zbog toga se datulje posebno preporučuju djeci u razvoju te osobama koje se bave intelektualnim radom.
Mineral ljepote
Jedan od najzanimljivijih aspekata datulja je prisutnost organskog sumpora u njima. Taj element, nažalost, nije često prisutan u prehrambenim namirnicama, a ima brojne zdravstvene prednosti, uključujući smanjenje alergijskih reakcija i sezonskih alergija koje su sve češće u našoj zemlji, ali i u cijelom svijetu zbog sve većeg zagađenja okoline. Sumpor blagotvorno djeluje i u slučaju infekcija bronhija, kroničnog laringitisa i rinitisa, astme te nekih kožnih osipa. Jedan je od kamena temeljaca života, nakon kalcija i fosfora treći je mineral po zastupljenosti u našem tijelu. Sumpor u prehrani može se dobiti hranom bogatom proteinima, ali samo dvije od 20 aminokiselina koje čine protein sadrže sumpor. To su esencijalne aminokiseline - metionin i cistein. Određena količina anorganskog i organskog sumpora nalazi se u biljnim izvorima poput češnjaka, luka i brokule te, naravno, u datuljama. Nedostatak sumpora u tijelu može se očitovati u obliku zdravstvenih problema ili na izgledu. Nova istraživanja sugeriraju da je sumpor toliko važan element u tijelu da ga se može smjestiti uz vitamin C, jer naše tijelo treba stalno održavati vrijednost sumpora za zdravo i normalno funkcioniranje. Danas ga često nazivaju i mineral ljepote jer utječe na rast kose, noktiju i važan je za zdravlje kože, ali i mineral zdravlja jer pomaže kod raznih kroničnih bolesti.
Datulje imaju snažan energetski učinak. Zahvaljujući prirodnim šećerima kao što su glukoza, saharoza i fruktoza, u visokoj koncentraciji, one mogu brzo i učinkovito snabdjeti organizam potrebnom količinom energije. Od velike su koristi za brzo vraćanje snage, a bez pada koncentracije šećera u krvi i zato se od davnina smatraju afrodizijakom. Smatra se i da, zahvaljujući sastavu, preveniraju seksualnu disfunkciju, potiču seksualnu želju te povećavaju seksualnu izdržljivost kod oba spola.
