O filmu "Heart Eyes": Između pristojnog horora i jeftine ali zabavne romantične komedije

Ally: [to a statue of Saint Valentine] Your day fucking sucks.

- “Heart Eyes” (2025)

Od svog nastanka sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, slasher je definisan kao film strave u kojem serijski (često maskirani) ubojica napada mlade ljude, najčešće tinejdžere i ubija ih jednog po jednog. Žanr je oživljen u modernom vremenu, prilagođavajući ustaljene obrasce priče i njenog zapleta aktuelnim trendovima, a ti filmovi su u pravilu posjedovali nešto više scena eksplicitnog nasilja od njihovih uzora.

Mnoštvo sličnosti

Ipak, slasher je u svojoj srži ostao skoro pa netaknut, jedino su se mijenjali negativci – od zanimljivih i upečatljivih do previše klišejiziranih i onih koji su najčešće bili žrtve lošeg scenarija. Kao odmor od još jednog zamornog nastavka slavnog “Vriska” koji nas, nekad mi se čini svake godine, podsjeti zašto su slasher nastavci često kontraproduktivni, nedavno nam je predstavljen film “Heart Eyes”, u režiji Josha Rubena – još jedan moderni predstavnik žanra koji je imao ambicije da postane film za Dan zaljubljenih – kao što su to “My Bloody Valentine” (1981. i remake 2009) i kasnije “Valentine” (2001) – a sa oba dijeli mnoštvo sličnosti.

Ubojica u “Heart Eyes” nosi masku koja na mjestu očiju ima izrezbarena crvena srca (podsjećajući na sličan, ali realistični emoji), a za žrtve bira – zaljubljene parove. Nakon prve i možda najupečatljivije scene brutalnog ubistva, “Heart Eyes” za novu žrtvu bira Ally (Olivia Holt), koja u kafiću ujutro na Dan zaljubljenih upozna Jaya (Mason Gooding). Kasnije se ispostavlja da je on pozvan kao njena zamjena na poslu jer je Ally napravila, po sudu njene direktorice, neprikladnu reklamu za Dan zaljubljenih. Njih dvoje potom odlaze na večeru kako bi pokušali razriješiti taj nesretni splet okolnosti, ali kada Ally predstavi Jaya kao svog novog dečka pred bivšim partnerom, njih dvoje postaju nova meta serijskog ubojice. Od tog trenutka, siže će se kretati po liniji horor - ljubavne priče sa očekivanim nelogičnostima koje su sada već postale must have kada je riječ o ovom žanru. Dok Ally i Jay pokušavaju pobjeći ubojici, dvojac policijskih detektiva iz Seattlea je u intenzivnoj potrazi za njim. Njih dvoje se predstave kao Hobbs (Devon Sawa) i Shaw (Jordana Brewster) - što je direktna referenca na uloge Jasona Stathama i Dwaynea Johnsona u “Brzim i žestokim” (2019).

Na trenutke se može učiniti kako je “Heart Eyes”, ustvari, pametna parodija upravo na slasher i romantične komedije i decenije njihovih nelogičnosti i otrcanih dijaloga, ali nisam sigurna da Rubenov film u cjelini podržava ovu tvrdnju. Ono što joj svakako ide u prilog jeste koscenarista Christopher Landon koji je režirao filmove “Freaky” (2020) i “Happy Death Day” (2017), zanimljive kombinacije horora i komedije/parodije. Kako bilo, kao parodija zaista bolje funkcioniše jer se tako uspijevaju zamaskirati problemi sa pričom i, još važnije, sa porijeklom maskiranog ubojice.

Nedovoljno ambiciozno

“Heart Eyes” tako ne uspijeva biti ništa više nego zabavan film, onoliko koliko mu to humor pomiješan sa strahom od serijskog ubojice dozvoljava, ali se nerijetko sapliće o vlastitu premisu, a ona je, ustvari, sadržana u raspletu. Od ovako postavljenog ubojice očekujemo da ima uvjerljivu pozadinsku priču – kao što je to bio slučaj sa Michael Myersom, Ghostfaceom, Leatherfaceom, Jasonom Vorheesom – ali “Heart Eyes” to, zapravo, ne posjeduje i rasplet/razotkrivanje je možda i najlošije izveden dio ovog nepretencioznog, ali, nažalost, nedovoljno ambicioznog filma. Govoreći o tome, a naslanjajući se na uvod ovog teksta – pred nama je film koji propušta dobru priliku da sa svojim junakom postane ostvarenje koje ćemo sasvim sigurno gledati za Dan zaljubljenih ili čiji će ubojica biti na listama onih bizarnih i brutalnih iz horor-filmova. Posljednji moderni film koji je to uradio jeste “Terrifier” (2017) sa Artom, klaunom koji je uspio od klišejizirane figure koja izaziva strah, napraviti beskrupuloznu mašinu za ubijanje izrazito neprijatnog izgleda. “Heart Eyes” će, nažalost, na kraju ostati zaglavljen negdje između pristojnog horora sa elementima jeftine ali zabavne romantične komedije.